DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 154 <-- 154 --> PDF |
Prof. PETAR MATKOVIĆ, dipl. inž. šum. (1913—1988) U sedamdeset i petoj godini u Splitu 20. prosinca 1988. godine umro je kao umirovljeni profesor Pedagoške akademije u Splitu Petar Matković, diplomirani inžinjer šumarstva. Petar Matković rodio se u seljačkoj (težačkoj) obitelji 6. rujna 1913. godine u selu Kučine poviše Solina iz kojeg sela pucaju široki vidici na more i jadranske otoke. Osnovnu školu polazi u susjednom selu Mravinci, a gimnaziju u Splitu. Šumarstvo studira na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu, diplomira 1939. godine, i odmah dobiva mjesto u Općini grada Splita. Okupacijom Talijana Splita 1941. godine prelazi u tada osnovano Ravnateljstvo šuma u Makarskoj, odakle se po Oslobođenju Dalmacije 1944. godine vraća u Split te od tada do 1947. godine radi u Narodnooslobodilačkom odboru (NOO-u) grada Splita. 1947. godine dolazi u Oblasni narođnooslobodilački odbor Dalmacije ali je osnutkom Uprave za pošumljavanje melioraciju krša ubrzo postavljen upraviteljem te ustanove. Međutim u Upravi za pošumljavanje krša ne ostaje ni godinu dana, jer su u jesen 1947. godine počele pripreme za osnivanje srednje šumarske škole za krš saveznog značaja te polovicom 1948. godine postaje direk torom te škole. Na dužnosti direktora Škole je do polovice 1951. godine, kada je izabran za profesora botanike Više pedagoške škole u Splitu na kojoj dužnosti ostaje do umirovlejnja 1978. godine. Pet godina, 1956—1960. godine, bio je i direktor ove Škole Petru Matkoviću je, dakle, dva puta bila povjerena dužnost organiziranja no vih radnih organizacija, Uprave za po šmuljavanje krša i melioraciju krša te Savezne srednje šumarske za krš, a u određenoj mjeri to je bilo i kod ime novanja za gradskog šumara Splita, ko ju je dužnost do tada obavljao šumarski referent Kotara Split a i Ravnateljstvo šuma u Makarskoj, kojem je ravnatelj bio inž, Čedomir Koludrović, također je bila novoosnovana ustanova. Uz organi zaciju rada i opremu same Uprave za pošumljavanje bilo je jednakog posla i za osnovanih područnih pet Sekcija (Split, Muć, Knin, Imotski i Mljet — u Govedarima). To su bili i rasadnici, u Kninu i Muću (ovaj površne oko 10 ha), trušnica u Muću a započete su i zgrade u Kninu i Muću. Uzevši u obzir, da je Uprava za pošumljavanje obavljala i poslove na uređenju bujica te vremena kada je vladala oskudica materijala može se u potpunosti shvatiti i težinu i odgovornost upravitelja i u vrijeme, kada se strogo pazilo na izvršenje postavljenih planova. Savezna šumarska škola za krš bila je internatskog tipa tj. svi učenici bili su obavezni stanovati u đačkom domu Škole a učenicima trebalo je pribavili i pribor za učenje. Prostorije za školu i dom rješene su gradnjom drvenih baraka na lokaciji Špinut pored već postojećeg šumskog rasadnika (osnovanog između dva rata). Petar Matković je sve poslove, uz suradnju inž. Giperborejskog, uspješno riješio, a tih nije bilo malo bez obzira što je dio materijala stiglo iz dokinute Šumarske škole u Drnišu. Kao profesor Pedagoške akademije? Kako su na Pedagoškoj akademiji stu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 155 <-- 155 --> PDF |
dirali i pojedini apsolventi Šumarske škole, to sam imao prilike saznati o zahtjevnosti Petra Matkovića za dobro znanje te posebno poznavanje flore Kraškog područja (predočene u vlastitom herbaru). Ali i više. U edukativne svrhe osnovao je već 1951. godine na južnoj strani Marj ana botanički vrt površine eca 2 ha izgradivši pet staklenika za uzgoj tropskog i subtropskog bilja i cvijeća. Jedno vrijeme Matković je obavljao i dužnost načelnika Odjela za prosvjetu Narodnog odbora grada Splita i to u vrijeme, kada je »okriven« Meštrovićev spomenik Grguru Ninskom. »Otkriven«, jer su ga talijanske okupacione vlasti demontirali i trebao