DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Pored bosansko-hercegovačkih lovišta divokoza se još u posljednjoj dekadi minulog stoljeća odstreljivala i na Velebitu! Jedne od ukupno dvije izložene kuke »kozla« s Velebita na zagrebačkoj izložbi stekao je godine 1886. tadanji ogulinski šumar C. Za je na Liscu ponad Senjskog Starigrada »kojem bje lievi rog prostrijeljen vučjakom« (sačma broj 4), a druge N. Fin k također iz Ogulina 1890. g., kad je u širem okolišu Kozjaka organiziran veliki skupni lov na ono malo preostalih divokoza. Dok se sudeći po ovom primjeru divokoza praktički zatirala (posljednji primjerak ustrijeljen je na Velebitu 1908. g.), srnećoj i ostaloj krupnoj divljači posvećivala se znatna pažnja. Poučan primjer za to je bilo vlastelinstvo* Opeka, gdje je godine 1884. »u svrhe udomljenja i daljnjeg razploda« ispušteno prvih 7 srnjaka i 15 srna. Već godine 1890. ustrijeljeno je prvih 19 srnjaka, pet godina kasnije 50 ltd. Do kraja godine 1898. bilo je odstreljeno 404 srnjaka i, uz posebnu dozvolu vlade (Zakon o lovu iz 1883. zabranjivao je odstrel srna ženki, op. pisca), 262 srne ili ukupno 666 grla. Nije stoga čudo da su upravo srnjaci iz opeke, i brojem i kvalitetom, bili tako dobro´ zastupljeni na izložbi. Prvu zagrebačku lovačku izložbu, održanu 11 godina prije čuvene Prve svjetske lovačke izložbe u Beču 1910 g., pamtiti valja još po jednoj osobitosti: na njoj su se izložene trofeje po prvi puta ocjenjivale i nagrađivale! »Na dne 5. veljače (1899) valjalo je začastnoj poroti, između tih mnogobrojnih izložaka, izabrati i ocjeniti one najbolje, kojim će u smislu jur po predsjedničtvu družtva ustanovljenim pravilima — pripasti izložbene počastne nagrade«. A nagrade koje su dodijeljene najboljim trofejima bile se »medalje iz kovine«. Prema propozicijama žirija za ocjenjivanje nagraditi su se mogli samo rogovi divljači ustrijeljene u našim lovištima u posljednje tri godine (1896, 1897 i 1898). Trofeje stečene po krivolovcima (zvjerokradicama), a rogovi jelena i lopatara ustrijeljeni u »zvierinjacima« (ograđenim uzgajalištima) bili su isključeni od nagrađivanja. Iako su prve međunarodne metode i formule za ocjenjivanje trofeja done sene tek 1937. g. u Pragu od strane Međunarodnog savjeta za lovstvo (CIC), žiri zagrebačke izložbe nije napamet, bez određenih mjera i krieterija, donosio od luke o nagrađivanju. Kod ocjenjivanja rogova jelena običnog i lopatara uzimale su se ove mjere: duljina i težina rogova, opseg vijenca »na panju«, debljina ro gova »ispod krune, ispod sredine i iznad ruže«, a od važnosti je bio i broj »ro glja« (parožaka), opći izgled i pravilnost rogova kao cjeline. Kod rogova srnjaka mjerio se~i ocjenjivao opći izgled, pravilnost i dužina rogova, ikričavost, razmak krajnjih šiljaka« (raspon rogova) i, što je posebno* interesantno, »težina odnosnoga srnjaka«. Na osnovu ovih mjera i kriterija žiri u sastavu: M. Kulmer, F. Zikmun dovski, S. Erdody, A. KSgel i R. Fischbach, ocijenili su i nagradili: prvom nagradom (zlatnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri srnja ka; drugom nagradom (srebrnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri srnjaka; trećom nagradom (brončanom medaljom): jednog jelena, jednog lopata ra i šest srnjaka te jednom četvrtom nagradom jednog lopatra. Trofejno najboljim rogovima jelena običnog, ujedno i »najljepšim objektom čitave izložbe« proglašeni su rogovi jelena stupnja »šesnaesterca« iz Donjeg Mi holjca, odstrel M. Kramarić a iz 1898. g. Mjere prvaka: opseg vijenca 31,5 cm, duljina rogova 109 cm, opsezi (gornji) 22,5 i (donji) 27,5 cm, težina rogova (na kratkoj čelenci) 10 kg. 655 |