DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 52 <-- 52 --> PDF |
LITERATURA Klepac , D. (1947): Inventarizacija šuma u planskoj privredi, Šumarski list, Zagreb 1947. Klepac , D. (1965): Uređivanje šuma, Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Smilaj , I. (1957): Prostorno uređivanje šuma u SR Hrvatskoj, Šumarski list, Zagreb 1957, sitr. 246—274. — Privremena uputstva za uređivanje šuma FNRJ, Beograd 1946. — Opća uputstva za uređivanje šuma, Beograd 1948. — Zakon o šumama, Narodne novine NRH, Zagreb 1949. — Uredba o organizaciji šumarstva, Narodne novine NRH br. 5, Zagreb 1960. — Zakon o šumama, Narodne novine NRH br. 1, Zagreb 1962. — Rješenje o utvrđivanju šumskoprivrednih područja i dodjeljivanju šuma i drugih zemljišta u društvenom vlasništvu na korištenje, Narodne novine NRH br. 9, Zagreb 1963. — Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 19, Zagreb 1967. — Rješenje o osnivanju šumskoprivrednih područja, Narodne novine SRH br 23, Zagreb 1969. — Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 20, Zagreb 1977. — Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 54, Zagreb 1983. Forstwirtschaftsgebiete in der Forstwirtschaftsorganisation Kroatiens Zusammenfassung Alle Walder und Waldflachen der SR Kroatien sind in Forstwirtschaftsgebicte eingeteilt. Die Grosse der Forstwirtschaftsgebiete, ihre Grenzen, sowie auch die Anzahl der Gebiete anderte sich im Laufe der vergangenen 40 Jahre. Die Anzahl betrug zwischen 7 bis 44 je nach Auffassung des Gcbietes als Forstwirtschaftseinheit und nach der Beziehung der Gesellschaft zum Wald und zur Forstwisssenchaft. Auf Grund des ersten Gesetzes iibcr Walder, welches sich auf die Volksrepublik Kroatien bezog und vor 40 Jahren in Kraft trat, entstanden auf dem Gebiet Kroatiens 16 Forstwirtschaften, wessen Grenzen nicht mit denen der anderen Forstwirtschaften iibereinstimmten und so nicht lange erhakcn blieben. Forstwirtschaftsgebiete, die auf Grund des Gesetzes aus den Jahren 1967 und 1977 vorgeschlagen worden sind, wurden nie realisiert. Am langsten erhallen (20 Jahre) blieb die Aufteilung der Forstwirtschaftsgebiete aus dem Jahre 1963, vveiche mehr oder weniger mit der politisch territorialen Aufteilung ubereinstimmle, und auf einem Gebiet wirkte eine Forstwirtschaft. Unseren wissenschaftlichen Erkenntnissen und Erfahrungen nach teilten wir die Walder und Forstgebiete der SR Kroatien auf 29 Forstwirtschaftsgebiete. Die grundlegenden Kriterien fiir die Aufteilung sind okologische, geographisch, wirtschaftlich, gesellschaftJich und historisch-kulturell bestimmit. Auf diese Art formierte Forstwirtschaften stellen wirtschaftliche Einheiten dar, auf vvelchen ein okologisches Gleichgewicht herrsschen muss, sowie lange Bewirtschaftung und die Bedingungen, fiir eine biologische Reproduktion der Walder. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 51 <-- 51 --> PDF |
šina kretala oko 2000 ha. Za uspješnu i dobru stručnu aktivnost revir bi trebao voditi diplomirani inženjer šumarstva. Na nivou Republike treba oformiti jedinstvenu organizaciju koja će objedinjavati sve aktivnosti poduzeća i povezivati ih međusobno s ostalim privrednim granama. Posebno bi bio njen zadatak u domeni planiranja na nivou šumskogospodarskih područja i gospodarskih jedinica te osiguranju sredstava za biološku reprodukciju šuma (Egalizacijski fond na nivou Republike). Ova bi organizacija kroz jedinstveni informativni centar za SRH bila osnovna spona cjelokupnog šumarstva kroz protok informacija kako znanstvenih, tako i stručnih a trebala bi se uključiti u svjetske šumarske informativne tokove. Ovdje se pretpostavlja da je omogućeno slobodno udruživanje poduzeća u složenu organizaciju prema ekološkim i gospodarskim potrebama. Uz najbolju organiziranost ne može se očekivati da će šumarstvo samo riješiti probleme s kojima je suočeno a posebno ne u uvjetima takovih ekoloških promjena koje ugrožavaju opstanak pojedinih vrsta drveća. Kao dobro od opće društvenog iteresa zbog svojih opće korisnih funkcija šuma zaslužuje i poseban tretman društva. Općenito kao što smo u uvodu naglasili treba riješiti pitanje odnosa između društva i poduzeća. Društvo bi bilo zastupljeno kroz jedistvenu republičku organizaciju. To se posebno odnosi na ova šumskogospodarska područja: Istra, Platak, Sjeverni i Južni Velebit, Kotari, Svilaja, Mosor i Srđ za koje je neophodno osigurati sredstva