DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 155     <-- 155 -->        PDF

dirali i pojedini apsolventi Šumarske
škole, to sam imao prilike saznati o zahtjevnosti
Petra Matkovića za dobro
znanje te posebno poznavanje flore Kraškog
područja (predočene u vlastitom
herbaru). Ali i više. U edukativne svrhe
osnovao je već 1951. godine na južnoj
strani Marj ana botanički vrt površine
eca 2 ha izgradivši pet staklenika za uzgoj
tropskog i subtropskog bilja i cvijeća.


Jedno vrijeme Matković je obavljao
i dužnost načelnika Odjela za prosvjetu
Narodnog odbora grada Splita i to u vrijeme,
kada je »okriven« Meštrovićev
spomenik Grguru Ninskom. »Otkriven«,
jer su ga talijanske okupacione vlasti
demontirali i trebao je biti odpremit u
Italiji. Ali odgovorna osoba za otpremu,
jedan talijanski kapetan, mjesto da ga
pošalje u Italiju spakovanog u sanduke
spremio je u podrum jedne kuće na Mejama.
U vrijeme Matkovićeva načelnikovanja
javio je gradskoj upravi, gdje se
spomenik nalazi te ga je trebalo ponovo
postaviti. Nakon brojnih prijedloga
lokacija, pa i Peristila, gdje se prvotno
nalazio, izabrana je nastojanjem Matkovića
lokacija pored parka izvan zidina
Dioklecijanove palače. Tako je ostvarena
ocjena don Frane Bulića, da ovom spomeniku
nije mjesto na Peristilu"".


Kao Splićaninu, ali i šumaru, Petru
Matkoviću bila je posebna briga za šumu
na Marjanu. Stoga je, ubrzo po svršetku
rata, inicirao obnovu Društva »Marjan
«, kojem je bio više godina tajnik,
a do kraja života član Uprave društva.
Marjan, točnije njegova sjeverna strana
(na južnoj strani bili vinogradi) doduše


bio je već prije rata, posebno brigom dra


J. Račića a velikim dijelom radom šumara
Ivana Draščića, pošumljen, ali
je Društvu »Marjan« ostala dužnost da
se brine za očuvanje njegovog zelenila,
šumskog i drugog, te da građanstvu
* Živko Strižić, Gnjev slavnog arheologa, Zagrebački
»Vjesnik — Panorama subotom« od 11.
veljače 1989, str. 17.
stalno predočuje njegov značaj za grad
Split. Uz ostale akcije najveća je bila
»Dan Marjana«, koji se održava svake
godine.


Značajan je i spisateljski rad Petra
Matkovića. Na prvom mjestu navodimo
samostalne publikaeije-knjige:


— Vegetacija Marjana. Znanstvena
biblioteka Matice hrvatske u Splitu. Split,
1959., str. 139.,
— Biljka — čovjek — prostor. Ukrasne
biljke jugoslavenske obale. I. Golosjemenjače
— Gvmnospermae. Izdanje
Pododbora Matice hrvatske u Splitu
1970. god., str. 333.,
— Robert Visiani Šibenčanin, svjetski
botaničar i nadahnuti hortikulturni
stvaralac. Izdao »ARTO« Zagreb za izložbu
cvijeća »Sajam cvijeća 77« u Zagrebu.
1977. godine.
Nakon prestanka časopisa »Naš vrt«,
Petar Matković preuzeo je 1963. časopis
»H o r t i k u 11 u r a«. Časopis je izlazio
godišnje u četiri sveska a tempo
izlaženja pojedinih brojeva ovisio je,
kako mi svojedobno reče, o pribavljenim
novčanim sredstvima. Za »Hortikulturu
« bio je glavni i odgovorni urednik
sve do 1977. godine. Časopis, koji i danas
izlazi u revijalnom formatu i s kolor
fotografijama te je vrijedan doprinos
ne samo hortikulturnoj nego i šumarskoj
literaturi. Matković nije bio samo
urednik nego i plodan suradnik
(vjerojatno djelomično i za nužno popunjenje
lista) te je u njemu objavio 176
naslova. Uz kraće priloge (prikaze knjiga,
nekrologe, i dr.) nalaze se i opširniji
članci. Tako, npr., o biloboru (Pinus halepesis
Mili.) piše na 22 stranice (1963), o
zvjezdastoj šumarici (Anemone hortensis
L.) na 12 str. (1968), o sunovratu (Narcissus
poeticus L.) 13 str. (1975), o »Petru
Biankimiju Mestilčeviću — pioniru
našeg vrtlarstva« 5 stranica (1988), itd


Matković je objavljivao svoje radoev
i u drugim publikacijama: u split


545