DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 87     <-- 87 -->        PDF

zakon proizvodnje, zakon razmjene, zakon o profitu (prosječnoj profitnoj stopi),
zakon o raspodjeli viška vrijednosti, te političko ekonomske kategorije kao što
su cijena proizvodnje, ekstraprofit, renta (apsolutna, diferencijalna, monopolska)
a i druga ekonomska mjerila (akumulativnost, ekonomičnost, produktivnost i si.)
te više drugih pojmova (naturalna privreda, novčana privreda, novostvorena vrijednost,
minuli rad i dr.). Kako ovaj prostor ne dozvoljava da se ti ekonomski
zakoni i te ekonomske kategorije ovdje objašnjavaju (a one su poznate 150 godina
i više u istraživanjim a W. Pett y 1623—1687, A. Smit h 1723—1790,


D. Ricardo 1772—1823, J. B. Sav 1767—1832, K. Marks 1818—1883, da
navedem samo osnivače i istraživače klasične škole političke ekonomije) upozorit
ču ovdje samo na kategorije i ekonomske zakone važne za šumske proizvodnju.
U prvom redu tu dolazi zakon proizvodnje šumskih sortimenata kaO´ robe,
sortimenaita eksploatacije šuma, a to je ujedno i zakon vrijednosti drveta kao
robe. Upravo na osnovu tog zakona treba razrješavati i uspostaviti čiste odnose
između društva (države) i radničkih kolektiva koji u ime društva a za svoj račun
eksploatiraju šume. Uspostavljanjem tog zakona (koji u dosadašnjem administrativnom
sistemu nije pozitivan) raščlanit će se i odnos između gospodarenja
šumama (u najširem smislu održavanje i uzgajanje šuma, uređenje šuma, zaštita
i unapređenje šuma, nova pošumljivanja i si.) s jedne strane i eksploatacije
šuma s druge. Tu se uopće ne radi samo u drugačijoj tehnologiji i tehnološkim
postupcima tih grana šumarstva , nego o ekonomskim razlikama među njima
a koje čine upravo srž razdvajanja uzgajanja (skraćeno rečeno) i eksploatacije
šuma.


Odmah treba biti nacistu, da proizvodnja u šumskoj privredi počinje eksploatacijom
šuma, i to bez obzira da li se eksploatiraju šume nastale od prirode
ili šume sađene i uzgajane ljudskom rukom. U tržišnoj je ekonomiji oduvijek
poznato da je eksploatator morao kalkulirati koliko kapitala mora uložiti
da plati radnu snagu za sječu, izradu i transport do tržišta, zatim za amortizaciju
upotrijebljenih sredstava (minuli rad), te koliku odštetu može i smije u
najnepovoljnijem slučaju platiti šumovlasniku za drvo da bi još postigao željeni
profit. Svi navedeni novčani iznosi zbrojeni zajedno ne smiju iznositi više od
tržne cijene drvnih sortimenata. Prema tome u okvir tržne cijene treba smjestiti
troškove eksploatacije šuma, odštetu šumovlasniku i profit. Polazna točka je tržna
cijena od koje treba odbiti troškove eksploatacije i profit, a ostatak pripada
šumovlasniku. Zbog toga šumovlasnik, da bi došao do odštete, mora priznati
eksploatatoru sve troškove eksploatacije i još k tome pravo na njegov profit.
Taj je postupak manje-više poznat šumarskim stručnjacima, a u skladu je s
tržišnom ekonomijom i ekonomskim zakonima. Manje je, međutim, poznata
politička ekonomska priroda i sudbinska funkcija te odštete koju dobiva šumovlasnik.
U šumarskoj ekonomskoj teoriji postoje uglavnom dva termina za tu
odštetu. Najprije je postojao termin »šumska taksa«, da bi se kasnije, uz njega
pojavio i termin »cijena drveta u šumi na panju«. No politička ekonomija, kao
znanost koja proučava ekonomske zakonitosti robne proizvodnje, proučavala je
takve odštete i utvrdila ih je kao posebnu vrstu ekstra-profita i nazvala ih je
»renta«. Ta odšteta, ta renta zajedno s profitom organizatora proizvodnje sačinjava
ukupan višak vrijednosti u dotičnoj proizvodnji.


Pojam »renta« poznat je u političkoj ekonomiji i objašnjen prije više od
300 godina (W. Petty , diferencijalna renta položaja). Ta je kategorija političke