DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 161 <-- 161 --> PDF |
IVE SAMARŽIJA (1940—1988) Nakon duge i leške bolesti umro je 27. VII 1988. u svome voljenom Krasnu Ive Samaržija — Šika, radnik Šumarije Krasno. Šumari, prirodoslovci i posjetitelji sjevernog Velebita izgubili su požrtvovnog druga, koji nikad nije žalio truda i vremena da pomogne i na svoj način pridonese nešto za svoje malo mjesto i velebitski okoliš. Ive Samaržija se rodio 23. IV 1940. u Krasnu Polju u seljačkoj porodici. Po završenoj osnovnoj školi u rodnom mjestu zarana se zaposlio u Šumariji Krasno, gdje je proveo gotovo 30 godina života na različitim poslovima. Isprva je radio kao slagač i sjekač, a od 1980. na šumsko-uzgojnim radovima. Uz ostalo je sudjelovao u pošumljivanjima i njezi borika Devčić Plaše, Miletnica, Jatara, Kusine i Oltara, koji krase cestovne prilaze Krasnu od Senja i Otočca. Istovremeno je samoinicijativno podizao pojilišta, hranilišta i solista za divljač u različitim velebitskim predjelima. Ive je bio zaljubljenik i vrstan poznavalac sjevernog Velebita. Odlično se snalazio u njegovu zamršenu spetu vr. letnih kukova i vrhova te sjenovitih dolaca, duliba i draga. Njegovu ljubav za prirodu i poznavanje velebitskih prostranstava često su koristili. Bio je vodič i pomagač mnogim speleolozima, geolozima, botaničarima, zoolozima, šumarima i drugim stručnjacima koji su istraživali okoliš Krasna i prirodu sjevernog Velebita. Ive je bio »čovjek zlatnih ruku«. Od samog osnutka Velebitskoga botaničkog vr.ta i rezervata u Modrič docu (1968.) pa do svoje prerane smrti predano je obavljao različite stručne i tehničke pomoćne sezonske poslove u vrtu. Sudjelovao je u gradnji i kasnijem održavanju botaničke stanice, staza i puteva, dopremi i sadnji biljaka i si. U Šumariji Krasno majstorski je izradio garniture snijegomjernih letava za poredbena istraživanja snježnog pokrivača, koja su započeta 1979. g. na 15 lokaliteta u botaničkom vrtu i rezervatu; redovno ih je postavljao rano riješen, skidao u proljeće, godinama ih popravljao i održavao. Pokraj svoje skromne kuće u Krasnu Polju uredio je lijepu vrtnu površinu, na kojoj je s velikom ljubavlju i marom uzgojio niz domaćih i stranih stablašica, grmova i ostalog bilja. Tu se mogu naći jele, smreke, jaseni, počempresi, duglazija, cedar, tisa, borovice, sibireja, božuri, ljiljani i drugo bilje. Volio je svoju šumarsku struku, šume i prirodu, čitao i učio, probdjevši mnoge noći uz svoju malu stručnu knjižnicu. Bio je naš Ive drag čovjek i uvijek pouzdan suradnik. Razmišljajući o njegovu tešku životu, požrtvovnositi i plemenitom stremljenju — ne možemo a da mu ne odamo iskreno priznanje i zahvalnost za sve što je tako nesebično uradio za prosperitet šumarstva i prirode Velebita. Dr. S. Bertović |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 162 <-- 162 --> PDF |
U NEKOLIKO REDAKA Društvo matematičara i fizičara i Prirodnoslovnomatematički fakultet 7. lipnja o.g. (1989) održali su svečani sastanak posvećen uspomeni Prof, dra Rudolfa Cesarca povodom stote godišnjice njegovog rođenja. Nakon diplomiranja na tadanjem Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je profesor na gimnazijama u Krapini, Zagrebu i Koprivnici do početka 1928. godine. Tada odlazi u Berlin a 1929. godine u Pariz na naučno usavršavanje i nakon toga u školskoj godini 1929/30. počinje s redovnim predavanjima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U naučnom radu značajan je njegov doprinos na području neuklidske geometrije i istraživanja u teoriji algebarskih krivulja. Stogodišnjicu rođenja Rudolfa Cesarca, inače brata književnika Augusta Cesarca, bilježimo, jer je na Šumarskom fakultetu predavao matematiku´od 1938. do 1945. te od 1949. do 1952. godine. Na izložbi »Podravski motivi«, koja je ove godine održana u Etnografskom muzeju u Zagrebu nalazili se i opanci vezovače. Cijeli opanak izrađen je od kore brijesta (veza), a izložbeni primjerak potječe iz sela Mičetinec kod Đurđevca iz 1942. godine! Na istoj izložbi nalazio se i primjerak »lampaša« kojemu su nosivi dijelovi u potpunosti izrađeni iz drva. Lampaš potječe iz Koprivnice i datumiran je s XIX. stoljećem. Drvo je, npr., nezamjenljiv materijal za izradu lijepog pokućstva. Međutim. ono je i nezamjenljiv materijal za izradu košara (gondola) u balonskim letjelicama. Podsjetimo se, da se uslojeno drvo dokazalo kao najpogodniji materijal za izradu elisa klipnih aviona. Na izložbi, koju je priredio Povijesni muzej Hrvatske u Zagrebu povodom 200-godišnjice francuske revolucije pod naslovom »Hrvatske zemlje i francuska revolucija« nalazi se i jedna stara grafika — crtež plavarenja drva na Korani . Sortiment prikazan na grafici SLI cjepanice, dakle ogrjevno drvo. U Francuskoj se 65´s/o šumskog fonda nalazi u privatnom vlasništvu, pretežno u obliku malog ili srednjeg posjeda. Za osiguranje stručne pomoći u gospodarenju sa šumama šumoposjeđnici udruženi su u posebnoj organizaciji (v. Šum. 1. 1988, str. 168). U br. 315. mjesečnika »Forets de France et Action forestiere« objavljene su upute za kresanja grana kod četinjača za postizanje deblovine bez čvorova. S čišćenjem debla od grana treba početi kada stabla postignu visinu 6 met. (kod borova i ariša 5 m). Prvo skidanje grana obavlja se na 2 met. iznad zemlje, a drugo skidanje do visine 6 met kada stabla postignu visinu 12—13 met. ili u vrijeme prvih proreda. Kresanje grana može se obaviti i u tri maha: prvi put kod visine stabala od 6 m na 2 m, drugo kada stabla postignu visinu od 9 do 10 m na visinu od 4 m, i treće kada stabla postignu visinu 12—13 m, a krešu se do visine od 6 m. Zadnje kresanje obavlja se samo na 150 do 200 stabala po ha, koja će ostati do kraja ophodnje birajući najpravnija i najkvalitetnija stabla. Dane su i upute za upotrebu oruđa, koje za prvo može biti ručno, a za drugo, ili ako se želi proizvesti deblovine dužine preko 6 m, potrebne su mehaničko (pneumatsko ili drugo) oruđe. Dakako, da manji šumoposjednik ne može imati takvo pomagalo, ali zato postoji poduzeće (Naudel) koje raspolaže s odgovarajućom mehanizacijom. O. Piškorić |