DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 90 <-- 90 --> PDF |
kacije sposobne za visoku proizvodnju i za lokacije gdje su te šume zaštitnog karaktera. Na kraju, s obzirom na tržišnu ekonomiju koja se priprema, ne bi trebalo nikakvim propisima onemogućiti konkurenciju kod izvođenja svih vrsta radova u šumama u kojima bi uz kvalitetu bila u izgledu veća ekonomičnost. Isto tako ne bi trebalo ograničavati šumskoprivredne organizacije samo na radove u šumama. Vjerojatno bi neki od tih kolektiva bili sposobni na svoj rizik, sa svojim pa i tuđim sredstvima graditi javne ceste, mostove, ili obavljati javni transport. Kod buduće organizacije gospodarenja šumama treba voditi računa i o tome da se stručno osoblje (kadrovi) zadrži što dulje vrijeme svog radnog vijeka na određenom šumskom prostoru. Potrebno je dulje vrijeme i više godina da se upoznaju stanišne, sastojinske i druge lokalne okolnosti. No to je važno i zbog emocionalne povezanosti šumarskih stručnjaka uz »njihove šume« i uz njihov uspjeh u šumama kojega se rezultati vide tek u duljim vremenskim razmacima. Posebno je to važno za one stručnjake koji su zaduženi za uzgajanje i unapreIđenje šuma. Lijepih je takvih primjera bilo uvijek, pa i prije i poslije 1960. godine. Premda su mnoge ove postavke poznate šumarskim stručnjacima u republičkim i ostalim stručnim institucijama, smatram da ih je trebalo iznijeti pred stručnu kompetentnu javnost. U to su me uvjerili stručni dijalozi u seniorskoj (umirovljeničkoj) sekciji Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb. Upravo je među šumarskim stručnjacima bilo i odviše neslaganja o nekim problemima, i to mahom zbog nedovoljnog poznavanja specifičnih ispoljavanja nekih ekonomskih zakonitosti u šumskoj proizvodnji. Možda će ovo izlaganje te probleme pojasniti. U Zagrebu, 5. svibnja 1989. Prof. dr. Zvonimir Potočić |