DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 47     <-- 47 -->        PDF

i opće korisne funkcije. Glavni prihod sam, uz svo svoje značenje, ne mora
biti presudan, a posebno u vremenu kada najboljim regularnim sastojinama
produžavamo ophodnju zbog povećanja kvalitetnog prirasta te uvjeta na
koji smo dovedeni izvanrednim mjerama poslije značajnih sušenja šuma.


Kako kod gospodarskih mjera utječu mnogi faktori pa i kadrovski, organiziranost,
stanje šuma, uvjeti privređivanja, tehnološki razvoj i razvoj
drvne industrije, te geografski uvjeti i dr. to je nemoguće dati određene
fiksne pokazatelje. Općenito se može reći da treba težit i gospodarskim
cjelinama od oko 50.000 ha šuma i to prvenstveno ili većim dijelom društvenih.
Kod dobro izbalansiranih šuma etat u takovim šumama bio bi oko


200.000 do 300.000 m:! godišnje.
Društveno razvojna cjelina određena je privrednim i političkim faktofl![
ma koji djeluju u određenom području i koji se htjeli mi ili ne, bitno
razlikuju. Društvene šume su nastale objedinjavanjem bivših državnih šuma,
općinskih šuma i šuma zemljišnih zajednica a manjim dijelom i drugih
posjednika od kojih su nacionalizirane. Tretman tih šuma u ranijim razvojnim
fazama bio je različit.


Povjesno kulturna cjelina daje najviše prostora za definiranje šumskogospodarskog
područja. Područje Hrvatske je bilo i danas je nedjeljivi dio
Evrope unutar koje se je razvijalo šumarstvo i šumarska znanost. Kao rezultat
toga su i nastala točno razvijena i definirana područja unutar kojih je
preko 200 godišnja aktivnost šumara ostavila različite aspekte djelovanjem
na pojedinim područjima. Veći dio naših šuma ima preko 100 godina staru
gospodarsku podjelu koja se je zadržala do danas.


Najnovija povjest prikazana u ranijim poglavljima ovog referata, ukazuje
da se velika šumskoprivredna (šumskogospodarska) područja, koja su
nastala umjetnim putem, uglavnom spajanjem više prirodno povjesnih cjelina,
nisu mogla saživiti a neka ni početi s djelovanjem. Podjela na šumskoprivredna
područja iz 1962. odnosno 1963. godine (24 šumskoprivredna područja)
zadržala se je sve do 1983. godine s manjim promjenama.


Šuma kao što je naglašeno i kao što zakon propisuje, je dobro od posebnog
društvenog interesa pa šumarske organizacije (poduzeća) nemogu biti
klasičnog tipa. Šumarske organizacije ispunjavaju zadatak društva da se
šumom samoobnovljivim resursom tako gospodare kako bi ona ne samo egzistirala,
već postajala sve svrsishodnija i davala društvu sve više koristi —
progresivno potraj no gospodarenje.


Promatrajući sve navedene čimbenike i njihov utjecaj na formiranje
šumskogospodarskih područja predlažemo 29 šumsko-gospodarskih područja
(Slika 7) kojima su obuhvaćene sve šume i šumska zemljišta u SR Hrvatskoj.
U tabeli 3 su dani podaci o nazivu šumskogospodarskog područja, njegovom
sjedištu te površinama svih šuma toga područja po kategorijama korisnika
i ukupno. Prema tome sve šume su jedinstveno tretirane ne uvažavajući
podjelu na kontinentalne šume i šume krša.