DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Pored bosansko-hercegovačkih lovišta divokoza se još u posljednjoj dekadi
minulog stoljeća odstreljivala i na Velebitu! Jedne od ukupno dvije izložene kuke
»kozla« s Velebita na zagrebačkoj izložbi stekao je godine 1886. tadanji ogulinski
šumar C. Za je na Liscu ponad Senjskog Starigrada »kojem bje lievi rog prostrijeljen
vučjakom« (sačma broj 4), a druge N. Fin k također iz Ogulina 1890. g.,
kad je u širem okolišu Kozjaka organiziran veliki skupni lov na ono malo preostalih
divokoza.


Dok se sudeći po ovom primjeru divokoza praktički zatirala (posljednji primjerak
ustrijeljen je na Velebitu 1908. g.), srnećoj i ostaloj krupnoj divljači posvećivala
se znatna pažnja. Poučan primjer za to je bilo vlastelinstvo* Opeka, gdje
je godine 1884. »u svrhe udomljenja i daljnjeg razploda« ispušteno prvih 7 srnjaka
i 15 srna. Već godine 1890. ustrijeljeno je prvih 19 srnjaka, pet godina kasnije
50 ltd. Do kraja godine 1898. bilo je odstreljeno 404 srnjaka i, uz posebnu dozvolu
vlade (Zakon o lovu iz 1883. zabranjivao je odstrel srna ženki, op. pisca), 262
srne ili ukupno 666 grla. Nije stoga čudo da su upravo srnjaci iz opeke, i brojem
i kvalitetom, bili tako dobro´ zastupljeni na izložbi.


Prvu zagrebačku lovačku izložbu, održanu 11 godina prije čuvene Prve svjetske
lovačke izložbe u Beču 1910 g., pamtiti valja još po jednoj osobitosti: na njoj
su se izložene trofeje po prvi puta ocjenjivale i nagrađivale! »Na dne 5. veljače
(1899) valjalo je začastnoj poroti, između tih mnogobrojnih izložaka, izabrati i
ocjeniti one najbolje, kojim će u smislu jur po predsjedničtvu družtva ustanovljenim
pravilima — pripasti izložbene počastne nagrade«.


A nagrade koje su dodijeljene najboljim trofejima bile se »medalje iz kovine«.
Prema propozicijama žirija za ocjenjivanje nagraditi su se mogli samo rogovi
divljači ustrijeljene u našim lovištima u posljednje tri godine (1896, 1897 i 1898).
Trofeje stečene po krivolovcima (zvjerokradicama), a rogovi jelena i lopatara
ustrijeljeni u »zvierinjacima« (ograđenim uzgajalištima) bili su isključeni od nagrađivanja.


Iako su prve međunarodne metode i formule za ocjenjivanje trofeja done


sene tek 1937. g. u Pragu od strane Međunarodnog savjeta za lovstvo (CIC), žiri


zagrebačke izložbe nije napamet, bez određenih mjera i krieterija, donosio od


luke o nagrađivanju. Kod ocjenjivanja rogova jelena običnog i lopatara uzimale


su se ove mjere: duljina i težina rogova, opseg vijenca »na panju«, debljina ro


gova »ispod krune, ispod sredine i iznad ruže«, a od važnosti je bio i broj »ro


glja« (parožaka), opći izgled i pravilnost rogova kao cjeline. Kod rogova srnjaka


mjerio se~i ocjenjivao opći izgled, pravilnost i dužina rogova, ikričavost, razmak


krajnjih šiljaka« (raspon rogova) i, što je posebno* interesantno, »težina odnosnoga


srnjaka«.


Na osnovu ovih mjera i kriterija žiri u sastavu: M. Kulmer, F. Zikmun


dovski, S. Erdody, A. KSgel i R. Fischbach, ocijenili su i nagradili:


prvom nagradom (zlatnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri srnja


ka; drugom nagradom (srebrnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri


srnjaka; trećom nagradom (brončanom medaljom): jednog jelena, jednog lopata


ra i šest srnjaka te jednom četvrtom nagradom jednog lopatra.


Trofejno najboljim rogovima jelena običnog, ujedno i »najljepšim objektom


čitave izložbe« proglašeni su rogovi jelena stupnja »šesnaesterca« iz Donjeg Mi


holjca, odstrel M. Kramarić a iz 1898. g. Mjere prvaka: opseg vijenca 31,5 cm,


duljina rogova 109 cm, opsezi (gornji) 22,5 i (donji) 27,5 cm, težina rogova (na


kratkoj čelenci) 10 kg.


655