DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 118 <-- 118 --> PDF |
IN MEMORIAM VLADIMIR SUPEK, dipl. ing. šum. (1905—1988) Vječni i neumoljivi zakon umiranja otrgao je iz naše sredine 25. prosinca 1988. godine kolegu Vladu — Viktora Supeka, dipl. inž. šumarstva, čovjeka osebujnog karaktera, punog energije i dinamičnosti, često eksplozivnog ali ubrzo smirenog, blagonaklonog i dobrohotnog. Takav je bio cijelog života, sve do časa, kada je njegova svijest bezšumno nestala iz ovoga svijeta u vječnost. Vlado Supek rodio se 28. veljače 1905. u Livnu, gimnaziju je završio u Banja Luci a šumarstvo diplomirao 1933. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Dvije godine kasnije počinje rad u struci, koji završava 31. prosinca 1967. godine. Poput ostalih ne samo šumara nego državnih službenika uopće i Supek je tijekom svog radnog vijeka promijenio mnogo mjesta, pa i dužnosti. Započeo je s radom 1935. godine u Šumskoj upravi Srnetica (Bosna) da do 1941. godine iz mijeni Šumske uprave u Foči, Derventi te u Turbetu kod Travnika, dakle na područjima, s izuzetkom Š.u. Derventa, uglavnom sa šumama četinjača. Iz Šumarije Turbe premješten je 1941. godine Ravnateljstvu šuma u Banja Luci, gdje ostaje cijelo vrijeme rata. U Banja Luci surađuje s NOB-om, što nije ostalo nepazaženo ondašnjim vlastima te dolazi u teške situacije pa iz Banja Luke mora skloniti na sigurnije mjesto svoju životnu suputnicu. Odmah po oslobođenju 1945. godine, od 1. svibnja, povjerena mu je Šumska manipulacija u Banja Luci, dakle odgovorna dužnost. Odgovorna, ali nimalo laka, jer je trebalo organizirati rad s oskudnim sredstvima na izradi različitih drvnih sortimenata potrebnih za obnovu ratom opustošene zemlje. Ubrzo napušta Banja Luku i prelazi u Šumsku manipulaciju Brestovac kod Garešnicc, radne jedinice Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske (ZEMŠUMPOH). Ni u Brestovcu ne ostaje dugo, jer je još iste, 1945. godine, imenovan direktorom Podružnice ZEMŠUMPOH-a u Sisku. Dvije godine kasnije, 1947, premješten je Šumskom gospodarstvu u Sisku, gdje je i delegat Komiteta za vanjsku trgovinu. Iz Siska odlazi 1948. godine u Bosnu, gdje je do početka 1951. na raznim dužnostima: pomoćnik ministra za drvnu industriju, referent za šumarstvo i drvnu industriju u Savjetu za prerađivačku industriju, direktor plana u Drvnoj industriji »Jahorina « (1950) te glavni analitičar i šef sektora za eksploataciju šuma u Generalnoj direkciji drvne industrije u Sarajevu. Treća fazu njegovog službovanja počinje 7. ožujka 1951. godine u Ministarstvu šumarstva NR Hrvatske (kao šef grupe) da godinu dana kasnije prelazi u Šumarski institut u Zagrebu. Nakon dvi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 119 <-- 119 --> PDF |
je godine, 1954. godine, imenovan je direktorom tog Instituta, na kojoj dužnosti ostaje do travnja 1958. godine, kada prelazi u Sekretarijat za šumarstvo odakle već krajem iste godine prelazi u Savjet za naučni rad NR Hrvatske. U Savjetu za naučni rad ostaje do 1961. godine, kada ponovo dolazi u Sekretarijat za šumarstvo, u Odjel za uređivanje šuma, odakle 1967. godine odlazi u mirovinu. Dio svojih sposobnosti i energije Vlado Supek uložio je i u društveno-politički rad i u Savezu komunista, kojeg je član od 1950. godine, kao odbornik Općinskog vijeća Narodnog odbora općine Medveščak, kao član Savjeta za komunalne poslove te Općine, te, konačno, kao član uprave Republičkog fonda za regulaciju voda SR Hrvatske. Ime Vladimira Supeka nalazimo i kao autora članka o »Šumarskim novinama« (1953) i u »Obavijestima Instituta za šumarska istraživanja« (1954). Vlado Supek bio je odan struci i šumarskoj zajednici od studentskih dana do smrti. To se očituje iz činjenice, da se učlanio u, tadanjem, Jugoslavenskom šumarskom udruženju kao student a kao član Društva šumara ostao je vjeran te kao aktivni sudionik »Šumarskih četvrtaka « sve do časa, kada ga je bolest uputila u bolnicu iz koje se više nije vratio među kolege i drugove na tim društvenim domjencima. O struci i šumarskoj zajednici njegov je interes bio i veći nego li su to zahtijevale redovne dužnosti te je od 1952. godine svoj doprinos dao kao član Upravnog odbora, a u 1955. godini i kao predsjednik Šumarskog društva NR Hrvatske. Autor je i izvještaja o radu Društva u Šumarskom listu (1952. i 1953). Koliko je život i rad Vlade Supeka bio dinamičan, toliko je njegov nestanak bio tih i nečujan. Tih i nečujan, ali ne i zaboravan, jer on ostaje u našem sjećanju i srcima trajno prisutan! Neka je slava našem kolegi dipl. inženjeru Vladimiru Supeku! Franoj Petrović dipl. inž. šum. |