na nivou Republike kako je to postojećim Zakonom riješeno. ZAKLJUČAK Na zahtjev šumarske struke a na temelju naših znanstvenih spoznaja i dosadašnjeg razvoja naše prakse izvršili smo podjelu SR Hrvatske na šumskogospodarska područja. Iako znamo da će i ova kao i sve dosadašnje a i one u budućnosti imati svoje zagovornike i one koji će nalaziti mane ovoga prijedloga, vjerujemo da ona u današnjim uvjetima pruža maksimum za gospodarenje šumama. Manje su cjeline ekološki bolje definirane, geografski određenije, gospodarski efikasnije, povjesno društveno akceptibilnije a povjesno kulturno opravdanije od velikih regionalnih. Kod toga se ne smije ići u drugu krajnost. Podjelom na 29 šumskogospodarskih područja konstatiramo da je prosječna površina društvenih šuma kojima upravlja šumarska organizacija 66000 ha uzimajući u obzir i područje Dalmacije odnosno oko 46000 ha bez ta 4 područja. Ako se uzmu u obzir sve šume i šumska zemljišta onda je prosječna površina šumskogospodarskog područja 84000 ha. Prijedlog naše podjele temelji se na daljnjoj razradi staništa koju je započeo Smila j 1967. Prijedlog se temelji na dostignućima šumarske znanosti iz područja staništa, sastojine i života šume (struktura i funkcioniranje šumskih ekosistema) te nužnosti što hitnije primjene stručnih postupaka iz ove, ali i drugih komponenata šumarske znanosti. Ovo do danas zanemareno područje u šumarskoj praksi jamči svojom primjenom stabilnije i produktivnije šume u budućnosti. 441 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 50 <-- 50 --> PDF |
ŠUMSKOGOSPODARSKA PODRUČJA Tabela 3 Redni Naziv šumskoŠumarskePovršin a Ostale u li a broj gospodarskog područja organizacije organizacije Privatne1. »Ivančica« Varaždin 16658 427 31304 2. »Podravsko« Koprivnica 57589 1194 19193 3. »Papuk« Podravska Slatina 27528 — 686 4. »Krndija« Našice 53496 — 1715 5. »Vuka« Osijek 30430 — 2232 6. »Bilje« Beli Manastir 35961 — 2007 7. »Hrast« Vinkovci 65877 — 1690 8. »Dilj« Slavonski Brod 22634 — 5455 9. »Požeška Gora« Slavonska Požega 48232 — 3868 10. »Pakračka Gora« Daruvar 55412 1632 6999 11. »Psunj« Nova Gradiška 52113 1711 3719 12. »Josip Kozarac« Kutina 32972 1618 4147 13. »M. Birta« Bjelovar 58689 992 17266 14. 15. »Medvednica« Zagreb »Šamarica« Sisak 43542 86082 930 860 70628 29623 16. »Petrova Gora« Karlovac 79076 4603 40705 17. »Klek« Ogulin 64165 — 4100 13. »Kapela« Otočac 58200 270 2265 19. »Plješivica« Titova Korenica 70410 15301 4145 20. »Južni Velebit« Gračac 56644 — 4591 21. »Lika« Gospić 91168 — 3645 22. »Sjeverni Velebit« Senj 90071 104 2247 23. »Gorski Kotar« Delnice 71036 4599 18846 24. »Platak« Rijeka 53440 2712 31418 25. »Istra« Buzet 50739 3314 56246 26. »Ravni Kotari« Zadar 126299 3568 11300 27. »Promina« Šibenik 143553 — 6019 28. »Mosor« Split 223847 — 28915 29. »Srđ« Dubrovnik 56902 2280 42434 SVEUKUPNO: 1922765 46115 457408 OSNOVNE NAPOMENE O ORGANIZACIJI Šumama jednog šumskogospodarskog područja gospodarilo Ukupno 48389 77976 28214 55211 32662 37968 67567 28089 52100 64043 57543 38737 76947 115100 116565 124384 68265 60735 89856 61235 94813 92422 94481 87570 110299 141167 149572 252762 101616 2426288 bi jedno poduzeće (šumsko privredno poduzeće). Poduzeće bi objedinjavalo više šumarija — obračunskih jedinica. Šumarije su stabilne i čvrste stručne organizacije a predstavljaju gospodarske cjeline. One daju garanciju za uspješno djelovanje stručnjaka u šumi i za njegovu prisutnost kod svih stručnih radova na terenu. Šumarije bi se dalje dijelile na revire kojih bi se povr |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Područje krša podijeljeno je u dva šumskokrška područja i to: 1. Istarsko — Primorsko — Ličko, 2. Dalmatinsko. Na ovom području organizacija šumarstva u osnovi je provedena na zakonskim osnovama. Slika 6. prikazuje navedenu podjelu iz 1983. godine. SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA UC RVAT SKA _._ . ium.gosp. područja |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 44 <-- 44 --> PDF |
