DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Vrijednost tržište verificira prema vlastitim zakonima, a rezultati se očituju u različitim tržnim cijenama gotovih istoimenih proizvoda (sortimenata) po vrstama drveća, a ovi su odraz prirodnih uvjeta. Dakle, prirodni ekološki uvjeti, bez obzira na oblik privredne aktivnosti ekonomski se izražavaju i materijalno i vrijednosno tako da jednaki rad uz jednaka ulaganja u različitim ekološkim uvjetima daju nejednake rezultate rada i obratno. To znači da manja količina rada materijalizirana u proizvodima ima veću vrijednost, jer nema pokriće u radu. 3. Praktično, u postojećoj organizaciji šumarstva po šumsko gospodarskom području, na osnovu planskih etata (iz ŠGPS) i standardiziranih prodajnih cijena prihod po m3 u novčanim jedinicama iznosi: Š. G. Slav. Sred. Bil. Var. Pri. Sis. Kor. Gor. LiDalpodručje Bara. Pos. Pod. Med. Zag. Ban. Pok. Prim, čko mat. novčane jedinice 100,0 80,0 70,0 66,8 91,1 73,4 75,3 65,9 51,6 32,6 43,1 Predočeni podaci su realna slika vrste drveća, te kvalitete sortimenata unutar vrste drveća. Prihod je suma utjecaja ekoloških faktora i nagomilavanja minulog rada tj. društvene akumulacije. Predloženom raspodjelom razlike u prihodima biti će još veće, a to znači da poduzećima koja gospodare sredstvima u društvenoj svojini u startu dajemo na raspolaganje veći dohodak, rentu i akumulaciju. Da li na to imamo pravo pokušat ćemo potražiti odgovor u političkoj ckonomij1. 4. Za ocjenu karaktera proizvodnih odnosa u socijalističkoj zemlji kao što je naša odlučujuće je pitanje na koji način se vrši koncentracija onog dijela opredmećenog rada koji čini društvenu akumulaciu i kako raspolagati tom ahumulacijom U šumarstvu se upravo putem tržišnog mehanizma dio minulog rada koji predstavlja društvenu akumulaciju, koncentrira u ona šumska gospodarska pođi´ ručja koja imaju tržišno vrijedniju vrstu drveća i kvalitetnije sortimente, koji proizlaze iz prirodnih ekoloških uvjeta. Ta činjenica govori sama po sebi da prihod odnosno dohodak ostvaren u organizaciji ne može biti tumačen isključivo kao doprinos kolektiva, već kao dio ukupnog dohotka kojim taj kolektiv upravlja. Tim upravljanjem u stvari on obavlja društvenu, a ne neku kolektivnovlasničku ili individualističku funkciju, a to znači da se dohodak te organizacije nalazi ne samo formalno u društvenoj svojini, već da takva organizacija mora snositi sasvim određenu odgovornost prema svim drugim radnicima, odnosno društvu za to kako raspolaže tih dohotkom. Odredi li sebi za isti rad bitno veće osobne dohotke nego što predviđaju mjerila prema radu, ne samo da drugim radnicima oduzima društvena sredstva koja su im potrebna za razvoj proizvodnih snaga, već i u odnose među radnicima unosi socijalnu nejednakost. Društveni karakter prihoda i dohotka se očituje u njihovom ravnopravnom stjecanju i raspodjeli svih radnika šumarstva, u razmjeru sa udjelom svog rada u ukupnom društvenom radu. |