DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 94 <-- 94 --> PDF |
PRIMJEDBE NA PRIJEDLOG ŠUMSKO GOSPODARSKA PODRUČJA U ORGANIZACIJI ŠUMARSTVA HRVATSKE 1. Tržišna ekonomija u kojoj vladaju tržišni zakoni oživljava u našem privrednom sistemu, a to znači da se treba primjcniti i na šumarstvu. Nalazim zato za shodno da u svjetlu ekonomskih zakona-zakona proizvodnje, vrijednosti, raspodjele viška vrijednosti — razmotrim neke predložene kriterije za podjelu šuma Hrvatske na šumsko gospodarska područja te uvjete koji se moraju osigurati unutar tog područja. Citirati ću zato samo one dijelove teksta o kojima ću raspravljati, i to: a. iz definicije gospodarskog područja »... osigurava potrajnost sveukupnog korištenja i uvjeti za biološku reprodukciju« b. sa str. 19 »Šumarske organizacije ispunjavaju zadatak društva da šumom kao samoobnovljivim resursom tako gospodari kako ne bi samo egzistirala već postajala sve svrsishodni ja i davala društvu više koristi — progresivno potrajno gospodarenje. 2. U prvom redu je zakon proizvodnje i zakon vrijednosti, gospodarenje šumama definirano u ZOŠ čl. 9 predstavlja cjelokupan proces proizvodnje, u kojem se ekonomski razlikuju dva tehnološka postupka: uzgoj i iskorišćavanje šuma. Osim ova dva tehnološka postupka u procesu proizvodnje učestvuju prirodni uvjeti iz kojih proizlaze ograničenja u pogledu proizvodnje, vrste, količine i kvalitete drvne mase (proizvoda). Ograničenja su tim značajnija što se zna da drvna masa u procesu proizvodnje ima i ulogu sredstava za proizvodnju, te utječe na stvaranje vrijednosti. Biološka reprodukcija je skup tehnoloških laza ljudskog rada, kojim se u/ prirodna ograničenja, u mnogogodišnjem procesu proizvodnje, utječe na količinu i kvalitet proizvoda. Dakle ona obuhvaća različito trošenje elemenata proizvodnje po fazama rada i stvara upotrebnu vrijednost drvne mase — sortimenata etata. Upotrebna vrijednost drvne mase svake vrste drveća stvorena do određene faze rada, ako i dalje ostaje u procesu proizvodnje »bitno utječe na stvaranje nove upotrebne vrijednosti slijedeće faze, ali ne ulazi u proces stvaranja vrijednosti, jer se njihova upotrebna vrijednost ne troši u procesu proizvodnje« (B. Kraljić). Upotrebnu vrijednost verificira tržište, pa se proces proizvodnje dopunjuje prometnim procesom. U tom pravcu vrši se novi tehnološki postupak (iskorišćavanja) proizvodnje i stvaranje vrijednosti, koje sa prethodnom čine konačnu upotrebnu vrijednost drvne mase stvorene u procesu proizvodnje iste. Iz izloženog se čini logično da se financiranje biološke reprodukcije promatra privredno, sa stajališta stvaranja vrijednosti. To dalje znači da se financira iz prihoda etata. |