I pored toga Zakon iz 1977. godine donosi mnoge novine i vrlo je značajan. To se posebno odnosi na šume i šumska zemljišta na području krša koje je prostorno definirano i propisano da tim područjem gospodari jedna šumskogospodarska organizacija. Propisano je i osnivanje SlZ-a za unapređivanje šuma na području krša što je bio veliki napredak u zakonskim propisima. Umjesto SlZ-a osnovana je poslovna zajednica. ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA POSLIJE 1983. GOD. Uvidjevši da ne može provesti sve odredbe Zakona a posebno one u organizaciji šumarstva, zakonodavac nije prišao izradi novog prijedloga šumskogospodarskih područja, već izmjeni kompletnog zakona s kojim je zajedno donesen i prijedlog područja. Tako je novi i sada važeči Zakon o šumama donesen 24 studenog 1983. godine po Saboru SRH a objavljen je u Narodnim novinama br. 54. od 23. prosinca 1983. godine. Iako se ovaj zakon u mnogome naslanja na prethodni, ipak uvodi i nove pojmove. Tako posebno tretira šumskogospodarsko od šumskokrškog područja iako radi usklađivanja rada i ostvarivanja zajedničkih potreba i interesa u gospodarenju za oba područja propisuje osnivanje SlZ-a šumarstva Hrvatske. Šumskogospodarsko područje kontinentalnog dijela šuma i šumskih zemljišta ovako je definirano: »Šumskogospodarsko područje obuhvaća šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu i šume i šumska zemljišta na kojima postoji pravo vlasništva koja čine prirodnu, geografsku i gospodarsku cjelinu, a na kojem se može osigurati trajnost njihovog korištenja, uvjeti za ostvarivanje jednostavne i proširene biološke reprodukcije šuma i ekonomsko povezivanje na osnovi udruživanja u reprodukcijsku cjelinu«. Temeljem navedenog, zakonom su ustanovljena ova šumsko-privredna područja: 1. Slavonsko — Baranjsko, 2. Srednje Posavsko, 3. Bilogorsko — Podravsko, 4. Varaždinsko — Međimursko, 5. Prigorsko — Zagorsko, 6. Sisačko — Banijsko, 7. Kordunsko — Pokupsko, 8. Goransko — Primorsko, 9. Ličko. Popis šuma i šumskih zemljišta obuhvaćenih po navedenim područjima navedeni su u posebnom popisu koji je bio sastavni dio Zakona. Zakonom je propisano da šumom i šumskim zemljištem u društvenom vlasništvu na jednom šumskogospodarskom području gospodari organizacija udruženog rada u djelatnosti šumarstva (radna organizacija šumarstva). Ovakva organizacija s izuzetkom Slavonsko — Baranjskog područja je realizirana. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Društveni dogovor je temeljito pripreman i izrađen je detaljan nacrt s 14 šumskogospodarskih područja na kontinentalnom dijelu Republike, nikada nije potpisan od sudionika, pa šumsko-gospodarska područja po ovom Zakonu nisu ugledala svjetlo dana (na slici 5 je neostvareni prijedlog podjele). M M U ""\-°~ Sumskogospodarska područje Godina 1977( prijedlog) .»,«, . gr. šum.gosp. područja SI. 5. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 42 <-- 42 --> PDF |
nulih ekonomskih nužnosti, a u želji da omogući zainteresiranim radnim organizacijama da same stvore odgovarajuću organizacionu strukturu za upravljanje i gospodarenje pojedinim šumskoprivrednim područjem. Temeljem navedenih principa propisano je 7 šumskoprivrednih područja i to: a) Slavonsko b) Bilogorsko—Moslavačko c) Zagorsko d) Banijsko — Kordunsko e) Ličko f) Goransko — Istarsko — Primorsko g) Dalmatinsko Iako je prema Zakonu ovakova organizacija trebala otpočeti s djelovanjem 1. siječnja 1970. ova organizacijska forma nikada nije realizirana. RAZDOBLJE 1977. DO 1983. GOD. Uslijed neuspjeha u realizaciji zakonskih propisa Zakona o šumama iz 1967. godine, prišlo se izradi novoga zakona koji je ugledao svjetlo dana točno poslije 10 godina, odnosno u svibnju 1977. godine (N. N. br. 20 77). Ovaj je zakon baziran na Ustavu SRH iz 1974. godine i Zakonu o udruženom radu po kome su već šumarije formirane kao osnovne organizacije udruženog rada (OOUR). Šume i šumska zemljišta po ovom Zakonu se proglašavaju dobrom od općeg interesa pa se i gospodarenje šumama proglašava djelatnošću od posebnog društvenog interesa. Posebno se donose propisi za šume i šumska zemljišta u kontinentalnom području od onih na području krša. Umjesto šumskoprivredno područje, ovim je zakonom uveden novi naziv šumskogospodarsko područje. »Šumskogospodarsko područje obuhvaća šume, šumska i druga zemljišta u društvenom vlasništvu koja čine prirodno, geografsko i gospodarsko jedinstvo i reprodukcijsku cjelinu, te osigurava uvjete za trajno, racionalno i uspješno gospodarenje«. Značajna je ova odredba: Cl. 14 »Šumskogospodarska područja utvrđuju se i mijenjaju društvenim dogovorom koji zaključuju Izvršno vijeće Sabora, Privredna komora Hrvatske, Sindikat radnika šumarstva i industrijske prerade drva Hrvatske, Zajednica šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima i papirom — Zagreb, Republička zajednica za znanstveni rad i skupština zajednice općina. Prije zaključivanja društvenog dogovora iz stava 1. ovoga člana skupština zajednice općina pribavit će mišljenje općinskih skupština«. