DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Uspjeh cijepljenja od 61% smatramo velikim s obzirom na to da metoda
ne iziskuje posebnu spretnost i vještinu u radu, a vjerujemo da je
moguće postići i bolje rezultate. Krussma n (1981) navodi da se strojno
cijepljenje primjenom »omega« spoja upotrebljava u Bugarskoj za cijepljenje
vinove loze s uspjehom od 60%. Kora č (1987) u opisu te metode za
cijepljenje oraha smatra da je rezultat od 50% dobivenih prvoklasnih sadnica
realan, a Mrva&Littva y (1988) navode maksimalan uspjeh u cijepljenju
oraha od 87%.


Analiza uspjeha cijepljenja hrasta lužnjaka u ovisnosti od starosti donora
pokazuje da zapravo nema razlike u uspjehu cijepljenja ako su plemke
uzete sa starih stabala ili mladih biljaka (tablica 1). Mali broj prolistalih
cijepova s plemkama uzetim s 200 godina starog stabla dobiven je stoga što
su upravo na tom uzorku bile asimetrično presijecane plemke. One su ipak
uvrštene u pokus jer je sveukupan broj plemki s tog stabla bio malen. Uzimanje
plemki sa starih stabala je problem za sebe, jer stara stabla u krošnji
imaju većinom brojne kratke i vrlo tanke izbojke, neprikladne za cijepljenje.


Sa 6 ovogodišnjih sadnica su skinute plemke koje po dimenzijama vrlo
dobro odgovaraju presjecima tih sadnica upotrijebljenih kao podloge, jer je
prilikom cijepljenja donji dio jedne sadnice bio podloga na koju je spojen
gornji dio druge takve dvogodišnje sadnice. Stoga je svih 6 heterobionata
bilo stabilno u toku cijelog pokusa.


Zaključujemo da su razlike dobivene u našem primjeru (tablica 1) uvjetovane
faktorima koji su djelovali na uspjeh cijepljenja, a ispoljeni su u
ovom malom uzorku (mali broj cijepljenih plemki sa stabala različite starosti).
U te faktore ubrajamo:


1. Neprikladna debljina plemke i presjek noža koji je korišten za strojno
cijepljenje.
2. Asimetričan rez na plemki ili podlozi zbog neprilagođenosti stroja
debljinama izbojaka ove vrste.
3. Cijepljenje granate plemke koja je imala samo jedan pup na postranom
tankom, nekoliko cm dugom izbojku. U procesu kalusiranja je takav
postrani izbojak bio u pravilu odbacivan, a kako plemka nije imala drugih
pupova, počela je intenzivno tjerati podloga. Takav smo heterobiont smatrali
neuspjelim i uklonili smo ga iz pokusa.
4. Nepažljivo rukovanje s već sraslim heterobiontima.
Nije bilo razlike u uspjehu cijepljenja kada su za plemke upotrijebljeni
jednogodišnji, dvogodišnji ili trogodišnji dijelovi izbojka (sumarni prikaz
u tablici 1). Ovo smatramo naročito važnim rezultatom jer omogućava izbor
plemke ovisno o debljini podloge, bez obzira na starost izbojka s kojeg potječe
plemka. U pravilu su kod hrastova, primjenom strojne metode cijepljenja,
za relativno debele dvogodišnjeg podloge (debljina olovke na mjestu
oko 5 cm iznad vrata korijena), potrebne plemke odgovarajuće debljine. Njih
je lakše naći među dvogodišnjim i trogodišnjim izbojcima nego među prošlogodišnjima,
naročito ako se plemke uzimaju sa starih stabala.


Ovaj eksperiment smatramo preliminarnim, ali dovoljnim indikatorom
da se metoda može primijeniti za cijepljenje pri podizanju klonskih sjemenskih
plantaža i u hortikulturi, naročito za potrebe urbanog šumarstva.