DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 34     <-- 34 -->        PDF

koristi (drvna masa) učestvuje u ukupnom društvenom proizvodu s 1,1*/".
Ako se ovome pribroje općekorisne funkcije šuma koje prema procjenama
iznose za gospodarske šume najmanje trostruku vrijednost drvne mase a
za zaštitne šume 3 do 10 puta, a za šume s posebnom namjenom 10 puta
možemo sa sigurnošću utvrditi da šuma učestvuje s 4,5-Vti u ukupnom društvenom
proizvodu Republike. Kada se to ima u vidu jasna nam je zainteresiranost
društva za ovu privrednu granu. Šume, kao samoobnovljivo dobro od
općeg interesa, društvo je dalo na upravljanje i korištenje šumarskim radnim
organizacijama i to na 81"Vo površine dok s 19% gospodare privatni posjednici.
Kakva će biti organizacija u upravljanju svim šumama problem je koji
će biti reguliran zakonom, a kao putokaz u pravcu određivanja regulative
neka posluži ovaj naš prijedlog šumskogospodarskih područja zasnovan na
dosadašnjem iskustvu, znanstvenim spoznajama i društvenim potrebama.
Kod donošenja zakona ne smije se zaboraviti odnos između društva i šumskogospodarskih
organizacija (poduzeća) kojima je dobro od općeg interesa
dano na korištenje i upravljanje. Postojećim je zakonom utrt putokaz za
rješavanje toga odnosa, a novi bi zakon trebao postojeću regulativu još doraditi
i precizirati u cilju brže i pravilnije realizacije.


RAZDOBLJE 1946—1960.


Prva razdioba šuma na šumsko-privredne oblasti i šumsko privredna
područja u našoj Republici temeljila se je na propisima »Privremenih uputstava
za uređivanje šuma SFRJ« od god. 1946. a služila je kao baza obračunavanja
kod inventarizacije šuma izvršene 1946. do 1952. godine.


Šumsko-privredno područje predstavljalo je gospodarsku cjelinu a trebalo
je udovoljiti ovim zahtjevima: da se iz šuma toga područja podmiruju
lokalne potrebe na drvu i da se u pravilu vrši stvarno izravnavanje sječivih
etata pojedinih gospodarskih jedinica unutar područja. Više šumsko privrednih
područja grupirano je u šumsko-privrednu oblast na području koje se
je izravnavao etat za podmirivanje drvne industrije sirovinom (Klepac, 1947).


Za naglasiti je da su u tom vremenu djelovala Zemaljska šumska poduzeća
sa sjedištima u Sušaku, Gospiću, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru, Novoj
Gradiški, Vinkovcima i Osijeku te dvije uprave za pošumljavanje (u Splitu
i Senju). Ova je poduzeća i uprave objedinjavalo Ministarstvo u Zagrebu.


Šumsko-privredna područja su bila podijeljena na gospodarske jedinice
koje su sačinjavale skup sastojina istog cilja gospodarenja i zajedničkog
određivanja godišnjeg prihoda — etat.


Gruba podjela na oblasti i područja prema D. Klepc u iz 1947. godine
prikazana je na slici 1. Podaci o površinama su prema statistici iz 1938.
godine. Završetkom inventarizacije očekivala se je i nova podjela prema
novim pokazateljima i potrebama, ali je ona došla vrlo brzo — već 1948.
godine.


Opća uputstva za uređivanje šuma iz 1948. godine pobliže definiraju
šumsko-privredne oblasti i šumsko-privredna područja. Prema tim uputstvima
NRH je bila podijeljena na 11 oblasti i 44 područja (slika br. 2 i tabela
br. 1). Zemaljska šumska poduzeća postaju Šumska gospodarstva pa imamo
8 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju krša.


424