DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 94 <-- 94 --> PDF |
PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ŠUMSKO GOSPODARSKA PODRUČJA U ORGANIZACIJI ŠUMARSTVA HRVATSKE 1. Tržišna ekonomija u kojoj vladaju tržišni zakoni oživljava u našem privrednom sistemu, a to znači da se treba primjcniti i na šumarstvu. Nalazim zato za shodno da u svjetlu ekonomskih zakona-zakona proizvodnje, vrijednosti, raspodjele viška vrijednosti — razmotrim neke predložene kriterije za podjelu šuma Hrvatske na šumsko gospodarska područja te uvjete koji se moraju osigurati unutar tog područja. Citirati ću zato samo one dijelove teksta o kojima ću raspravljati, i to: a. iz definicije gospodarskog područja »... osigurava potrajnost sveukupnog korištenja i uvjeti za biološku reprodukciju« b. sa str. 19 »Šumarske organizacije ispunjavaju zadatak društva da šumom kao samoobnovljivim resursom tako gospodari kako ne bi samo egzistirala već postajala sve svrsishodni ja i davala društvu više koristi — progresivno potrajno gospodarenje. 2. U prvom redu je zakon proizvodnje i zakon vrijednosti, gospodarenje šumama definirano u ZOŠ čl. 9 predstavlja cjelokupan proces proizvodnje, u kojem se ekonomski razlikuju dva tehnološka postupka: uzgoj i iskorišćavanje šuma. Osim ova dva tehnološka postupka u procesu proizvodnje učestvuju prirodni uvjeti iz kojih proizlaze ograničenja u pogledu proizvodnje, vrste, količine i kvalitete drvne mase (proizvoda). Ograničenja su tim značajnija što se zna da drvna masa u procesu proizvodnje ima i ulogu sredstava za proizvodnju, te utječe na stvaranje vrijednosti. Biološka reprodukcija je skup tehnoloških laza ljudskog rada, kojim se u/ prirodna ograničenja, u mnogogodišnjem procesu proizvodnje, utječe na količinu i kvalitet proizvoda. Dakle ona obuhvaća različito trošenje elemenata proizvodnje po fazama rada i stvara upotrebnu vrijednost drvne mase — sortimenata etata. Upotrebna vrijednost drvne mase svake vrste drveća stvorena do određene faze rada, ako i dalje ostaje u procesu proizvodnje »bitno utječe na stvaranje nove upotrebne vrijednosti slijedeće faze, ali ne ulazi u proces stvaranja vrijednosti, jer se njihova upotrebna vrijednost ne troši u procesu proizvodnje« (B. Kraljić). Upotrebnu vrijednost verificira tržište, pa se proces proizvodnje dopunjuje prometnim procesom. U tom pravcu vrši se novi tehnološki postupak (iskorišćavanja) proizvodnje i stvaranje vrijednosti, koje sa prethodnom čine konačnu upotrebnu vrijednost drvne mase stvorene u procesu proizvodnje iste. Iz izloženog se čini logično da se financiranje biološke reprodukcije promatra privredno, sa stajališta stvaranja vrijednosti. To dalje znači da se financira iz prihoda etata. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Vrijednost tržište verificira prema vlastitim zakonima, a rezultati se očituju u različitim tržnim cijenama gotovih istoimenih proizvoda (sortimenata) po vrstama drveća, a ovi su odraz prirodnih uvjeta. Dakle, prirodni ekološki uvjeti, bez obzira na oblik privredne aktivnosti ekonomski se izražavaju i materijalno i vrijednosno tako da jednaki rad uz jednaka ulaganja u različitim ekološkim uvjetima daju nejednake rezultate rada i obratno. To znači da manja količina rada materijalizirana u proizvodima ima veću vrijednost, jer nema pokriće u radu. 3. Praktično, u postojećoj organizaciji šumarstva po šumsko gospodarskom području, na osnovu planskih etata (iz ŠGPS) i standardiziranih prodajnih cijena prihod po m3 u novčanim jedinicama iznosi: Š. G. Slav. Sred. Bil. Var. Pri. Sis. Kor. Gor. LiDalpodručje Bara. Pos. Pod. Med. Zag. Ban. Pok. Prim, čko mat. novčane jedinice 100,0 80,0 70,0 66,8 91,1 73,4 75,3 65,9 51,6 32,6 43,1 Predočeni podaci su realna slika vrste drveća, te kvalitete sortimenata unutar vrste drveća. Prihod je suma utjecaja ekoloških faktora i nagomilavanja minulog rada tj. društvene akumulacije. Predloženom raspodjelom razlike u prihodima biti će još veće, a to znači da poduzećima koja gospodare sredstvima u društvenoj svojini u startu dajemo na raspolaganje veći dohodak, rentu i akumulaciju. Da li na to imamo pravo pokušat ćemo potražiti odgovor u političkoj ckonomij1. 