DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 103 <-- 103 --> PDF |
DEVEDESET GODINA PRVE LOVAČKE IZLOŽBE U ZAGREBU (1899—1989) »Prvi veljače t. g. ostati će za dugo jedan od najljepših dana u analima našega društva. Sjajni uspjeh što polučismo »prvom družtvenom izložbom rogovlja i lovačkih trofeja«, mogao je i one naše lovce, koji su do sada samo postrance pratili naš rad, uvjeriti, da je temelj na kome družtvo naše počiva jur čvrst i stalan, pak da ćemo, ustrajemo li i nadalje na dosadašnjoj stvari moći zadatak i cilj naš doista i polučiti«. Ovim je riječima počeo svoj osvrt na Prvu družtvenu izložbu rogovolja i lovačkih trofeja na stranicama Lovačko-Ribarskog Viestnika (broj 3. za ožujak 1899. g.) njegov urednik, šumar i lovac Fran 2av. Kesterčanek. Iako je od tada do danas prošlo punih 90 godina za ovu prvu lovačku izložbu možemo slobodno reći da ona ne predstavlja samo jedan od najljepših i najznačajnijih događaja za njezina organizatora — Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribolova (osnovano 1881. i koje i danas djeluje) nego i za cjelokupno lovstvo Hrvatske i Jugoslavije. Samo su dvije zemlje na starom kontinentu prije nas održale svoje prve lovačke izložbe: Madžarska u Budimpešti 1871. i Njemačka u Berlinu 1895. godine. Tri godine prije održavanja izložbe u Zagrebu, 1886. g., društvo sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, gdje je za uspjelu postavu vlastite lovačke izložbe nagrađeno zlatnom izložbenom kolajnom. Društvo pak po prvi puta javno i organizirano izlaže lovačke trofeje svojih članova na jubilarnoj Gospodarsko- šumarskoj izložbi godine 1891. u Zagrebu, koju je organiziralo Hrvatskoslavonsko gospodarsko društvo povodom 50-godišnjice djelovanja. Kao i kod izložaba koje se održavaju u Budimpešti i Berlinu i kod naše prve izložbe u Zagrebu najveća se pažnja posvećivala idealnim vrijednostima lovstva, izraženim u snazi i ljepoti lovačkih trofeja. Izložba je organizirana »da predoči svim prijateljima lova u Hrvatskoj i Slavoniji, do kojega savršenstva i plemenita divljač u našoj domovini dozoriti može, te kako je stoga umjestno, da i ovu divljač što više gojimo«. Prva družtvena izložba rogovlja i lovačkih trofeja je postavljena u južnom izložbenom paviljonu velebnog zdanja Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, a bila je otvorena od 1. do 6. veljače 1899. Posjetilo ju je ukupno 1300 posjetilaca, od kojih njih 500 s plaćenim ulaznicama. Na izložbi je učestvovalo 37 »izložitelja«, mahom članova društva, koji su od trofejnih izložaka »podvrgnuta ocjenjivanju« izložili rogova: srnjaka 610, jelena običnog 37, jelena lopatara 18 i divokoza 10, ili ukupno 675 trofeja. Ako ustvrdimo da je na posljednjoj Jugoslavenskoj izložbi lovačkih trofeja održanoj u Novom Sadu 1986. g. bilo izloženo 316 trofeja, a na onoj 1964. u istom gradu 407, onda s pravom možemo reći da nam i tu naši časni predšasnici mogu biti za primjer. Ovo tim više što je daleko najveći broj izloženih itrofeja bio stečen samo u razdoblju od 1896. do 1898. g., koje su i jedino mogle biti u službenoj konkurenciji za nagrađivanje. Od, za tadašnje poimanje, netrofejnih izložaka, bilo je izloženo više, u prirodnoj veličini, prepariranih medvjeda, divljih mačaka i drugih krzna 653 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Slika 1 Detalj izložbenog