je biti odpremit u Italiji. Ali odgovorna osoba za otpremu, jedan talijanski kapetan, mjesto da ga pošalje u Italiju spakovanog u sanduke spremio je u podrum jedne kuće na Mejama. U vrijeme Matkovićeva načelnikovanja javio je gradskoj upravi, gdje se spomenik nalazi te ga je trebalo ponovo postaviti. Nakon brojnih prijedloga lokacija, pa i Peristila, gdje se prvotno nalazio, izabrana je nastojanjem Matkovića lokacija pored parka izvan zidina Dioklecijanove palače. Tako je ostvarena ocjena don Frane Bulića, da ovom spomeniku nije mjesto na Peristilu"". Kao Splićaninu, ali i šumaru, Petru Matkoviću bila je posebna briga za šumu na Marjanu. Stoga je, ubrzo po svršetku rata, inicirao obnovu Društva »Marjan «, kojem je bio više godina tajnik, a do kraja života član Uprave društva. Marjan, točnije njegova sjeverna strana (na južnoj strani bili vinogradi) doduše bio je već prije rata, posebno brigom dra J. Račića a velikim dijelom radom šumara Ivana Draščića, pošumljen, ali je Društvu »Marjan« ostala dužnost da se brine za očuvanje njegovog zelenila, šumskog i drugog, te da građanstvu * Živko Strižić, Gnjev slavnog arheologa, Zagrebački »Vjesnik — Panorama subotom« od 11. veljače 1989, str. 17. stalno predočuje njegov značaj za grad Split. Uz ostale akcije najveća je bila »Dan Marjana«, koji se održava svake godine. Značajan je i spisateljski rad Petra Matkovića. Na prvom mjestu navodimo samostalne publikaeije-knjige: — Vegetacija Marjana. Znanstvena biblioteka Matice hrvatske u Splitu. Split, 1959., str. 139., — Biljka — čovjek — prostor. Ukrasne biljke jugoslavenske obale. I. Golosjemenjače — Gvmnospermae. Izdanje Pododbora Matice hrvatske u Splitu 1970. god., str. 333., — Robert Visiani Šibenčanin, svjetski botaničar i nadahnuti hortikulturni stvaralac. Izdao »ARTO« Zagreb za izložbu cvijeća »Sajam cvijeća 77« u Zagrebu. 1977. godine. Nakon prestanka časopisa »Naš vrt«, Petar Matković preuzeo je 1963. časopis »H o r t i k u 11 u r a«. Časopis je izlazio godišnje u četiri sveska a tempo izlaženja pojedinih brojeva ovisio je, kako mi svojedobno reče, o pribavljenim novčanim sredstvima. Za »Hortikulturu « bio je glavni i odgovorni urednik sve do 1977. godine. Časopis, koji i danas izlazi u revijalnom formatu i s kolor fotografijama te je vrijedan doprinos ne samo hortikulturnoj nego i šumarskoj literaturi. Matković nije bio samo urednik nego i plodan suradnik (vjerojatno djelomično i za nužno popunjenje lista) te je u njemu objavio 176 naslova. Uz kraće priloge (prikaze knjiga, nekrologe, i dr.) nalaze se i opširniji članci. Tako, npr., o biloboru (Pinus halepesis Mili.) piše na 22 stranice (1963), o zvjezdastoj šumarici (Anemone hortensis L.) na 12 str. (1968), o sunovratu (Narcissus poeticus L.) 13 str. (1975), o »Petru Biankimiju Mestilčeviću — pioniru našeg vrtlarstva« 5 stranica (1988), itd Matković je objavljivao svoje radoev i u drugim publikacijama: u split 545 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 156 <-- 156 --> PDF |
skim »Mogućnostima« (1967, 1971), u »Arhitekturi — urbanizam« (Beograd, 1969), u Zborniku »Flonikultura Jugoslavije« (Mostar, 1970), u »Zborniku Petra Hektorovića « (Zagreb, 1970), u »Periodicum bilogorum« (Zagreb, 1970), u »Suradnji « (Split, 1976), u Zborniku simpozija »Hvar u prirodnim znanostima« (1977) i u »Zborniku Roberta Visianija Šibenčanina « (Šibenik, 1983). Petar Matković ostao je zacijelo mnogim učenicima Šumarske škole za krš, pa i studentima, u usspomeni kao strog, ali uviđavan i pravičan, direktor i nastavnik. U ostvarivanju svojih zamisli bio je uporan, ali kao rukovodilac u drugarskim, pa i prijateljskim, odnosima sa svojim suradnicima. Kao vrijedan radnik ostao je u sjećanju i u široj javnosti te dobiva trajno obilježje na »njegovom« Marjanu, na kojem će jedna staza biti imenovana njegovim imenom. Oskar Piškorić, dipl. inž. |