DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 121     <-- 121 -->        PDF

Universita´ cleg li Studi — Padova
DELL´ ISTITUTO Dl ECOLOGIA A T T I E SELVICOLTURA
Vol. terzo — 1981; Vol. quinto — 1983


Godine koje su označene na ovim Radovima
Instituta za ekologiju i šumarstvo
Sveučilišta u Padovi ne znače, da
su tih godina i objavljeni pa, npr., peti
svezak (1983. god.) tiskan je tek u studenom
1988. godine i SITSDIH primio ga
je početkom svibnja o.g. (1989).


1. U trečem svesku nalaze se radovi:
Bas sa to, G. et al.: Promjene temperature
tla u šumskom području sliva
rijeke Boite. Mjerenja termometrima i
termografima mjerena su na 16 mjesta
uz rijeku Boite (pritoke Piave) i gornjih
pritoka na nadmorskim visinama od 950
do 1950 m, od kojih se jedna nalazi ispod
poznatog skijaškog centra Cortina
d´Ampezzo.


Del Fa v ero, R.: Istraživanja biomase
krošanja smreke (Picea abies
Karsl.). Biomasa za masu zelenih iglica,
masu drva i masu kore. Omjer tih dijelova
biomase krošnje bitno se ne mijenja.
Naime, u tri primjera grafički prikazanih
masa (stabala) totalne težine suhe
tvari od 34 kg, 63 kg i 103 kg udio
mase iglica kretao se od 55 cio 58%, udio
mase drva od 33 do 36" „ a udio kore od
8 cio 10%.


B a s s a t o, G. — D e L u c a, G.: Pokusno
utvrđivanje propustljivosti geološke
formacije pomoću analize površinske
drenaže. Pokusi su obavljeni u bujici
Rotoion (SZ od Vicenze, na nadm. visini
cea 1200 m) a za obračune korišten je
kompjutor.


Martini, F. — Pa i ero, P.: Rod
Salix u Italiji. Autori su u Italiji utvrdili
postojanje 24 vrste iz roda Salix. Neke
se nalaze po cijeloj Italiji kao npr. Salix
purpurea L. koja je rasprostranjena od


Alpa do Sicilije, a nekih je areal znatno
uži kao npr. Salix appendiculata Vili. koja
se nalazi samo u području Alpa. Ukoliko
uz važeći naslov koja vrst ima
i sinonime, i ti su navedeni. Tako,
npr. za S. fragilis L. (1753) navedeni su
i sinonimi S. fragilior Host te S. persicifolia
Schleicher; uz latinski naziv vrste
navedeni su i oni na talijanskom, francuskom,
njemačkom i engleskom jeziku, a
za neke vrste i na slovenskom (za S. fragilis
L. — krhka vrba a za S. appendiculata
Vili. — velikolistna vrba). Ukoliko u
govornom jeziku pojedina vrst ima više
naziva i oni su navedeni; tako, primjerice,
S. appendiculata Vili. u talijanskom
jeziku naziva se Šalice a grandi folie i S.
stipolata, a u njemačkom pored naziva
Gebirgsweide navedeni su Grossblatt-W.,
Nebanblattrige W. i Schlucht-W. Navedeni
su i ikonografi, pa ih je, npr. za S. appendiculata
Vili. šest, od 1848. do 1982.
godine. Za svaku vrst opisana je morfologija,
doba i način cvatnje, broj kromosoma,
ekologija i rasprostranjenje ne samo
u Italiji nego uopće (rasprostranjenje
u Italiji prikazano je za svaku vrst
na posebnom grafikonu / karti Italije).
Za svaku vrst nalaze se i crteži grančice,
lista i cvjetova. Prema tome za korištenje
ovog rada (zapravo knjige) za determinaciju
pojedine vrste nije nužno poznavanje
talijanskog jezika. U prilogu nalazi
se i popis od preko 300 knjiga ili članaka
koje obraduju ovu vrst. Među tih 300
nalaze es samo tri članka T. Wrabera,
oci kojih je jedan — Nekatere nove ali
redke vrste v flori Julijskih alp (II), objavljen
u slovenskom časopisu »Varstvo
prirode«. K Wraberu možemo pribrojiti
i Šibenčanina R. de Visianija, koji
je doduše radio u Italiji1 a koji je orno


IP . Matković : Svjetski botaničar Robert
Visiani šibenčanin, značajni hortikulturni stvaralac.
Hortikultura, 1975, br. 4.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 122     <-- 122 -->        PDF

gućio i J. Pančiću da u Mlecima, 1862.
god., izda knjigu »Plante serbica aut nove
«. Međutim u popisu literature ne nalazi
se N. T. H o s t, Kastavac rođen u
Rijeci, koji se uz ostalo posebno bavio
i opisivanjem austrijskih vrba- iako se
inače niz sinonimnih naziva danih po
Hostu nalazi u ovom radu.


2. Peti svezak Radova sadrži dese!
priloga. Od tih navodimo:
— prikaz nekih učinaka požara na visoke
šume kestena i kitnjaka u zoni Castanetuma
(po Pavariju),
— analiza i ocjena ekološke strukture
reliktne šume hrasta lužnjaka u pokrajini
Venecija (površina 2,5 ha),
— o primjeni Tarifa Algana, Schaeffera
i Cokla (2 članka),


— o novom penemometru za utvrđivanje
geoloških karakteristika poljoprivrednih
i šumskih tala, i


— istraživanja o razlikama crnike
(Quercus ilex L.) s raznih lokaliteta.
Posljednji rad je zapravo treći dio prikaza
rezultata tih istraživanja i prethod


2 P. S o 1 i ć : Prinos valorizaciji djela Nicolausa
Thomasa HOSTA. Hortikultura, 1987, br. 3—4.


no je saopćenje o razvoju dvogodišnjih
biljaka crnike uzgojenih u rasadniku.
Predmet istraživanja je razvoj sadnica sa
46 lokaliteta (provenijencija) sjemena (žira)
česmine. Od rezultata donosimo samo
podatke za visinu stabljike i dužine
korijenja. U prvoj godini dužina stabljike
kretala se iz pojedinih lokaliteta između
6,40 i 16,12 cm time, da su ispod
10 cm bile biljke iz deset lokaliteta. Dužina
korijenja kretala se između 19,78 i
30,36 cm. Druge godine mjerene sadnice
imale su visinu stabljike između 9,82 i
29,78 cm a dužina korijenja između 23,82
i 35,63 cm. Zanimljivo je, da su biljke lokaliteta
19, koje su u prvoj godini bile
najniže (6,40 cm) druge godine porasle
za više od dvostruko (na 13,76 cm) dok
one u prvoj godini najjače (lokalitet
41) imale su visinski prirast ođ cea 50%
tj. od 16,12 cm narasle su na samo 25,41
cm. Kod prvih je također i prirast korijenja
bio jači nego kod drugih.:;


Oskar Piškorić


3 Da visina jednogodišnjih biljaka nije mjerodavna
i za kasniji rast utvrdio sam kod veza (Ulmus
effusa Wild.) o čemu slijedi prikaz u šumarskom
listu.