DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 159     <-- 159 -->        PDF

JOSIP JOŽA PETERNEL,
dipl. inž. šumarstva
(1910—1988.)


26. studenog 1988. umro je i 2. prosinca
sahranjen na zagrebačkom groblju
Mirogoj Josip Peternel , šumarski savjetnik
u mirovini. Na ispraćaju i konačnom
rastanku — uz pokojnikovu obitelj
— okupio se, unatoč hladnom i
kišovitom zimskom danu i velik broj
njegovih kolega šumara te prijatelja i
znanaca, jer je pok. Joža uz veselu narav
bio i veoma društven čovjek, te je
uz ostalo niz godina bio član upravnog
odbora Saveza IT šumarstva i drv. ind.
Hrvatske.


Ispred Saveza i Društava IT Zagreb
s pokojnikom se oprostio, uz kraći prikaz
njegova života i rada, njegov drug
iz mladih dana dipl. inž. Vladimir Špo1
jarić.


Joža Josip Peternel rodio se 6. 01.
1910. u Slav. Brodu i odrastao u tome
gradu na Savi (rijeci o> kojoj kroničar
brodskog Franjevačkog samostana negdje
s prve polovice prošlog stoljeća piše:
taj grad i samostan nalaze se -ad
ripam limpidissimi flumini Savi — t. j.
na obali najbistrije rijeke Save).


Tako je nekoć bila bistra i lijepa naša
rijeka Sava. Uz to bogata ribom, zimi
i s mnoštvom ptica selica, privlačila
je mladost koja je uz nju odrastala,
plivanju i veslanju, ribolovu i lovu. Tako
je i Joža već u najranijoj mladosti
pokazao sklonost za ribarenje, a kada
se kao mladić domogao lovačke puške,
probudila se i strast za lovom, po čemu
je kasnije Joža bio poznat među kolegama
i znancima.


Zatim, grad na Savi kao centar Slavonske
Posavine bio je (i danas je) i
centar slavonskih posavskih šuma, od
kojih su tada šumske Brodske imovne
općine bilo pravo vlasništvo stanovnika
tog kraja. Brod je bio i sjedište dva
velika poduzeća drvne industrije i dvije
tvornice s velikim brojem radnika. Odatle
je u tome gradu tradicija šumarstva,
drvne industrije, lovstva i ribarenja, što
je i do danas ostala kao jedna od značajki
grada na Savi.


Sve su to i momenti koji su odredili
životni put i odabir zvanja i zanimanja
kolege Josipa Peternela.


Poslije završene gimnazije u Brodu
pošao je na studij šumarstva na Polj.
šumarski Cakultet u Zemunu, po tom od
jeseni 1935. slijedi prvo radno mjesto


— kotarski šumarski referent u Pakracu.
Taj ubavi gradić ispod najviše slavonske
gore Psunja postao je za Jožu
´sudbina´. Tu se naime upoznao sa svojom
budućom suprugom Danicom Grabrić
i u njoj našao životnu drugaricu
koja ga je po tom pratila do kraja njegovog
životnog puta.


No ni tada, tih godina prije rata,
nije šumaru bilo lako zadržati se dulje
na jednom radnom mjestu. Veoma lako
bilo je zamjeriti se političkim moćnicima
koji su podnosili samo ljude što
su bili spremni činiti usluge na račun
društvene šume. Stoga je Joža, sada zajedno
sa suprugom Danicom, već od ljeta
1936. pa do 1940. u Srbiji. Ali i ondje,
iz istih razloga mora mijenjati mjesta


549