DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 99 <-- 99 --> PDF |
a) Republička uprava i direkcije sa zadatkom da osigura dugoročnu funkciju šuma. Šume ostaju u društvenom vlasništvu i daju se njoj na korištenje i upravljanje. Ona bi trebala biti organizator cjelokupnog procesa gospodarenja šumama (prema čl. 9 ZOŠ-a) što podrazummijeva projektiranje, organiziranje i kontroliranje svih radova gospodarenja šumama, izvršenje doznake, planiranje prihoda i troškova, te raspolaganje realiziranim prihodima. b) Specijalizirana šumarska poduzeča kao nosioci kratkoročne kategorije, koji se pojavljuju na tržištu u ulozi ponuđača usluga za izvršenje planiranog fizičkog obujma svih radova. Ona u svoju imovinu upisuju sredstva za proizvodnju, zgrade i ostalu imovinu koja postaje predmetom slobodnog prometa, pa s njom odgovaraju u đužničko-povjerilačkim odnosima koji se stvaraju na tržištu. Smatrali smo logičnim, pa o tome nismo ni pisali, da se u oba organizacijska oblika regrutiraju kadrovi iz današnjih šumarskih radova. Pa, zar smo mogli mi, a i ostali naši kritičari misliti drugačije, kad već govorimo o organizaciji šumarstva? A to znači, kolega Bedžula, da če sve radove obavljati šumski radnici pod nadzorom šumarskih stručnjaka specijaliziranog poduzeća, a prema projektima šumarskih stručnjaka iz Republičke uprave i da će izvršeni radovi biti još kontrolirani od šumarskih stručnjaka iz Republičke uprave. Dodajmo i to, da se rad i organizacija Republičke uprave nalaze pod kontrolom javnosti i Sabora. Pa zar tu stvarno ima mjesta za sumnju da će radovi biti kvalitetno lošiji od dosadašnjih? U uvodnom dijelu ing. D. Bedžula se hvata za brojke 300—500 zaposlenih u upravi, koju smo u našem članku naveli potpuno proizvoljno hipotetički. Činilo se sasvim logično da će se to tako i shvatiti s obzirom da smo prethodno (toč. 4) istakli »Republička uprava šuma i direkcije, te jedinice u direkcijama moraju biti organizirane na temelju načela znanstvene organizacije rada i takva organizacija mora jamčiti maksimlnu djelotvornost.« Kad smo sve još jednom ponovili dajemo sebi pravo na konstataciju, kako interpretacija ing. D. Bedžule naših »teza« i »recepta« iznešenih u sadašnjem i dosadašnjim radovima odaje ili nedobronamjernost ili nerazumijevanje biti iznešenih problema i rješenja. Autor u UVODU nadalje najavljuje da će razmotriti neke naše teze, pa o tom redom. 2. U prvom dijelu »ZAOSTAJANJE ŠUMARSTVA I ZEMLJE ZBOG OGRANIČENOG RASPOLAGANJA ŠUMOM I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM OD STRANE RADNOG KOLEKTIVA KAO PRIVREDNOG SUBJEKTA« autor je malo brzopleto stvorio ovaj naslov, jer on je tvrdnja, koja dakako ne stoji ni u jednom dijelu teksta našeg rada. O razlozima za zaostajanje zemlje kao cjeline, pa i šumarstva kao dijela tog gospodarstva postoje napisane knjige iz pera eminentnih ekonomista, no nigdje nismo našli da bi razlogom za to bila citirana tvrdnja, i zato je i nismo ni u jednom našem tekstu napisali. 489 |