DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 159 <-- 159 --> PDF |
JOSIP JOŽA PETERNEL, dipl. inž. šumarstva (1910—1988.) 26. studenog 1988. umro je i 2. prosinca sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj Josip Peternel , šumarski savjetnik u mirovini. Na ispraćaju i konačnom rastanku — uz pokojnikovu obitelj — okupio se, unatoč hladnom i kišovitom zimskom danu i velik broj njegovih kolega šumara te prijatelja i znanaca, jer je pok. Joža uz veselu narav bio i veoma društven čovjek, te je uz ostalo niz godina bio član upravnog odbora Saveza IT šumarstva i drv. ind. Hrvatske. Ispred Saveza i Društava IT Zagreb s pokojnikom se oprostio, uz kraći prikaz njegova života i rada, njegov drug iz mladih dana dipl. inž. Vladimir Špo1 jarić. Joža Josip Peternel rodio se 6. 01. 1910. u Slav. Brodu i odrastao u tome gradu na Savi (rijeci o> kojoj kroničar brodskog Franjevačkog samostana negdje s prve polovice prošlog stoljeća piše: taj grad i samostan nalaze se -ad ripam limpidissimi flumini Savi — t. j. na obali najbistrije rijeke Save). Tako je nekoć bila bistra i lijepa naša rijeka Sava. Uz to bogata ribom, zimi i s mnoštvom ptica selica, privlačila je mladost koja je uz nju odrastala, plivanju i veslanju, ribolovu i lovu. Tako je i Joža već u najranijoj mladosti pokazao sklonost za ribarenje, a kada se kao mladić domogao lovačke puške, probudila se i strast za lovom, po čemu je kasnije Joža bio poznat među kolegama i znancima. Zatim, grad na Savi kao centar Slavonske Posavine bio je (i danas je) i centar slavonskih posavskih šuma, od kojih su tada šumske Brodske imovne općine bilo pravo vlasništvo stanovnika tog kraja. Brod je bio i sjedište dva velika poduzeća drvne industrije i dvije tvornice s velikim brojem radnika. Odatle je u tome gradu tradicija šumarstva, drvne industrije, lovstva i ribarenja, što je i do danas ostala kao jedna od značajki grada na Savi. Sve su to i momenti koji su odredili životni put i odabir zvanja i zanimanja kolege Josipa Peternela. Poslije završene gimnazije u Brodu pošao je na studij šumarstva na Polj. šumarski Cakultet u Zemunu, po tom od jeseni 1935. slijedi prvo radno mjesto — kotarski šumarski referent u Pakracu. Taj ubavi gradić ispod najviše slavonske gore Psunja postao je za Jožu ´sudbina´. Tu se naime upoznao sa svojom budućom suprugom Danicom Grabrić i u njoj našao životnu drugaricu koja ga je po tom pratila do kraja njegovog životnog puta. No ni tada, tih godina prije rata, nije šumaru bilo lako zadržati se dulje na jednom radnom mjestu. Veoma lako bilo je zamjeriti se političkim moćnicima koji su podnosili samo ljude što su bili spremni činiti usluge na račun društvene šume. Stoga je Joža, sada zajedno sa suprugom Danicom, već od ljeta 1936. pa do 1940. u Srbiji. Ali i ondje, iz istih razloga mora mijenjati mjesta 549 |