DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 114     <-- 114 -->        PDF

PROSLAVA 40-E GODIŠNJICE POČETKA RADA SAVEZNE
SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U SPLITU


Prema usmenom saopćenju Dra Miran a Brinara , pomoćnika ministra
za šumarstvo u poslijeratnom Saveznom ministarstvu šumarstva, inž. Peta r
Z i a n i potakao je osnivanje institucija koje bi trebale unaprijediti obnovu šuma
(pošumljavanjem ili podmladnom — resurekcionom sječom) na degradiranom
dijelu Kraškog područja. Tu ideju inž. Zianija, prema riječima Dra Brinara,
s velikim žarom prihvatio je tadanji ministar navedenog Ministarstva, danas akademik,
prof. Vas o Čubrilović . Ova ideja ostvarena je osnivanjem Saveznog
instituta za pošumljavanje i melioraciju krša 1947. godine i Savezne srednje
šumarske škole za krš 1948. godine, obje ustanove sa sjedištem u Splitu.1


Srednja šumarska krš kao savezna ustanova počela je radom u jesen 1948.
godine. Počela je odmah s tri godišta (razreda), jer su u njoj nastavili školovanje
učenici Kraške šumarske škole u Drnišu, koja je kao oblasna osnovana 1946.
godine. Prva generacija drniške Kraške šumarske škole, koja je 1948. godine
nastavila školovanjem kao treći razred potakla je i organizirala proslavu 40-c
godišnjice početka rada Savezne srednje šumarske škole za krš. Vrijedno je
zabilježiti, da je uz organizatore zaposlene u Splitu (Milana Lacića, Marka Jelavića
uz suradnju inž. H. Prelesnika), kao inicijator uporan bio i Marin Racetin, koji
je nakon druge godine iz drniške škole završio srednju školu i pravni fakultet
ali mu je šumarstvo, kako se kaže, priraslo uz srce.


Proslava je bila planirana kao dvodnevna, ali je, zbog zauzetosti mnogih
učesnika apsolvirana u jednom danu s rasporedom svečanosti (u 10 sati), zajedničkim
ručkom (u 13 sati) i obilasku izložbe »Lov i turizam Dalmacije 88«.


Programski dio proslave i ručak održan je u prostorijama Društva inženjera
i tehničara Split (Starčevićeva ul. br. 24c. odnosno nedaleko »Turske kule«).
Ukupno je bilo 46 učesnika: učenika I. generacije 8, II. generacije 7, III. generacije
4 a ostalih 19 te 8 nastavnika i profesora. Sudjelovao je i inž. Davor Prgin,
direktor Šumskog gospodarstva Dalmacija, dok od gradske skupštine, iako je
bilo obećano, nitko. Od četiri direktora ove Škole, koliko ih je bilo u njezinom
16-godišnjem postojanju, bio je samo jedan — dipl. inž. Žark o Vrdoljak ;
prvi direktor Prof. dipl. inž. Petar Matković nije bio prisutan iz zdravstvenih
razloga, dok su dvojica, dipl. inž. Bogdan Dereta i dipl. inž. Davorin Žeravica već
pokojni.


1 Obje ove ustanove, kao i Uprava za pošumljavanje, prikazane su u br. 1—3/1979. šumarskog
lista pod naslovom »Tri poslijeratne specijalizirane institucije za pošumljavanje i melioraciju krša. —
O šumarskoj školi nalazi se prikaz i u Zborniku »šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960«, koju
je izdao Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1963. godine.


Opširnija dokumentacija o ovoj proslavi nalazi se u Arhivu Saveza društava ITŠDI Hrvatske.
U njoj se nalazi i opširniji prikaz H. Prelesnika, »Jubilej šumarskih kadrova na Kršu«, napisan za
dnevnik »Slobodna Dalmacija«, ali neobjavljen. SI. D. u br. od 9. X. 1988. objavila je samo vijest


o »Jubileju šumarskih tehničara uz 40. godišnjicu osnivanja Savezne šumarske škole za krš u Splitu.«
504




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 115     <-- 115 -->        PDF

Učesnici proslave 40-e godišnjice osnivanja Savezne srednje šumarske
škole za krš u Splitu.
Ispred učesnika proslave učenici — recitatori u starim narodnim
nošnjama iz predjela Varoš u Splitu.


