DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 87 <-- 87 --> PDF |
zakon proizvodnje, zakon razmjene, zakon o profitu (prosječnoj profitnoj stopi), zakon o raspodjeli viška vrijednosti, te političko ekonomske kategorije kao što su cijena proizvodnje, ekstraprofit, renta (apsolutna, diferencijalna, monopolska) a i druga ekonomska mjerila (akumulativnost, ekonomičnost, produktivnost i si.) te više drugih pojmova (naturalna privreda, novčana privreda, novostvorena vrijednost, minuli rad i dr.). Kako ovaj prostor ne dozvoljava da se ti ekonomski zakoni i te ekonomske kategorije ovdje objašnjavaju (a one su poznate 150 godina i više u istraživanjim a W. Pett y 1623—1687, A. Smit h 1723—1790, D. Ricardo 1772—1823, J. B. Sav 1767—1832, K. Marks 1818—1883, da navedem samo osnivače i istraživače klasične škole političke ekonomije) upozorit ču ovdje samo na kategorije i ekonomske zakone važne za šumske proizvodnju. U prvom redu tu dolazi zakon proizvodnje šumskih sortimenata kaO´ robe, sortimenaita eksploatacije šuma, a to je ujedno i zakon vrijednosti drveta kao robe. Upravo na osnovu tog zakona treba razrješavati i uspostaviti čiste odnose između društva (države) i radničkih kolektiva koji u ime društva a za svoj račun eksploatiraju šume. Uspostavljanjem tog zakona (koji u dosadašnjem administrativnom sistemu nije pozitivan) raščlanit će se i odnos između gospodarenja šumama (u najširem smislu održavanje i uzgajanje šuma, uređenje šuma, zaštita i unapređenje šuma, nova pošumljivanja i si.) s jedne strane i eksploatacije šuma s druge. Tu se uopće ne radi samo u drugačijoj tehnologiji i tehnološkim postupcima tih grana šumarstva , nego o ekonomskim razlikama među njima a koje čine upravo srž razdvajanja uzgajanja (skraćeno rečeno) i eksploatacije šuma. Odmah treba biti nacistu, da proizvodnja u šumskoj privredi počinje eksploatacijom šuma, i to bez obzira da li se eksploatiraju šume nastale od prirode ili šume sađene i uzgajane ljudskom rukom. U tržišnoj je ekonomiji oduvijek poznato da je eksploatator morao kalkulirati koliko kapitala mora uložiti da plati radnu snagu za sječu, izradu i transport do tržišta, zatim za amortizaciju upotrijebljenih sredstava (minuli rad), te koliku odštetu može i smije u najnepovoljnijem slučaju platiti šumovlasniku za drvo da bi još postigao željeni profit. Svi navedeni novčani iznosi zbrojeni zajedno ne smiju iznositi više od tržne cijene drvnih sortimenata. Prema tome u okvir tržne cijene treba smjestiti troškove eksploatacije šuma, odštetu šumovlasniku i profit. Polazna točka je tržna cijena od koje treba odbiti troškove eksploatacije i profit, a ostatak pripada šumovlasniku. Zbog toga šumovlasnik, da bi došao do odštete, mora priznati eksploatatoru sve troškove eksploatacije i još k tome pravo na njegov profit. Taj je postupak manje-više poznat šumarskim stručnjacima, a u skladu je s tržišnom ekonomijom i ekonomskim zakonima. Manje je, međutim, poznata politička ekonomska priroda i sudbinska funkcija te odštete koju dobiva šumovlasnik. U šumarskoj ekonomskoj teoriji postoje uglavnom dva termina za tu odštetu. Najprije je postojao termin »šumska taksa«, da bi se kasnije, uz njega pojavio i termin »cijena drveta u šumi na panju«. No politička ekonomija, kao znanost koja proučava ekonomske zakonitosti robne proizvodnje, proučavala je takve odštete i utvrdila ih je kao posebnu vrstu ekstra-profita i nazvala ih je »renta«. Ta odšteta, ta renta zajedno s profitom organizatora proizvodnje sačinjava ukupan višak vrijednosti u dotičnoj proizvodnji. Pojam »renta« poznat je u političkoj ekonomiji i objašnjen prije više od 300 godina (W. Petty , diferencijalna renta položaja). Ta je kategorija političke |