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ŠUMSKO PRIVREDNA PODRUČJA I ŠUMSKA GOSPODARSTVA PREMA ZAKONU O ŠUMAMA IZ 1962. (Narodne novine br. 9/1963) Tabela 2 Red. Naziv šumsko- Dodjeljeno na korištenje br. privrednog područja 1. Ivančica« (Varaždin) Šumsko gospodarstvo Varaždin Šumsko-poljoprivredni kombinat 2. »Bilogora« (Koprivnica) Koprivnica Šumsko gospodarstvo »Papuk« 3. »Papuk« (Podr. Slatina) Podr. Slatina Šumsko gospodarstvo »Krndija« 4. »Krndija« (Našice) Našice Šumsko gospodarstvo Osijek 5. »Gajevi« (Osijek) Šumsko poljoprivredno industrijski kombinait 6. »Spačva« (Vinkovci) »Spačva« Vinkovci 7. »Dilj« (SI. Brod) Šumsko gospodarstvo Slavonski Brod 8. »Požeška Gora« (SI. Požega) Šumsko gospodarstvo SI. Požega 9. »Pakračka Gora« (Daruvar) Šumsko gospodarstvo Daruvar 10. »Psunj« (Nova Gradiška) Šumsko gospodarstvo N. Gradiška 11. »Garjevica« (Kutina) Šumsko gospodarstvo »Garjevica« Kutina 12. »Česma« (Bjelovar) Šumsko privredno poduzeće »Mojica Birta« Bjelovar 13. »Kalnik« (Križevci) Šumsko gospodarstvo Križevci 14. »Šamarica (Sisak) Šumsko gospodarstvo Sisak 15. »Zagrebačka Gora« (Zagreb) Šumsko gospodarstvo Zagreb 16. »Petrova Gora« (Karlovac) Šumsko gospodarstvo Karlovac 17. »Klek« (Ogulin) Šumsko gospodarstvo Ogulin 18. »Velebit« (Gospić) Šumsko gospodarstvo Gospić 19. »Viševica« (Rijeka) Šumsko gospodarstvo Delnice 20. »Učka« (Pula) Šumsko gospodarstvo Buzet 21. »Ravni kotari« (Zadar) Šumsko gospodarstvo Zadar 22. »Svilaja« (Šibenik) Šumsko gospodarstvo Šibenik 23. »Mosor« (Split) Šumsko gospodarstvo Split 24. »Srđ« (Dubrovnik) Šumsko gospodarstvo Dubrovnik Osnovni principi za osnivanje šumsko privrednih područja: da je za rješavanje problematike šumarstva karakteristična dugoročnost biološke reprodukcije i ograničena mogućnost povećanja proizvodnje u pogledu količine i asortimana, da je šumarstvu potrebna suvremena biološka, tehnička i stručna op remljenost za racionalno gospodarenje šumama, da kod razvoja industrije koja se temelji na preradi drva treba voditi računa o toj dugoročnosti i ograničenosti proizvodnje u šumarstvu, da se šumarstvu i industriji koja se temelji na preradi drva omogući da dugoročnijim ugovorima usklađuju svoju suradnju u svrhu ekonomski opravdanih investicija, da sadašnja šumskoprivredna područja zbog neracioalnih površina, necjelovitosti područja i nenormalne strukture više ne omogućavaju pravilno gospodarenje šumama koje bi stvaralo uvjete za postizanje istak |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 40 <-- 40 --> PDF |
P«EGLED*A KABTA ŠUMSKOPRiVREONIH PODRUČJA SRH SA POLniČ^O-TEBiTOa-JiLNC SUMSKQRR´VREONA POO»UČJA SR H VAPAJĐIN KOPRIVNICA PODRAVSKA SLATINA NAŠICE OSIJEK VINKOVCI SLAVONSKI Bio a IL´vONSKA P02EGA DARUVAR NOVA GSADI3KA KUT.NA JfLOvA « KftiŽEvCI SISAK ZAGREB KARLOVAC OGULIN GOSPIĆ KOTARA ORĆfNC SJEDIŠTE i POD»UČJ´ l ISTOIMENE OPĆINE SJEDATE 5 POOSuĆJ´ KOTAOA I ISTOiMEr.E O^CiN - OBAD SA vi$E OPC OPĆiNE GRADSKE OPĆINE U.ZAJBEBU SPODNA GRANICA ŠPODRUĆJA SI. 4. 431 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 39 <-- 39 --> PDF |
RAZDOBLJE 1960 — 1977. GOD. »Uredba o organizaciji šumarstva« (N. N. br. 5 od 10. veljače 1960) donesena je na temelju Zakona o šumama iz 1949. god. i propisuje u članu 3: »Šumsko gospodarstvo osniva se za skupinu šuma i šumskog zemljišta koja predstavlja prirodno-ekonomsku cjelinu i osigurava trajno i racionalno šumsko gospodarenje kao i perspektivan razvoj industrijske prerade drveta (šumskogospodarska cjelina)«. Šumskogospodarska cjelina je predstavljala ustvari šumsko privredno područje. Koje će šume sačinjavati šumskogospodarsku cjelinu određivali su Kotarski narodni odbori. Šumama jedne šumsko-gospodarske cjeline upravljalo je jedno Šumsko gospodarstvo koje je osnovao općinski odnosno kotarski narodni odbor (kad se je protezao na više općina). Šumsko gospodarstvo je određivalo svoje pogonske i terenske jedinice. Osnivanjem šumskih gospodarstava prestale su samostalno djelovati Šumarije. U prosincu 1961. godine Sabor NR Hrvatske donosi Zakon o šumama (objavljen u N. N. br. 1 od 11. siječnja 1962. godine). U članu 2 ovoga Zakona stoji: »Šumskoprivredno područje utvrđuje na prijedlog narodnog