4. Za ocjenu karaktera proizvodnih odnosa u socijalističkoj zemlji kao što je naša odlučujuće je pitanje na koji način se vrši koncentracija onog dijela opredmećenog rada koji čini društvenu akumulaciu i kako raspolagati tom ahumulacijom U šumarstvu se upravo putem tržišnog mehanizma dio minulog rada koji predstavlja društvenu akumulaciju, koncentrira u ona šumska gospodarska pođi´ ručja koja imaju tržišno vrijedniju vrstu drveća i kvalitetnije sortimente, koji proizlaze iz prirodnih ekoloških uvjeta. Ta činjenica govori sama po sebi da prihod odnosno dohodak ostvaren u organizaciji ne može biti tumačen isključivo kao doprinos kolektiva, već kao dio ukupnog dohotka kojim taj kolektiv upravlja. Tim upravljanjem u stvari on obavlja društvenu, a ne neku kolektivnovlasničku ili individualističku funkciju, a to znači da se dohodak te organizacije nalazi ne samo formalno u društvenoj svojini, već da takva organizacija mora snositi sasvim određenu odgovornost prema svim drugim radnicima, odnosno društvu za to kako raspolaže tih dohotkom. Odredi li sebi za isti rad bitno veće osobne dohotke nego što predviđaju mjerila prema radu, ne samo da drugim radnicima oduzima društvena sredstva koja su im potrebna za razvoj proizvodnih snaga, već i u odnose među radnicima unosi socijalnu nejednakost. Društveni karakter prihoda i dohotka se očituje u njihovom ravnopravnom stjecanju i raspodjeli svih radnika šumarstva, u razmjeru sa udjelom svog rada u ukupnom društvenom radu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Prema tome tržišno stjecanje prihoda i tržišna raspodjela dohotka ne može biti mjerilo u raspodjeli dohotka u organizaciji rada, već bi se određenim regulativama trebalo djelovati u pravcu najvećeg mogućeg ujednačavanja uvjeta privređivanja proizašlih iz ekoloških i tržnih činilaca. A upravo predloženom, dodjelom društvenih šuma Hrvatske na gospodarenje šumsko privrednim poduzećima postavljaju se ista u vrlo različite uvjete privređivanja nejednakim zahvaćanjem u društveni kolač. Po kojim kriterijima, i iz kojih pobuda? To je tim značajnije što se predlaže da šumsko gospodarskim područjima gospodari po jedno šumsko proizvodno poduzeće »Profitno ili neprofitno?« Ako se itretira kao privredno poduzeće, onda u sistemu tržišnih uvjeta ono mora privredno pozitivno poslovati. Postoje li opće uvjeti za to kod nekih predloženih šumsko proizvodnih poduzeća? Ona trebaju voditi poslovnu politiku maksimizacije rentabiliteta ako žele opstati na tržištu. Hoće li i kakvo mjesto će u tom slučaju zauzeti ulaganja u toiol. reprod. kao nepovraitna ulaganja, u odnosu na druga ulaganja koja se očituju u većim stopama povrata. Privredna poduzeća svojom imovinom odgovaraju u dužničko povjerilačkim odnosima, koje se na tržištu stvaraju što ima za posljedicu promjenu vlasnika imovine. Jesu li predlagači imali u vidu ove vrlo bitne činjenice tržišnog poslovanja? 