prostora prve lovačke izložbe u Zagrebu 1899. godine šica. Najveći primjerak »nadjevanog« medvjeda poticao je iz ogulinskih šuma, gdje je stečen 1897. g. u tada najraširenijem lovu dočekom pred brlogom. Rogovi srnjaka, kao pripadnika naše najlovljenije i najbrojnije krupne trofejne divljači, bili su najzastupljeniji na izložbi. U odnosu na kraj (lovište) gdje su bili stečeni prevladavalo je »vlastelinstvo kutjevačko« sa 130 »parih vanrcdno razvijenijih srndačjih rogova«. Slijede Križevci (59 rogova), Podravska Slatina (56), Opeka kraj Varaždina (40), Jastrebarsko (32), Kerestinec kraj Zagreba (30), Zagrebačka gora (22), Ogulin (12), Trakošćan (11) i druga lovišta tadašnje Hrvatske i Slavonije. Posebno su bili na cijeni abnormaliteti, odnosno rogovi koji su odstupali od standardnog stupnja »šesterca«. Tako su se u zbirci od 12 rogova srnjaka ustrijeljenih u reviru Bela podno Ivančice isticali rogovi stupnja »četrnaesterca«, što je pravi raritet, dok su rogovi srnjaka iz Kupčinskog luga, odstrel iz 1897. g., imah na jednoj grani tri, a na drugoj pet parožaka, tvoreći tako rogove stupnja nepravilnog »deseterca«. Kako su uz izloške (rogove) redovno bili navedeni podaci o načinu sticanja (lova) proizlazi da je krajem prošlog stoljeća omiljeni lov na srnjaka bio u vrijeme parenja vabljenjem. Od ukupnog broja izloženih trofeja jelena običnog najviše ih je bilo iz lovišta Donjeg Miholjca (7), zatim iz Kutjeva, Opeke, Podravske Slatine, Novog Marofa (iz obora) i dr. Izloženi rogovi lopatara bili su stečeni većinom u ograđenim uzgajalištima, kakva su tih godina ustanovljavana u Novom Marofu, Maksimirskoj šumi i Opeki. Četiri trofeja lopatara potjecala su iz slobodnog lovišta gore Ivančice. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Pored bosansko-hercegovačkih lovišta divokoza se još u posljednjoj dekadi minulog stoljeća odstreljivala i na Velebitu! Jedne od ukupno dvije izložene kuke »kozla« s Velebita na zagrebačkoj izložbi stekao je godine 1886. tadanji ogulinski šumar C. Za je na Liscu ponad Senjskog Starigrada »kojem bje lievi rog prostrijeljen vučjakom« (sačma broj 4), a druge N. Fin k također iz Ogulina 1890. g., kad je u širem okolišu Kozjaka organiziran veliki skupni lov na ono malo preostalih divokoza. Dok se sudeći po ovom primjeru divokoza praktički zatirala (posljednji primjerak ustrijeljen je na Velebitu 1908. g.), srnećoj i ostaloj krupnoj divljači posvećivala se znatna pažnja. Poučan primjer za to je bilo vlastelinstvo* Opeka, gdje je godine 1884. »u svrhe udomljenja i daljnjeg razploda« ispušteno prvih 7 srnjaka i 15 srna. Već godine 1890. ustrijeljeno je prvih 19 srnjaka, pet godina kasnije 50 ltd. Do kraja godine 1898. bilo je odstreljeno 404 srnjaka i, uz posebnu dozvolu vlade (Zakon o lovu iz 1883. zabranjivao je odstrel srna ženki, op. pisca), 262 srne ili ukupno 666 grla. Nije stoga čudo da su upravo srnjaci iz opeke, i brojem i kvalitetom, bili tako dobro´ zastupljeni na izložbi. Prvu zagrebačku lovačku izložbu, održanu 11 godina prije čuvene Prve svjetske lovačke izložbe u Beču 1910 g., pamtiti valja još po jednoj osobitosti: na njoj su se izložene trofeje po prvi puta ocjenjivale i nagrađivale! »Na dne 5. veljače (1899) valjalo je začastnoj poroti, između tih mnogobrojnih izložaka, izabrati i ocjeniti one najbolje, kojim će u smislu jur po predsjedničtvu