odbora kotara Izvršno vijeće Sabora« i dalje u članu 3: »Površina šumskoprivrednog područja utvrđuje se tako da šume i druga zemljišta u okviru tog područja osiguravaju maksimalno unapređivanje šumske proizvodnje i omogućuju trajan prihod što je dovoljan za gospodarenje šumama«. Kod utvrđivanja šumskoprivrednog područja propisuje se uzeti u obzir i saobraćajne prilike, zaštitu tla, klimatske odnose, vodoprivredu i si. Šumsko privredno područje dodjeljuje na korištenje privrednoj organizaciji I. V. Sabora. Možemo konstatirati da se u zakonskoj odredbi u SRH po prvi puta definira Šumskoprivredno područje što je bilo od posebnog značaja za daljnji razvoj šumarstva. Sam Zakon 1962. nije i decidirano naznačio šumskoprivredna područja, ali je na temelju njega doneseno »Rješenje o utvrđivanju šumskoprivrednih područja i dodjeljivanju šuma i drugih zemljišta u društvenom vlasništvu na korištenje«. (Narodne novine br. 9 od 7. ožujka 1963). Osnovne jedinice za gospodarenje šumama u sklopu Šumskog gospodarstva bile su Šumarije koje su opet bile podijeljene na revire. Ovaj je sistem gospodarenja ostvario značajne rezultate i pored nekih sistematskih zamjerki. U svemu su prema tom Zakonu izdvojena 24 Šumskoprivredna područja (Slika 4 i tabela 2). Godine 1967. Socijalistička Republika Hrvatska donosi novi (treći) Zakon o šumama (Narodne novine br. 19, 10. svibnja 1967). Prema propisu ovoga Zakona član 4: »Šumsko privredna područja osniva IV Sabora nakon pribavljenog mišljenja općinskih skupština i zainteresiranih radnih organizacija, vodeći računa o optimalnim ekonomskim uvjetima«. Na temelju tog Zakona godine 1969. doneseno je »Rješenje o osnivanju šumskoprivrednih područja« (Narodne novine br. 23 69). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 36 <-- 36 --> PDF |
427 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 35 <-- 35 --> PDF |
425 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 34 <-- 34 --> PDF |
koristi (drvna masa) učestvuje u ukupnom društvenom proizvodu s 1,1*/". Ako se ovome pribroje općekorisne funkcije šuma koje prema procjenama iznose za gospodarske šume najmanje trostruku vrijednost drvne mase a za zaštitne šume 3 do 10 puta, a za šume s posebnom namjenom 10 puta možemo sa sigurnošću utvrditi da šuma učestvuje s 4,5-Vti u ukupnom društvenom proizvodu Republike. Kada se to ima u vidu jasna nam je zainteresiranost društva za ovu privrednu granu. Šume, kao samoobnovljivo dobro od općeg interesa, društvo je dalo na upravljanje i korištenje šumarskim radnim organizacijama i to na 81"Vo površine dok s 19% gospodare privatni posjednici. Kakva će biti organizacija u upravljanju svim šumama problem je koji će biti reguliran zakonom, a kao putokaz u pravcu određivanja regulative neka posluži ovaj naš prijedlog šumskogospodarskih područja zasnovan na dosadašnjem iskustvu, znanstvenim spoznajama i društvenim potrebama. Kod donošenja zakona ne smije se zaboraviti odnos između društva i šumskogospodarskih organizacija (poduzeća) kojima je dobro od općeg interesa dano na korištenje i upravljanje. Postojećim je zakonom utrt putokaz za rješavanje toga odnosa, a novi bi zakon trebao postojeću regulativu još doraditi i precizirati u cilju brže i pravilnije realizacije. RAZDOBLJE 1946—1960. Prva razdioba šuma na šumsko-privredne oblasti i šumsko privredna područja u našoj Republici temeljila se je na propisima »Privremenih uputstava za uređivanje šuma SFRJ« od god. 1946. a služila je kao baza obračunavanja kod inventarizacije šuma izvršene 1946. do 1952. godine. Šumsko-privredno područje predstavljalo je gospodarsku cjelinu a trebalo je udovoljiti ovim zahtjevima: da se iz šuma toga područja podmiruju lokalne potrebe na drvu i da se u pravilu vrši stvarno izravnavanje sječivih etata pojedinih gospodarskih jedinica unutar područja. Više šumsko privrednih područja grupirano je u šumsko-privrednu oblast na području koje se je izravnavao etat za podmirivanje drvne industrije sirovinom (Klepac, 1947). Za naglasiti je da su u tom vremenu djelovala Zemaljska šumska poduzeća sa sjedištima u Sušaku, Gospiću, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru, Novoj Gradiški, Vinkovcima i Osijeku te dvije uprave za pošumljavanje (u Splitu i Senju). Ova je poduzeća i uprave objedinjavalo Ministarstvo u Zagrebu. Šumsko-privredna područja su bila podijeljena na gospodarske jedinice koje su sačinjavale skup sastojina