5. Kratkoročno promatran proces proizvodnje drva zahtjeva ulaganja u tehnološki proces iskorišćavanja šuma i ulaganja u biološku reprodukciju, iz prihoda realiziranih putem tržišta. Na taj način se vrednuju elementi proizvodnje utrošene u iskorišćivanje i uspostavlja vezu sa elementima proizvodnje utrošenim u biološku reprodukciju, koji su sudjelovali u stvaranju vrijednosti prihoda. Prihodom se osiguravaju sredstva za navedena ulaganja unutar svakog predloženog šumsko gospodarskog područja ponaosob, jer ona gospodare »samoobnovljivim resursom« uz osiguranje »progresivnog potrajnog gospodarenja«. Ako je tako, onda se odnos prihoda i troškova može i mora izraziti ekonomskim pokazateljima. Oni su u uvjetima tržišne privrede osnovno mjerilo ekonomskih mogućnosti potrajnog gospodarenja. Oni su osnov za proučavanje uvjeta i mjera za ekonomski najpovoljnije ostvarivanje ciljeva koje društvo postavlja šumarstvu. Nema li ekonomskih pokazatelja koji pokazuju pozitivno privredno poslovanje na nivou predloženih šumsko gospodarskih područja može li se govoriti o uvažavanju uvjeta (citiranih na početku) pri predlaganju njihovih veličina. Treba li da »vjerujemo da predložena podjela Hrvatske u današnjim uvjetima pruža maksimum gospodarenja šumama«! Zar za ovakvu odluku nije nužno ponuditi više alternativa, obazloženih ekonomskim pokazateljima? A ako je »nemoguće dali određene fiksne pokazatelje« može li se govoriti o znanstveno utemeljenim šumsko gospodarskim područjima? A kada bi vjerovali da predložena gospodarska područja stvarno raspolažu »samoobnovljivim resursom« koji iz prihoda osigurava pokriće troškova gospodarenja šumama, zašto je onda potreban »egalizacioni fond na nivou Republike «, kojim bi se osiguravala sredstva za biološku reprodukciju. 486 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 97 <-- 97 --> PDF |
6. U svojim izlaganjima vezala sam ulaganja samo na prihod od realizacije eiata, iako predlagači govore o sveukupnom prihodu. Smatram da prihod od realiziranog etata jest za sada presudan za utvrđivanje ekonomskih mogućnosti šumsko proizvodne cjeline za progresivno potrajno gospodarenje. Bit će sve dotle dok se Hrvatska ne podjeli prema tipovima općekorisnih funkcija šuma (proizvodna, ekološka i environmentalna), te vrednuju ostale općekorisne funkcije šuma. Kažem ostale općekorisne funkcije, jer u funkcijama šuma dugoročno sagledavanih, prihod u ekonomskom smislu nije najznačajnija funkcija. Zato i on ulazi u kategoriju općekorisnih Funkcija šuma, koju je za sada moguće najtočnije vrednovati. Za ostale općekorisne funkcije šuma za sada .postoji samo podatak da je njihova vrijednost 5—10 puta veća od vijednosti proizvodnje. Međutim nije precizirano na koju vrijednost proizvodnje se odnose ove veličine. Na onu u šumsko gospodarskom području »Hrast« Vinkovci ili možda »Mosor« Split. Kada bi i uvažili ove veličine morali bi s njima uvećati prihod svih šumsko proizvodnih poduzeća, jer šume na svim šumsko gospodarskim područjima imaju i ostale opće korisne funkcije. Posljedice se očituju u još većim razlikama uvjeta privređivanja predloženih područja. Tako na primjer, ako shvatimo da je vrijednost ostalih općekorisnih funkcija šuma u »Hrast« Vinkovci samo 5 puta veća od vrijednosti proizvodnje onda ona iznosi 500 novčanih jedinica, odnosno sveukupan prihod 600 novčanih jedinica. Za »Mosor« Split neka ta vrijednost bude 10 puta veća od vrijednosti proizvodnje onda ona iznosi svega 320 novčanih jedinica po m", odnosno sveukupni prihod 352 nove. jedinice po m-1. Prema tome, kod stupnja istraživanja i dobivenih rezultata kojima u ovom času raspolažemo, uvođenjem pojma »sveukupnog prihoda« nismo ublažili razlike u uvjetima privređivanja predloženih šumsko proizvodnih poduzeća, naravno uz uvjet da ih dobijemo od svih korisnika šuma. Šumarska ekonomika u užem smislu proučava trošenje elemenata proizvodnje i ocjenjuje rezultate odnosno vrijednosti dobivene proizvodnjom šumskih proizvoda, proučava kako se vrijednosti raspodjeljuju, određuje poslovni uspjeh u šumarstvu te pronalazi sredstva i mjere za čuvanje i unapređenje šumskog fonda i racionalno iskorišćivanje drveta. Polazeći od te definicije, kao znanstveni radnik iz podueja ekonomike izložila sam prethodni tekst sa vlastitog stajališta. U Zagrebu 16. 05. 1989. mr Ankica Krznar dipl. ing. šumarstva |