družtva ustanovljenim pravilima — pripasti izložbene počastne nagrade«. A nagrade koje su dodijeljene najboljim trofejima bile se »medalje iz kovine«. Prema propozicijama žirija za ocjenjivanje nagraditi su se mogli samo rogovi divljači ustrijeljene u našim lovištima u posljednje tri godine (1896, 1897 i 1898). Trofeje stečene po krivolovcima (zvjerokradicama), a rogovi jelena i lopatara ustrijeljeni u »zvierinjacima« (ograđenim uzgajalištima) bili su isključeni od nagrađivanja. Iako su prve međunarodne metode i formule za ocjenjivanje trofeja done sene tek 1937. g. u Pragu od strane Međunarodnog savjeta za lovstvo (CIC), žiri zagrebačke izložbe nije napamet, bez određenih mjera i krieterija, donosio od luke o nagrađivanju. Kod ocjenjivanja rogova jelena običnog i lopatara uzimale su se ove mjere: duljina i težina rogova, opseg vijenca »na panju«, debljina ro gova »ispod krune, ispod sredine i iznad ruže«, a od važnosti je bio i broj »ro glja« (parožaka), opći izgled i pravilnost rogova kao cjeline. Kod rogova srnjaka mjerio se~i ocjenjivao opći izgled, pravilnost i dužina rogova, ikričavost, razmak krajnjih šiljaka« (raspon rogova) i, što je posebno* interesantno, »težina odnosnoga srnjaka«. Na osnovu ovih mjera i kriterija žiri u sastavu: M. Kulmer, F. Zikmun dovski, S. Erdody, A. KSgel i R. Fischbach, ocijenili su i nagradili: prvom nagradom (zlatnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri srnja ka; drugom nagradom (srebrnom medaljom): jednog jelena, jednog lopatara i tri srnjaka; trećom nagradom (brončanom medaljom): jednog jelena, jednog lopata ra i šest srnjaka te jednom četvrtom nagradom jednog lopatra. Trofejno najboljim rogovima jelena običnog, ujedno i »najljepšim objektom čitave izložbe« proglašeni su rogovi jelena stupnja »šesnaesterca« iz Donjeg Mi holjca, odstrel M. Kramarić a iz 1898. g. Mjere prvaka: opseg vijenca 31,5 cm, duljina rogova 109 cm, opsezi (gornji) 22,5 i (donji) 27,5 cm, težina rogova (na kratkoj čelenci) 10 kg. 655 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Slika 2 Lice i naličje »medalje iz kovine« kojima su nagrađeni najbolji rogovi srnjaka, jelena i lopatara Najbolji srnjak i lopatar potjecali su iz lovišta Opeka, oba ustrijeljena 1898. g. Prvom hrvatskom društvu za gojenje lova i ribarstva ovo nije bila jedina izložba. Već naredne godine (1900) društvo priređuje drugu, 1902. treću i 1907. g. četvrtu »izložbu rogovlja«. Prvi svjetski rat imao je odraza i na kontinuitet održavanja lovačkih izložbi. Na dan osnivanja Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, preteču današnjeg Lovačkog saveza Hrvatske, 8. rujna 1925. to društvo otvara Prvu opću lovačku izložbu također u Zagrebu. Kako su na njoj uzeli učešće lovci i lovačka udruženja iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Srbije, Vojvodine, te naravno Hrvatske i Slavonije, ovu izložbu treba smatrati prvom jugoslavenskom izložbom lovstva. Prilikom svečanosti otvaranja Prve družtvene izložbe rogovlja i lovačkih trofeja potpredsjednik Prvog hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva M. Kul- me r izrekao je nama lovcima »milozvučne misli«, jednako aktualne danas kao i prije 90 godina kad su izrečene: »Potresao nam rik jelena visoku, oživjela nježna srna nisku šumu, i riesila nam i opet divokoza mrke visove gora.« Alojzije Frković, dipl. inž. |