istog cilja gospodarenja i zajedničkog određivanja godišnjeg prihoda — etat. Gruba podjela na oblasti i područja prema D. Klepc u iz 1947. godine prikazana je na slici 1. Podaci o površinama su prema statistici iz 1938. godine. Završetkom inventarizacije očekivala se je i nova podjela prema novim pokazateljima i potrebama, ali je ona došla vrlo brzo — već 1948. godine. Opća uputstva za uređivanje šuma iz 1948. godine pobliže definiraju šumsko-privredne oblasti i šumsko-privredna područja. Prema tim uputstvima NRH je bila podijeljena na 11 oblasti i 44 područja (slika br. 2 i tabela br. 1). Zemaljska šumska poduzeća postaju Šumska gospodarstva pa imamo 8 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju krša. 424 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 33 <-- 33 --> PDF |
IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM 1 STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630* 338.6.008 (497.13) Sum. list CXIII (1989) 423 ŠUMSKOGOSPODARSKA PODRUČJA U ORGANIZACIJI ŠUMARSTVA HRVATSKE* Šime MEŠTROVIC, Branimir PRPIĆ, Slavko MATIC** SAŽETAK: Sve šume i šumska zemljišta u SR Hrvatskoj podijeljene su na šumskogospodarska područja. Veličina šumskogospodarskog područja, njihova granica pa time i broj područja bio je različit tijekom posljednjih 40 godina. On se kretao od 7 do 44 već prema poimanju područja kao šumskogospodarske cjeline i odnosu društva prema šumi i šumarstvu. Na temelju prvog Zakona o šumama koji se odnosio na sve šume NR Hrvatske a koji je donesen upravo prije 40 godina na području Hrvatske je formirano 16 šumskih gospodarstava kojih granice nisu bile usklađene s granicama šumsko privrednih (gospodarskih) područja pa se nisu dugo održale. Šumsko gospodarska područja predlagana na temelju zakona iz 1967. i 1977. nisu nikada ni realizirana. Najduže (punih 20 godina) održala se je podjela na šumsko privredna područja iz 1963. godine koja je bila više manje usklađena s političko teritorijalnom podjelom a na jednom području je djelovala jedna šumarska organizacija (šumsko gospodarstvo). Na temelju znanstvenih spoznaja i razvoja naše prakse izvršili smo podjelu šuma i šumskih zemljišta SR Hrvatske na 29 šumskogospodarskih područja. Osnovni kriteriji podjele su ekološki, geografski, gospodarski, društveno razvojni i povjesno kulturni. Tako formirana šumskogospodarska područja predstavljaju gospodarske cjeline na kojima se mora osigurati uz ekološku ravnotežu potrajnost gospodarenja i uvjeti za biološku reprodukciju šuma. UVOD Šume u SR Hrvatskoj zauzimaju 2.426.265 ha ili oko 35Vo površine od čega otpada na društvene šume 1.968.880 ha, a 457.408 hektara na šume s pravom vlasništva (privatne šume). U šumskom fondu Jugoslavije Hrvatska učestvuje s 22%. Prema statističkim podacima šumarstvo samo kroz direktne * Referat održan na savjetovanju u Zagrebu 26. 04. 1989. godine. ** Dr. Šime Meštrović, profesor uređivanja šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska cesta 25. Dr. Branimir Prpić, profesor ekologije šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska cesta 25. Dr. Slavko Matič, profesor uzgajanja šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska cesta 25. 423 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 48 <-- 48 --> PDF |
SR HRVATSKA O SJEDiSlE OPĆINE _« _ GRANICA ŠG. PODRUČJA 1 "2 9 BROJ §G PODRUČJA SI. 7. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 47 <-- 47 --> PDF |
i opće korisne funkcije. Glavni prihod sam, uz svo svoje značenje, ne mora biti presudan, a posebno u vremenu kada najboljim regularnim sastojinama produžavamo ophodnju zbog povećanja kvalitetnog prirasta te uvjeta na koji smo dovedeni izvanrednim mjerama poslije značajnih sušenja šuma. Kako kod gospodarskih mjera utječu mnogi faktori pa i kadrovski, organiziranost, stanje šuma, uvjeti privređivanja, tehnološki razvoj i razvoj drvne industrije, te geografski uvjeti i dr. to je nemoguće dati određene fiksne pokazatelje. Općenito se može reći da treba težit i gospodarskim cjelinama od oko 50.000 ha šuma i to prvenstveno ili većim dijelom društvenih. Kod dobro izbalansiranih šuma etat u takovim šumama bio bi oko 200.000 do 300.000 m:! godišnje. Društveno razvojna cjelina određena je privrednim i političkim faktofl![ ma koji djeluju u određenom području i koji se htjeli mi ili ne, bitno razlikuju. Društvene šume su nastale objedinjavanjem bivših državnih šuma, općinskih