DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 161 <-- 161 --> PDF |
IVE SAMARŽIJA (1940—1988) Nakon duge i leške bolesti umro je 27. VII 1988. u svome voljenom Krasnu Ive Samaržija — Šika, radnik Šumarije Krasno. Šumari, prirodoslovci i posjetitelji sjevernog Velebita izgubili su požrtvovnog druga, koji nikad nije žalio truda i vremena da pomogne i na svoj način pridonese nešto za svoje malo mjesto i velebitski okoliš. Ive Samaržija se rodio 23. IV 1940. u Krasnu Polju u seljačkoj porodici. Po završenoj osnovnoj školi u rodnom mjestu zarana se zaposlio u Šumariji Krasno, gdje je proveo gotovo 30 godina života na različitim poslovima. Isprva je radio kao slagač i sjekač, a od 1980. na šumsko-uzgojnim radovima. Uz ostalo je sudjelovao u pošumljivanjima i njezi borika Devčić Plaše, Miletnica, Jatara, Kusine i Oltara, koji krase cestovne prilaze Krasnu od Senja i Otočca. Istovremeno je samoinicijativno podizao pojilišta, hranilišta i solista za divljač u različitim velebitskim predjelima. Ive je bio zaljubljenik i vrstan poznavalac sjevernog Velebita. Odlično se snalazio u njegovu zamršenu spetu vr. letnih kukova i vrhova te sjenovitih dolaca, duliba i draga. Njegovu ljubav za prirodu i poznavanje velebitskih prostranstava često su koristili. Bio je vodič i pomagač mnogim speleolozima, geolozima, botaničarima, zoolozima, šumarima i drugim stručnjacima koji su istraživali okoliš Krasna i prirodu sjevernog Velebita. Ive je bio »čovjek zlatnih ruku«. Od samog osnutka Velebitskoga botaničkog vr.ta i rezervata u Modrič docu (1968.) pa do svoje prerane smrti predano je obavljao različite stručne i tehničke pomoćne sezonske poslove u vrtu. Sudjelovao je u gradnji i kasnijem održavanju botaničke stanice, staza i puteva, dopremi i sadnji biljaka i si. U Šumariji Krasno majstorski je izradio garniture snijegomjernih letava za poredbena istraživanja snježnog pokrivača, koja su započeta 1979. g. na 15 lokaliteta u botaničkom vrtu i rezervatu; redovno ih je postavljao rano riješen, skidao u proljeće, godinama ih popravljao i održavao. Pokraj svoje skromne kuće u Krasnu Polju uredio je lijepu vrtnu površinu, na kojoj je s velikom ljubavlju i marom uzgojio niz domaćih i stranih stablašica, grmova i ostalog bilja. Tu se mogu naći jele, smreke, jaseni, počempresi, duglazija, cedar, tisa, borovice, sibireja, božuri, ljiljani i drugo bilje. Volio je svoju šumarsku struku, šume i prirodu, čitao i učio, probdjevši mnoge noći uz svoju malu stručnu knjižnicu. Bio je naš Ive drag čovjek i uvijek pouzdan suradnik. Razmišljajući o njegovu tešku životu, požrtvovnositi i plemenitom stremljenju — ne možemo a da mu ne odamo iskreno priznanje i zahvalnost za sve što je tako nesebično uradio za prosperitet šumarstva i prirode Velebita. Dr. S. Bertović |