DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 117 <-- 117 --> PDF |
upravitelja Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu. Najprije je trebalo izabrati lokaciju i kao najpovoljnija pronađena je u predjelu Špinut, neposredno ispod Marjanske šume. Tu je bilo dovoljno površine za gradnju zgrada i za školu i za internat (đački dom), a i za Institut za pošumljavanje i melioraciju krša, koji je već u jesen 1947. godine počeo s radom. Ova lokacija imala je i tu prednost, što je tu bio i šumski rasadnik Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša. Skupština općine Split na lokaciju nije imala primjedbe, ali je istu željela i Komanda mornarice za podizanje rekreacionog centra. Međutim, na intervenciju ministra V. Čubrilovića, spor je presjekao predsjedni k Tito , koji je prednost dao Šumarskoj školi. Kako je rad Škole trebao početi za nekoliko mjeseci, u jesen 1948. godine, to je kao privremeno rješenje za smještaj bilo podizanje montažnih baraka. Organizacione poslove provodio je inž. Matković, a operativne dipl. inž. Boris Giperborejski, koji je do tada radio u ONOO-u /.a Dalmaciju. Kao uspješan organizator inž. Matković uspio je, za ono vrijeme, relativno dobro opremiti Školu i osigurati obskrbu Đačkog doma ne samo s inventarom iz drniške Šumarske škole nego i iz drugih izvora. Škola je s radom počela u prvoj polovini mjeseca listopada i to s tri razreda. Kako je već naprijed rečeno, u splitskoj Školi nastavili su školovanje učenici drniške Škole (kao II. i III, razred). Valja naglasiti, da je to bila prva škola u Jugoslaviji s četvorogodišnjom nastavom, jer su tada srednje tehničke škole (škole s usmjerenim obrazovanjem) trajale tri godine te je tek kasnije i u svima takvim školama određena nastava s četiri godine. U svom govoru dalje inž. Piškorić je naglasio, kako je uz teoretsku nastavu bio značajan i praktički rad. Praktički rad u rasadniku, stakleniku, razmnožavanju parkovnih vrsta i pošumljavanja, ali i jednogodišnja praksa za buduća radna mjesta. Naime, učenici četvrtog razreda nisu radili samo krampom i motikom ili škarama, nego su bili rukovoditelji, desetari, grupa učenika nižih razreda. Takva organizacija povoljno je djelovala i na radni elan učenika prvih triju razreda, jer su vidjeli, da će u četvrtom stvarno raditi ono, što ih u budućem radu očekuje odnosno za što se školuju. Splitsku školu završilo je nešto preko 600 učenika, kako i sami znadete iz cijele Jugoslavije, od Triglava do skoro Đevđelija. Prvih godina dolazili su po službenom rasporedu tako, da neki nisu ni vidjeli svjedodžbe VIII. razreda osnovne škole, a poslije i po svojoj volji, pa je pojedinih godina za upis u I. razred bilo i po 300 kandidata, i to pretežno izvan SR Hrvatske. Takav interes bio je vjerojatno i zbog visokog ugleda Škole. Naime, kako mi rekoše učenici, kada su npr. tražili ferijalnu praksu čim su rekli iz koje škole dolaze odmah je bio primljen. Ili primjer Ljubomira Đukića od Kraljeva, kojemu je Šumska Sekcija Bogutovac 1960. godine poslala nagradu od 20 000 (ondašnjih) dinara za uspješno izvedeno pošumljavanje s dodatkom, da će od sada raditi po njegovom primjeru (s mulčiranjem posađenih biljaka). ltd. Ovaj dio proslave završen je recitalima za koje se pobrinula prof. An ka Glavina-Kovačić , koja je u Šumarskoj školi od početka do njezine likvidacije predavala hrvatski jezik a potom nastavila u Osnovnoj školi »Bratstvo i jedinstvo« u Splitu. Za ovu prigodu recitatori su bili učenici ove Škole Ksenij a Gudić , Ivana Matjašić, Brankica Miodrag i Ante Tomasović s pjesmom Drage Ivaniševića »Moj did« i recitalom Đurđice Ivanisevic »Ljubav i rusolice «. Treba li naglasiti, da su recitali s odobravanjem primljeni od prisutnih, kada |