šuma i šuma zemljišnih zajednica a manjim dijelom i drugih posjednika od kojih su nacionalizirane. Tretman tih šuma u ranijim razvojnim fazama bio je različit. Povjesno kulturna cjelina daje najviše prostora za definiranje šumskogospodarskog područja. Područje Hrvatske je bilo i danas je nedjeljivi dio Evrope unutar koje se je razvijalo šumarstvo i šumarska znanost. Kao rezultat toga su i nastala točno razvijena i definirana područja unutar kojih je preko 200 godišnja aktivnost šumara ostavila različite aspekte djelovanjem na pojedinim područjima. Veći dio naših šuma ima preko 100 godina staru gospodarsku podjelu koja se je zadržala do danas. Najnovija povjest prikazana u ranijim poglavljima ovog referata, ukazuje da se velika šumskoprivredna (šumskogospodarska) područja, koja su nastala umjetnim putem, uglavnom spajanjem više prirodno povjesnih cjelina, nisu mogla saživiti a neka ni početi s djelovanjem. Podjela na šumskoprivredna područja iz 1962. odnosno 1963. godine (24 šumskoprivredna područja) zadržala se je sve do 1983. godine s manjim promjenama. Šuma kao što je naglašeno i kao što zakon propisuje, je dobro od posebnog društvenog interesa pa šumarske organizacije (poduzeća) nemogu biti klasičnog tipa. Šumarske organizacije ispunjavaju zadatak društva da se šumom samoobnovljivim resursom tako gospodare kako bi ona ne samo egzistirala, već postajala sve svrsishodnija i davala društvu sve više koristi — progresivno potraj no gospodarenje. Promatrajući sve navedene čimbenike i njihov utjecaj na formiranje šumskogospodarskih područja predlažemo 29 šumsko-gospodarskih područja (Slika 7) kojima su obuhvaćene sve šume i šumska zemljišta u SR Hrvatskoj. U tabeli 3 su dani podaci o nazivu šumskogospodarskog područja, njegovom sjedištu te površinama svih šuma toga područja po kategorijama korisnika i ukupno. Prema tome sve šume su jedinstveno tretirane ne uvažavajući podjelu na kontinentalne šume i šume krša. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 46 <-- 46 --> PDF |
PRIJEDLOG ŠUMSKOGOSPODARSKIH PODRUČJA U SR HRVATSKOJ Tijekom posljednjih 40 godina mijenjali su se društveni i privredni odnosi, tehnološki razvoj je bio brži od predviđenog, općekorisne funkcije šuma sve naglašenije, šuma sve više izložena raznim utjecajima koji djeluju na njeno slabljenje pa i mjestimično propadanje. Sve je to imalo odraza na razvoj šumarske misli i na odnos društva prema šumi i šumarstvu, imalo je utjecaja na definiranje šumskogospodarskih cjelina pa je u raznim razvojnim razdobljima broj i granica područja bio različit. To je svakako negativno utjecalo i na stanje šuma i razvoj šumarstva kao privredne grane. Problem šumarstva ne možemo riješiti definiranjem područja bez obzira na njihov broj i granicu već aktivnim radom šumara i šumarskih organizacija uz obaveznu promjenu odnosa društva prema šumi i šumarskim organizacijama. Oslanjajući se na dosadašnja iskustva i sadašnje stanje šumskogospodarsko područje možemo ovako definirati: Šumskogospodarsko područje obuhvaća šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu i šume i šumska zemljišta na kojima postoji pravo vlasništva koja čine ekološku, geografsku, gospodarsku, društveno razvojnu i povijesno kulturnu cjelinu i na kojem se uz ekološku ravnotežu osigurava potrajnost sveukupnog korištenja i uvjeti za biološku reprodukciju šuma. Ekološku cjelinu čini optimalna površina u kojoj se unutar grupe šumskih ekosistema postiže ekološka ravnoteža u geografskom području. Šumski ekosistemi i drveće žive po svojim zakonitostima i mogu se održati visokoproduktivni i ekološki efkasni samo ako poznamo njihovu strukturu i funkcioniranje i ako u stručnim postupcima uzimamo u obzir različitosti ekoloških cjelina. Stručni postupci različitih ekoloških cjelina se između sebe razlikuju što upućuje na različitost stručne organizacije. Geografska cjelina definirana je prirodnim i ekološkim elementima. Geografski su pojedine regije točno određene što se mora respektirati. Ono je povezano i s privrednim i komunikacijskim tokovima. Brzo i efikasno komuniciranje u okviru šumsko-gospodarskog područja uvjetuje racionalno korištenje energije i vremena a to sve pretpostavlja optimalnu udaljenost poslovnih jedinica od centra na cea 30 odnosno maksimalno do 50 km. Gospodarska cjelina je minimalna površina koja će u današnjim ekološkim i gospodarskim uvjetima omogućiti funkcioniranje šuma i šumarstva poštujući sve principe znanosti — a u prvom redu principe potrajnosti, ekološke stabilnosti i reprodukcije šuma. Klasična definicija područja i potrajnosti te raspored dobnih odnosno debljinskih razreda u današnjim ekološkim i gospodarskim uvjetima ne mora biti presudan faktor kod definiranja područja. Moraju se razmatrati svi prihodi koje šuma i šumsko zemljište pruža a to su sporedni proizvodi, prethodni prihod, glavni prihod, pa |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 38 <-- 38 --> PDF |
