DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 91 <-- 91 --> PDF |
PRIMJEDBE I PRIJEDLOZI U VEZI SAVJETOVANJA O ŠUMSKO- GOSPODARSKIM PODRUČJIMA I ORGANIZACIJI ŠUMARSTVA, održanom u Zagrebu, 26. travnja 1989. 1. Na Savjetovanju sam smatrao da ne bi bilo prikladno javiti se za riječ i iznositi moja stajališta, pogotovu što su ta stajališta suprotna iznešenim prijedlozima glavnog referata prof, dr Šime Meštrovića , prof, dr Branislava Prpić a i prof, dr Slavka Matica . Savjetovanje je naime organizirano i shvaćeno da je u režiji Šumarskog fakulteta, iako su navedeni i drugi organizatori, a budući da nisam prisustvovao sjednici Vijeća Šumarskog odjela dan ranije, iznositi neslaganja s gledištima autora ne bi bilo s moje strane lojalno kao članu tog fakulteta, u prisustvu velikog broja šumarnika iz prakse, nečlanova Šumarskog fakulteta 2. Mišljenja sam da se ne smije olako investirati ugled Šumarskog fakulteta iznošenjem prijedloga organizacije šumarstva u Hrvatskoj, pogotovu ako se bajna koncepcija prijedloga temelji na pojmu i koncepciji šumsko-gospodarskih područja i to se na nekoliko mjesta u referatu čak zaodijeva pridjevima »znanstven«, što na žalost ne stoji i može ozbiljno štetiti ugledu Šumarskog fakulteta. Šumskogospodarsko područje onakvo kakva su osnivana početkom šezdesetih godina i kakva se uz manje korekcije predlažu referatom, nemaju dakako nikakve veze s bilo kakvim znanstvenim saznanjima, kako iz područja biotehničkih znanosti, tako i sa stajališta znanstvene organizacije upravljanja i poslovanja u šumarstvu, a pogotovu ne sa znanstvenim dostignućima iz područja makro-i mikroekonomike. Šumsko-gospodarska područja osnovana šezdesetih godina samo su stvarni korak ka podjeli interesa teritorijalno-političkih jedinica, procesa koji je bio započeo skoro desetljeće prije. To je ujedno prijelaz iz centralno-planske privrede na dogovornu ekonomiju, pa je valjalo podijeliti »lena« i to je učinjeno.. Sve se temelji na krivim i dogmatskim tumačenjima i beskrajnim rasprama klasika marksizma oko rente, njenog nastajanja i dakako raspodjele. Šumskogospodarsko područje u pravom smislu, znanstvenom ako hoćemo, jest područje na kojem se može uz najniži utrošak resursa osigurati optimalno upravljanje šumama, uzgajanje, njegovanje i zaštićivanje šuma, te iskorišćivanjc šuma. Iz glavnog referata na žalost provijava ta sitara koncepcija, zaodjevena, kako rekoh, pridjevima »znanstven« što na žalost ne može koristiti ugledu Šumarskog fakulteta. Smatram, kao što sam smatrao i što ću smatrati, da ako se Šumarski fakultet primio posla da pripomogne nalaženju optimalnog modela gospodarenja šumama (tj. podizanja, uzgajanja, zaštite, iskorišćivanja i upravljanja — ukljućiv čuvanja šuma), tada nema mjesta kompromisnim rješenjima, već valja iznijeti o gospodarenju šumama ono što je optimalno i znanstveno utemeljeno. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Kompromise moraju praviti ljudi vođeni užim, širim, osobnim i inim interesima,, što spada u područje gospodarske politike, politike i inih poriva, ali izvan šumarske struke, pa se i odgovornost na taj način može ako ne jasno, ono bar jasnije razgraničiti. 3. Znanstveno utemeljeno gospodarenje šumama mora poči od činjenice da SR Hrvatska ima šume takve kakve jesu. U takvom polaznom položaju valja načiniti bilancu mogućih maksimiziranih prihoda (znanstveno utemeljenih), minimiziranih rashoda (znanstveno utemeljenih) te na razlici utvrditi (znanstveno utemeljeno) ciljeve koje mora postizati da bi postojeći šumski fond postupno bio doveden u optimum, tj. da bi šume čim više prilagoditi prirodnim šumama, osiguravši maksimalnu proizvodnju drvne biomase i potencijala usluga općih koristi šuma. U takvim uvjetima dakako nema mjesta raspravama oko šumske rente. Šumske rente u Hrvatskoj nema i neće je biti sve dotle, dok postoji i jedno stablo izraslo iz panja, dok postoji šikara koja se ekološki može pretvoriti u visoku šumu. Govoriti o »renti« u šumarstvu, a istovremeno plakati o nedostatku sredstava za tzv. jednostavnu i tzv. proširenu reprodukciju u šumarstvu, mogu i smiju laici i političari, ali ne šumarnici. 4. Predlažući način organizacije šumarstva u 29 šumsko-gospodarskih područja, koja bi se formirala kao poduzeća, autori su se, unatoč velikom trudu, izložili opasnosti da se identificiraju sa svim onima, koji u šumi ne vide vrlo složen kopneni ekosistem, koji poput svakog drugog, posjeduje svojstvo samoobnovc i samoregulacije (Prpić), već kao na izvor prihoda za zadovoljenje društvenih ili osobnih potreba na račun šumarstva. Prvo, nije se pošlo u znanstvenim razmatranjima optimiziranog šumarenja u Hrvatskoj od činjenice da imamo šume kakve imamo, uzevši ih dakako sve zajedno. Drugo, nisu razmotrene i vrednovane sve alternative podizanja, njega, zaštite, iskorišćavanja, čuvanja i upravljanja šumama. Treće, nisu razmotrene sve alternative međusobnih veza šumarstva s ostalim oblastima narodnog gospodarstva. Četvrto, iz optimiziranih endogenih i egzogenih alternativa nije, te iz njih izvedenih permutacija, nije izvršena optimizacija. Da je to načinjeno, mogli bismo govoriti o znanstvenoj podlozi prijedloga. Budući da to nije učinjeno, prijedlog nije znanstven, niti smije nositi ime Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koja je najstarija znanstveno-nastavna institucija iz te struke u SFRJ. 5. Autori prijedloga, uz iskreno zalaganje i velik trud, nisu uspjeli da povuku jasnu granicu između šumarenja kakvo smo imali i šumarenja koje treba biti u uvjetima tržišnog gospodarenja. Ne samo da je propušteno da se pri izradi Zakona o poduzećima insistira da se profitna poduzeća koja će se baviti poslovima u šumarstvu moraju biti licencirana, tj. poslove u šumi sa šumom mogu obavijali samo pod nadzorom i uz rukovođenje ovlaštenog šumarnika, već izgleda da je predlagačima čak svejedno, hoće li šumarska poduzeća (tj. njih 29 prema prijedlogu) biti profitna ili neprofitna (javna) poduzeća. Predlagačima je isto tako izgleda svejedno u kakvim će se obligaeijskim odnosima po njima predložena poduzeća naći u slu 482 |