DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 121 <-- 121 --> PDF |
Universita´ cleg li Studi — Padova DELL´ ISTITUTO Dl ECOLOGIA A T T I E SELVICOLTURA Vol. terzo — 1981; Vol. quinto — 1983 Godine koje su označene na ovim Radovima Instituta za ekologiju i šumarstvo Sveučilišta u Padovi ne znače, da su tih godina i objavljeni pa, npr., peti svezak (1983. god.) tiskan je tek u studenom 1988. godine i SITSDIH primio ga je početkom svibnja o.g. (1989). 1. U trečem svesku nalaze se radovi: Bas sa to, G. et al.: Promjene temperature tla u šumskom području sliva rijeke Boite. Mjerenja termometrima i termografima mjerena su na 16 mjesta uz rijeku Boite (pritoke Piave) i gornjih pritoka na nadmorskim visinama od 950 do 1950 m, od kojih se jedna nalazi ispod poznatog skijaškog centra Cortina d´Ampezzo. Del Fa v ero, R.: Istraživanja biomase krošanja smreke (Picea abies Karsl.). Biomasa za masu zelenih iglica, masu drva i masu kore. Omjer tih dijelova biomase krošnje bitno se ne mijenja. Naime, u tri primjera grafički prikazanih masa (stabala) totalne težine suhe tvari od 34 kg, 63 kg i 103 kg udio mase iglica kretao se od 55 cio 58%, udio mase drva od 33 do 36" „ a udio kore od 8 cio 10%. B a s s a t o, G. — D e L u c a, G.: Pokusno utvrđivanje propustljivosti geološke formacije pomoću analize površinske drenaže. Pokusi su obavljeni u bujici Rotoion (SZ od Vicenze, na nadm. visini cea 1200 m) a za obračune korišten je kompjutor. Martini, F. — Pa i ero, P.: Rod Salix u Italiji. Autori su u Italiji utvrdili postojanje 24 vrste iz roda Salix. Neke se nalaze po cijeloj Italiji kao npr. Salix purpurea L. koja je rasprostranjena od Alpa do Sicilije, a nekih je areal znatno uži kao npr. Salix appendiculata Vili. koja se nalazi samo u području Alpa. Ukoliko uz važeći naslov koja vrst ima i sinonime, i ti su navedeni. Tako, npr. za S. fragilis L. (1753) navedeni su i sinonimi S. fragilior Host te S. persicifolia Schleicher; uz latinski naziv vrste navedeni su i oni na talijanskom, francuskom, njemačkom i engleskom jeziku, a za neke vrste i na slovenskom (za S. fragilis L. — krhka vrba a za S. appendiculata Vili. — velikolistna vrba). Ukoliko u govornom jeziku pojedina vrst ima više naziva i oni su navedeni; tako, primjerice, S. appendiculata Vili. u talijanskom jeziku naziva se Šalice a grandi folie i S. stipolata, a u njemačkom pored naziva Gebirgsweide navedeni su Grossblatt-W., Nebanblattrige W. i Schlucht-W. Navedeni su i ikonografi, pa ih je, npr. za S. appendiculata Vili. šest, od 1848. do 1982. godine. Za svaku vrst opisana je morfologija, doba i način cvatnje, broj kromosoma, ekologija i rasprostranjenje ne samo u Italiji nego uopće (rasprostranjenje u Italiji prikazano je za svaku vrst na posebnom grafikonu / karti Italije). Za svaku vrst nalaze se i crteži grančice, lista i cvjetova. Prema tome za korištenje ovog rada (zapravo knjige) za determinaciju pojedine vrste nije nužno poznavanje talijanskog jezika. U prilogu nalazi se i popis od preko 300 knjiga ili članaka koje obraduju ovu vrst. Među tih 300 nalaze es samo tri članka T. Wrabera, oci kojih je jedan — Nekatere nove ali redke vrste v flori Julijskih alp (II), objavljen u slovenskom časopisu »Varstvo prirode«. K Wraberu možemo pribrojiti i Šibenčanina R. de Visianija, koji je doduše radio u Italiji1 a koji je orno IP . Matković : Svjetski botaničar Robert Visiani šibenčanin, značajni hortikulturni stvaralac. Hortikultura, 1975, br. 4. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 122 <-- 122 --> PDF |
gućio i J. Pančiću da u Mlecima, 1862. god., izda knjigu »Plante serbica aut nove «. Međutim u popisu literature ne nalazi se N. T. H o s t, Kastavac rođen u Rijeci, koji se uz ostalo posebno bavio i opisivanjem austrijskih vrba- iako se inače niz sinonimnih naziva danih po Hostu nalazi u ovom radu. 2. Peti svezak Radova sadrži dese! priloga. Od tih navodimo: — prikaz nekih učinaka požara na visoke šume kestena i kitnjaka u zoni Castanetuma (po Pavariju), — analiza i ocjena ekološke strukture reliktne šume hrasta lužnjaka u pokrajini Venecija (površina 2,5 ha), — o primjeni Tarifa Algana, Schaeffera i Cokla (2 članka), — o novom penemometru za utvrđivanje geoloških karakteristika poljoprivrednih i šumskih tala, i — istraživanja o razlikama crnike (Quercus ilex L.) s raznih lokaliteta. Posljednji rad je zapravo treći dio prikaza rezultata tih istraživanja i prethod 2 P. S o 1 i ć : Prinos valorizaciji djela Nicolausa Thomasa HOSTA. Hortikultura, 1987, br. 3—4. no je saopćenje o razvoju dvogodišnjih biljaka crnike uzgojenih u rasadniku. Predmet istraživanja je razvoj sadnica sa 46 lokaliteta (provenijencija) sjemena (žira) česmine. Od rezultata donosimo samo podatke za visinu stabljike i dužine korijenja. U prvoj godini dužina stabljike kretala se iz pojedinih lokaliteta između 6,40 i 16,12 cm time, da su ispod 10 cm bile biljke iz deset lokaliteta. Dužina korijenja kretala se između 19,78 i 30,36 cm. Druge godine mjerene sadnice imale su visinu stabljike između 9,82 i 29,78 cm a dužina korijenja između 23,82 i 35,63 cm. Zanimljivo je, da su biljke lokaliteta 19, koje su u prvoj godini bile najniže (6,40 cm) druge godine porasle za više od dvostruko (na 13,76 cm) dok one u prvoj godini najjače (lokalitet 41) imale su visinski prirast ođ cea 50% tj. od 16,12 cm narasle su na samo 25,41 cm. Kod prvih je također i prirast korijenja bio jači nego kod drugih.:; Oskar Piškorić 3 Da visina jednogodišnjih biljaka nije mjerodavna i za kasniji rast utvrdio sam kod veza (Ulmus effusa Wild.) o čemu slijedi prikaz u šumarskom listu. |