prebornih i primorskih šuma na po 7 šumsko gospodarskih područja. Šumsko gospodarska područja podijeljena su dalje na gospodarske jedinice. (Slika 3) Ova je podjela našla gospodarsku primjenu pa se mnogo i danas koristi, ali kod administrativne podjele nije respektirana pa ne samo da područja nisu stvarala upravno administrativne cjeline, već to nisu bile gospodarske jedinice koje su se često protezale na području dviju društveno- političkih zajednica. Iako je to kadkada stvaralo i probleme moramo konstatirati da su vrlo rijetko vršene promjene. Stalnost gospodarske podjele prve kategorije tj. na područja i druge kategorije odnosno na gospodarske jedinice je posebno značajna kod praćenja uspjeha gospodarenja i samo se izuzetno treba mijenjati. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Granice šumskih gospodar.slava se nisu mogle uskladiti s granicama šumsko- privrednih područja i oblasti. Godine 1949. u mjesecu listopadu Sabor NRH na temelju Ustava NRH donosi »Zakon o šumama«. To je prvi zakon koji se odnosi integralno na sve šume i šumska zemljišta u NR Hrvatskoj bez obzira na vlasništvo. To je vrijeme kada su sve šume bile pod zaštitom države i ministar šumarstva je propisivao sve djelatnosti i odobravao sve aktivnosti. Ministar šumarstva rukovodi i vrši nadzor nad svim organima šumarske službe, neposredno upravlja šumskim gospodarstvima republičkog značaja. Osnovni organ za upravljanje državnim šumama je šumsko gospodarstvo. Šumsko gospodarstvo je formirano kao državno privredno poduzeće sa zadatkom podizanja, gajenja, uređivanja šuma i bujica te melioracija šumskog zemljišta. Prema tom Zakonu formirana su šumska gospodarstva. Na području NR Hrvatske u svemu je bilo 16 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju krša. Granice ovih gospodarstava bile su još slabije usklađene sa granicama šumsko-privrednih područja i oblasti pa su krajem 1950. godine ukinuta ta mala gospodarstva i dvije uprave a osnovano 9 velikih gospodarstava i jedno lovno šumsko gospodarstvo. To su bila gospodarstva: Vinkovci, Osijek, Nova Gradiška, Bjelovar, Zagreb, Rijeka, Ogulin, Gospić i Split te LŠG u Bilju. Kako ni granice ovih gospodarstava nisu mogle biti usklađene s jedne strane s granicama područja i oblasti a s druge strane s političko teritorijalnom podjelom bile su podvrgnute stalnim promjenama. Te su promjene naročito bile izražene poslije privredne decentralizacije u zemlji 1952. godine, kada su kotarevi postali nosioci cjelokupne privredne djelatosti na svom području. Rezultat tih kretanja je ukidanje gospodarstava 1954. godine. Posebnom Uredbom o organizaciji šumarske službe prestala su funkcionirati Šumska gospodarstva, a Šumarije su dobile potpunu samostalnost, pa smo imali ukupno 167 šumarija koje su samostalno djelovale na području Republike. Šumarije su uglavnom djelovale na području svake općine ali je bilo i općina s dvije šumarije, kao što je bilo i općina bez šumarije na dalmatinskom kršu. Ovaj je period trajao do 1960. godine, kada je donesena »Uredba o organizaciji šumarstva«. Ne samo da šumsko-privredna područja nisu udovoljila zahtjevima Uputstava iz 1948. godine (trajno podmirenje lokalnih potreba na drvu i opskrba drvetom Dl poduzeća), već se ni organizacijski nisu mogla zadovoljavajuće konstituirati. Znači da se nije moglo adekvatno planirati po prostoru i vremenu, odnosno osigurati potrajnost. Uvidjevši nedostatke dosadašnjih podjela Smilaj je 1957. godine izvršio podjelu šuma NRH na oblasti, područja i gospodarske jedinice prema Uputstvima iz 1948. godine, ali je kod podjele uzeo u obzir ne samo oblik i način gospodarenja te geografski položaj, nego i fitocenološke odnose (prema knjizi S. Horvata: »Šumske zajednice Jugoslavije«). Smilaj je razdijelio sve šume na tri šumsko-gospodarske oblasti i zatim oblast jednodobnih šuma na 17 šumsko-privrednih područja a oblasti 428 |