DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Slika 1 Detalj izložbenog prostora prve lovačke izložbe u Zagrebu 1899. godine šica. Najveći primjerak »nadjevanog« medvjeda poticao je iz ogulinskih šuma, gdje je stečen 1897. g. u tada najraširenijem lovu dočekom pred brlogom. Rogovi srnjaka, kao pripadnika naše najlovljenije i najbrojnije krupne trofejne divljači, bili su najzastupljeniji na izložbi. U odnosu na kraj (lovište) gdje su bili stečeni prevladavalo je »vlastelinstvo kutjevačko« sa 130 »parih vanrcdno razvijenijih srndačjih rogova«. Slijede Križevci (59 rogova), Podravska Slatina (56), Opeka kraj Varaždina (40), Jastrebarsko (32), Kerestinec kraj Zagreba (30), Zagrebačka gora (22), Ogulin (12), Trakošćan (11) i druga lovišta tadašnje Hrvatske i Slavonije. Posebno su bili na cijeni abnormaliteti, odnosno rogovi koji su odstupali od standardnog stupnja »šesterca«. Tako su se u zbirci od 12 rogova srnjaka ustrijeljenih u reviru Bela podno Ivančice isticali rogovi stupnja »četrnaesterca«, što je pravi raritet, dok su rogovi srnjaka iz Kupčinskog luga, odstrel iz 1897. g., imah na jednoj grani tri, a na drugoj pet parožaka, tvoreći tako rogove stupnja nepravilnog »deseterca«. Kako su uz izloške (rogove) redovno bili navedeni podaci o načinu sticanja (lova) proizlazi da je krajem prošlog stoljeća omiljeni lov na srnjaka bio u vrijeme parenja vabljenjem. Od ukupnog broja izloženih trofeja jelena običnog najviše ih je bilo iz lovišta Donjeg Miholjca (7), zatim iz Kutjeva, Opeke, Podravske Slatine, Novog Marofa (iz obora) i dr. Izloženi rogovi lopatara bili su stečeni većinom u ograđenim uzgajalištima, kakva su tih godina ustanovljavana u Novom Marofu, Maksimirskoj šumi i Opeki. Četiri trofeja lopatara potjecala su iz slobodnog lovišta gore Ivančice. |