Svečanost je pozdravnim govorom otvorio predsjednik Pripremnog odbora
šum. tehničar Mila n L a c i ć i pozvao, da se sjetimo i minutom šutnje odamo
počast preminulim nastavnicima i učenicima Škole. Preminuo je 21 nastavnik
(profesor) od čega 11 šumara, a ne manji broj njima se pridružio i njihovih
učenika. Dok su nastavnici poimence spomenuti od učenika tek ih se desetak
moglo imenovati s obzirom na njihovu raspršenost po cijeloj Jugoslaviji.


Predsjedavajući Mila n Laci ć saopćava upućene pismene (brzojavne) pozdrave
k proslavi: Akademika Vase Čubrilovića, Dra Miran a Brinar a i
Radenk a Ma r ušica , šum. tehničara u Poreču, koji nisu mogli osobno biti
prisutni iz zdravstvenih i drugih razloga.


»Prezauzetost i duboka starost sprečavaju me da prisustvujem proslavi« piše
nakon zahvale na pozivu na proslavu Vaš a Čubrilovi ć i nastavlja: »To
mi je mnogo žao. Umesto da Vam dođem, šaljem iskrene pozdrave bivšim učenicima
te Škole, čestitam jubilej i želim svako dobro i uspešan dovršetak rada
na podizanju i negovanju šume na našem karstu««.


Iz daljnjeg sadržaja pisma V. Čubrilovića izdvajamo:


»Savezno ministarstvo šumarstva toliko je ozbiljno shvatilo opšti značaj obnove
šuma u primorskom karstu i posebnog značaja te vrste rada, da je resilo
da osnuje u Splitu srednju šumarsku školu za pošumljavanje karsta. Pošto sam
i sam studirao karst kod profesora dr Jovana Cvijića, mada nisam po struci
šumar, osnovne probleme sam poznavao, pa i učestvovao u njihovom rešavanju...«
Kada je Ministarstvo šumarstva 1950. godine bilo ujedinjeno s Ministarstvom
poljoprivrede a V. Čubrilović preuzeo Ministarstvo vodoprivrede nastavlja, da
je »smatrao za svoju dužnost da jednim pismom Edvardu Kardelju, predsedniku


505




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 116     <-- 116 -->        PDF

Zakonodavnog komiteta, obratim pažnju na pogrešnost ukidanja Saveznog ministarstva
šumarstva. Obratio sam mu pažnju na značaj negovanja šuma u našoj
državi. Dobre navike i iskustvo imaju samo Slovenci. U ostalim republikama,
kako istraživanja pokazuju, osim nešto u Hrvatskoj, nema tradicije racionalnog
iskorišćavanja i negovanja šuma. Predati u ruke komunama, t.j. lokalnim vlastima,
znači upropastiti ih. Iskustva poslednjih 40 godina, po ovom pitanju, nažalost
dokazuju da prepuštanje nege šuma lokalnim vlastima bez kontrole i učešća
organa republika i Federacije, više su škodile nego koristile šumama.«


U ime šumarstva Dalmacije na proslavi je čestitao dipl. inž. Davo r Prgi n
iznijevši ujedno današnje stanje šumarstva na tom području.


Slijedilo je izlaganje dipl. inž. Heliodora Prelesnika, direktora drniške
Kraške šumarske škole, koji je, zajedno s jedinim nastavnikom-šumarom u toj
školi dipl. inž. Nikolom Hranilovićem, dipl. inž. Oskarom Piškorićem i dipl.
inž. Davorinom Prginom bio u predsjedništvu ovog svečanog skupa.


