DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 108     <-- 108 -->        PDF

čiju šuma prema kriteriju koliko se one
temelje na spontanoj prirodi, a koliko
na proizvodnom radu oko njihove jednostavne
i proširene reprodukcije. Tako
autor razlikuje: a) »djevičanske šume
ili prašume«, b) »šume koje se tretiraju
kao objekti prirode«, c) »privredne
šume« koje spadaju u kategoriju »obnovljivih
prirodnih dobara«. Na toj osnovi
on daje odgovor na pitanje kako
primijeniti ustavne odredbe o šumama
kao »prirodnom bogatstvu (dobru)«?


Ekonomsko-financijska i organizacijska
problematika posebne zaštite objekata
prirode u šumarstvu


U tom radu autor obrađuje pitanje
koje su ekonomsko-organizacijske speci
fičnosti posebno zaštićenih prirodnih objekata
u šumarstvu? Pritom obrađuje odnosnu
problematiku za: a) »tipična prirodna
dobra«, b) »netipična prirodna dobra
«, c) »prirodna dobra koja se mogu
reproducirati ljudskim radom (obnovljiva
prirodna dobra)«. Zatim se bavi sastavom
»uprave« organizacije udruženog
rada posebne zaštite objekata prirode,
financiranjem njezine djelatnosti i pratećim
djelatnostima.


Kritički osvrt na objavljeni rad Koliko
društvena zajednica pridonosi održanju
i proširenju potencijala općih koristi
od šuma?


U tom radu autor se kritički osvrće na
rad koji su objavili R. S a b a d i — A.
Krznar — H. Jako vac (Šum. list,
5—6, 1988, str. 255—265), navodeći svoje
primjedbe na njihovu ekonomsku platformu
prijedloga za ponovnu reorganizaciju
šumarstva, nalik na onu iz predratne
Jugoslavije. Kritika obuhvaća 14 točaka.
Pod točkom 8) autor razotkriva slabosti
i greške tzv. vulgarne (buržoaske)
ekonomike šumarstva i njezina pokazatelja
rentabilnosti kao glavnog indikatora
ostvarivanja cilja šumskoga gospodarenja.
Detaljnom analizom utvrđuje da


golo (bez vegetacije i faune) apsolutno
šumsko zemljište nije nikada imalo ekonomski
opravdane vrijednosti (ni prema
radnoj teoriji, tj. quasi »troškovne vrijednosti
«, ni prema teoriji kapitlizacije
zemljišnih renti, tj. »prirodne vrijednosti
«) već u slučaju potražnje u svrhu dugoročne
šumskobiološke reprodukcije (koje
potražnje redovno nema), zbog prirodne
ograničenosti samo čistu monopolnu
cijenu uzrokovanu vlasništvom. Ono je
zatečeno, odnosno stjecano u pravilu nefinancijskim
putem: ratovima, prisilom,
nasljeđem i si. Stoga je ekonomski neopravdano
i nadalje smatrati da se šumskobiološka
reprodukcija ostvaruje stopom
profita manjom od prosječne (što
proturiječi i K. Marksu) i na toj osnovi
»izračunavati« navodno »koliko društvena
zajednica pridonosi održanju i proširenju
potencijala općih koristi od šuma«
(kako to čine navedeni autori u njihovu
objavljenom radu). To je osobito pogrešno
činiti za društveni sektor u kojem nema
vlasništva nad zemljištem a nije ni
dopuštena njegova slobodna prodaja, pa


nije prakticirana nikakva monopolna cijena
apsolutnog šumskog zemljišta.


Relativna veličina i druge karakteristike
značenja društvenog kompleksa šumarstva
i industrijske prerade drva za
privredu i stanovništvo SFRJ


U tom radu autor je obradio pitanje:
Kako kratkoročno i srednjoročno a kako
dugoročno mjeriti važnost kompleksa šumarstva
i prerade drva? Pritom je obradu
temeljio: a) na standardnim statističkim
podacima, b) na svojoj posebnoj
znanstvenoj monografiji, c) na statističkoj
input-output tabeli, d) na općim koristima
od šuma. Uz to autor je posebno
uzeo u obzir i individualni sektor šuma
i lovstva te djelatnost »zaštite zemljišta
od erozije i bujica«. Autor zaključuje da
zasad ne postoji jedinstveni pokazatelj ni
određeni sinoptički niz pokazatelja za sve
to, osim za kratkoročno i srednjoročno
praćenje i orijentacijske analize, što nije