DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 159 <-- 159 --> PDF |
JOSIP JOŽA PETERNEL, dipl. inž. šumarstva (1910—1988.) 26. studenog 1988. umro je i 2. prosinca sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj Josip Peternel , šumarski savjetnik u mirovini. Na ispraćaju i konačnom rastanku — uz pokojnikovu obitelj — okupio se, unatoč hladnom i kišovitom zimskom danu i velik broj njegovih kolega šumara te prijatelja i znanaca, jer je pok. Joža uz veselu narav bio i veoma društven čovjek, te je uz ostalo niz godina bio član upravnog odbora Saveza IT šumarstva i drv. ind. Hrvatske. Ispred Saveza i Društava IT Zagreb s pokojnikom se oprostio, uz kraći prikaz njegova života i rada, njegov drug iz mladih dana dipl. inž. Vladimir Špo1 jarić. Joža Josip Peternel rodio se 6. 01. 1910. u Slav. Brodu i odrastao u tome gradu na Savi (rijeci o> kojoj kroničar brodskog Franjevačkog samostana negdje s prve polovice prošlog stoljeća piše: taj grad i samostan nalaze se -ad ripam limpidissimi flumini Savi — t. j. na obali najbistrije rijeke Save). Tako je nekoć bila bistra i lijepa naša rijeka Sava. Uz to bogata ribom, zimi i s mnoštvom ptica selica, privlačila je mladost koja je uz nju odrastala, plivanju i veslanju, ribolovu i lovu. Tako je i Joža već u najranijoj mladosti pokazao sklonost za ribarenje, a kada se kao mladić domogao lovačke puške, probudila se i strast za lovom, po čemu je kasnije Joža bio poznat među kolegama i znancima. Zatim, grad na Savi kao centar Slavonske Posavine bio je (i danas je) i centar slavonskih posavskih šuma, od kojih su tada šumske Brodske imovne općine bilo pravo vlasništvo stanovnika tog kraja. Brod je bio i sjedište dva velika poduzeća drvne industrije i dvije tvornice s velikim brojem radnika. Odatle je u tome gradu tradicija šumarstva, drvne industrije, lovstva i ribarenja, što je i do danas ostala kao jedna od značajki grada na Savi. Sve su to i momenti koji su odredili životni put i odabir zvanja i zanimanja kolege Josipa Peternela. Poslije završene gimnazije u Brodu pošao je na studij šumarstva na Polj. šumarski Cakultet u Zemunu, po tom od jeseni 1935. slijedi prvo radno mjesto — kotarski šumarski referent u Pakracu. Taj ubavi gradić ispod najviše slavonske gore Psunja postao je za Jožu ´sudbina´. Tu se naime upoznao sa svojom budućom suprugom Danicom Grabrić i u njoj našao životnu drugaricu koja ga je po tom pratila do kraja njegovog životnog puta. No ni tada, tih godina prije rata, nije šumaru bilo lako zadržati se dulje na jednom radnom mjestu. Veoma lako bilo je zamjeriti se političkim moćnicima koji su podnosili samo ljude što su bili spremni činiti usluge na račun društvene šume. Stoga je Joža, sada zajedno sa suprugom Danicom, već od ljeta 1936. pa do 1940. u Srbiji. Ali i ondje, iz istih razloga mora mijenjati mjesta 549 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 160 <-- 160 --> PDF |
službovanja: Prokuplje, Aleksinac, Niš, i sva korist od takvog seljakanja bila je, da se upoznao sa šumama, zemljom i narodom Srbije. Od 1940. do kraja 1945. pok. Joža je na dužnosti šumarskog referenta Kotara D. Miholjac, i po službenoj dužnosti vrši nadzor lovišta Vlastelinstva Pejačević. Tu je Joža, može se reći, u svome elementu, tu on, zaljubljenik u lovstvo — uzgoj i lovljenje divljači, nalazi svoje pravo mjesto. 1945. do 1952. ponovno je u Pakracu i na dužnosti tehn. upravitelja pilane i voditelja eksploatacije šuma. U ono vrijeme, a bilo je neposredno nakon rata, bilo je doba obnove u ratu opustošene zemlje, uskoro i teških godina ´informbiroa´ t.j. političkog i ekonomskog pritiska što je na našu mladu državu vršio SSSR i zemlje istočnog bloka. Bilo je to i najteže doba za ljude koji su tada radili u šumarstvu i drvnoj industriji, jer u oskudici mnogih životnih potreba i htijenju da se što prije oživi proizvodnja i rad i na drugim područjima, oči su bile uprte prema šumi, narodnoj rezervi. Trebalo je dakle hitno i pod revolucionarnim pritiskom dobaviti proizvode eksploatacije šuma — pilanama trupce, radnicima rudno drvo, gradovima ogrjevno, izvoz... Sve to i da se svima udovolji zahtijevalo je nadljudske napore malog broja stručnjaka i uopće radnika u šumarstvu. Tako je i inače relativno mali broj šum. inženjera i tehničara od prije rata, smanjen i u ratu, morao preuzeti sve poslove šumarstva i drv. industrije koji su se tada u revolucionarnom zamahu snažno razvijali i povećavali. U tome vremenu iskazao se naš kolega Joža kao vrstan stručnjak i rukovodilac, u situaciji kada je samo zahvaljujući ogromnim naporima i energiji bilo moguće izvršiti zadatke koji su bili postavljeni pred našu struku. Bio je to rad koji je iscrpljivao snage čovjeka. 550 A da bi zlo bilo veće, prilikom vožnje na teren šumskom dresinom dogodio se udes, pri čemu je Joža zadobio kontuzije od čijih se posljedica do kraja života nije posve oporavio. Od 1952. godine pa do umirovljenja 1973. pokojni kolega je radio u Zagrebu: — od 1952—1960. kao suradnik u In stitutu za drvno-ind. istraživanja; — od 1960—1965. je šumarski savjet nik pri Savezu vodnih zajednica Hr vatske; — od 1965. do 1. 7. 1973. u istom svojstvu kod Poslovnog udruženja vodoprivrednih organizacija Hrvatske. Uz život i rad i sva dostignuća u struci ne smijemo zaboraviti inž. Josipa Perternela — čovjeka i druga. Pamtit ćemo ga kao uvijek veselog, duhovitog i sklonog šali, uz to spremnog pomoći onome kojem je pomoć potrebna. Posebno, ispred naše stručne organizacije Saveza inženjera i tehn. šumarstva i drv. industrije dužni smo istaknuti njegov društveni rad. Bio je niz godina član upravnog odbora Saveza, zadužen naročito za financije, te ju upravo zahvaljujući njegovoj agilnosti, Savez našao mogućnosti trajnog financiranja troškova društvenog rada. Za sav taj rad, koliko za uspjehe u profesionalnom radu, toliko i za društveni rad u Šumarskom društvu Hrvatske, pokojni kolega primio je društvena priznanja, kao povelju zasluženog člana Saveza IT šumarstva i di Jugoslavije, zlatnu medalju ŠL i dr. Po svemu tome, iako je proteklo dosta vremena od kako je umirovljenveć par godina spriječen bolešću nije dolazio u naše Šumarsko društvo, ostat će nam kolega Josip Peternel u dragoj uspomeni i sjećanju kao vrstan i požrtvovan radnik u šumarskoj sitruci i istaknuti član našeg Društva. Zagreb, 2. 12. 1988. Vladimir Špoljarić, đipl. inž. |