H. Prelesnik prikazao je početak rada drniške škole 1946. godine. »Vršio sam
dužnost kotarskog šumarskog referenta u Supetru na Braču«, rekao je između
ostalog H. Prelesnik, »kad me je inž. Ilija Čolović, načelnik za šumarstvo Oblasnog
narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju u Splitu, upitao, da li pristajem da
pođem za upravitelja šumarske škole koja će se osnovati u Drnišu. Pristao sam.
Od povjerenika za poljoprivredu i šumarstvo ONOO-a Mate Barbića, inače poljoprivrednog
tehničara, dobio sam nalog da obiđem gimnazije u Kninu, Sinju i
Imotskome te da u petim razredima, jer je školska godina već počela, animiram
učenike za prelaz u drnišku šumarsku školu, gdje će imati besplatan smještaj i
hranu u đačkom domu. ... U tom času zgrade nisu bile uređene niti je postojao
inventar ni za školu ni za đački dom ... pa sam ONOO-u predložio da se početak
nastave odgodi za sljedeću godinu... ali Barbić na moje veliko iznenađenje,
partizanski kratko i odlučno naredi mi da škola mora početi za nekoliko dana...
Inventar za internat stigao je tek sljedećih dana nakon što je stigao prvi učenik
(Frane Zorica iz Biograda n/m) rashodovan u šibenskoj bolnici... Nastava se odvijala
u prvo vrijeme u jednoj dvorani Mjesnog narodnog odbora, jer se daske za
i/radu klupa nalazile još u balvanima na pilani u Kninu... Prvi dođjeljeni
stručni nastavnik, tada već pedesetogodišnjak, dipl. inž. Ante Dobrić vidjevši
situaciju pobjegao je iz Drniša a došao je mladi dipl. inž. Nikola Hranilović. Za
opće predmete bili su angažirani nastavnici drniških škola.« H. Prelesnik dalje
naveo je, da je škola za ekonomiju i rasadnik dobila čak 45 ha površine i
»vrijednog poljoprivrednika Drnišanina Dušana Viličića za voditelja poljoprivrede
i rasadnika.« U prvoj školskoj godini, 1946/47, upisalo se 18 učenika a druge
1947/48., već 31 učenik od čega 11 iz kontinentalne Hrvatske, a 20 s kraškog područja
od Slovenije do Crne Gore. Osnivanjem Savezne šumarske škole za krš
nakon dvije godine prestala je djelovati ova Škola a učenici su nastavili školovanje
u Splitu. S tronućem H. Prelesnik spomenuo je »vrijednog učenika prve
generacije Krste Sumana«, koji je prilikom kupanja na školskom izletu na rijeku
Krku (Roški slap) nestao u virovima te rijeke, pa se »tako jedan izlet vesele
mladosti završio zaprepaštenjem i tugom.«
Nakon pozdrava svih prisutnih, a posebno bivših učenika splitske Šumarske
škole za krš dipl. inž. Oskar Piškorić govorio je o osnivanju i radu ove
škole. Poslove na osnivanju Škole u Saveznom ministarstvu šumarstva vodio je,
danas, dr. Miran Brinar a u Splitu dipl. inž. Peta r Matković , tada na dužnosti


506




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 117     <-- 117 -->        PDF

upravitelja Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu. Najprije je trebalo
izabrati lokaciju i kao najpovoljnija pronađena je u predjelu Špinut, neposredno
ispod Marjanske šume. Tu je bilo dovoljno površine za gradnju zgrada
i za školu i za internat (đački dom), a i za Institut za pošumljavanje i melioraciju
krša, koji je već u jesen 1947. godine počeo s radom. Ova lokacija imala
je i tu prednost, što je tu bio i šumski rasadnik Uprave za pošumljavanje i melioraciju
krša. Skupština općine Split na lokaciju nije imala primjedbe, ali je
istu željela i Komanda mornarice za podizanje rekreacionog centra. Međutim,
na intervenciju ministra V. Čubrilovića, spor je presjekao predsjedni k Tito ,
koji je prednost dao Šumarskoj školi. Kako je rad Škole trebao početi za nekoliko
mjeseci, u jesen 1948. godine, to je kao privremeno rješenje za smještaj bilo
podizanje montažnih baraka. Organizacione poslove provodio je inž. Matković,
a operativne dipl. inž. Boris Giperborejski, koji je do tada radio u ONOO-u
/.a Dalmaciju. Kao uspješan organizator inž. Matković uspio je, za ono vrijeme,
relativno dobro opremiti Školu i osigurati obskrbu Đačkog doma ne samo s
inventarom iz drniške Šumarske škole nego i iz drugih izvora.


Škola je s radom počela u prvoj polovini mjeseca listopada i to s tri razreda.
Kako je već naprijed rečeno, u splitskoj Školi nastavili su školovanje učenici
drniške Škole (kao II. i III, razred). Valja naglasiti, da je to bila prva škola u
Jugoslaviji s četvorogodišnjom nastavom, jer su tada srednje tehničke škole (škole
s usmjerenim obrazovanjem) trajale tri godine te je tek kasnije i u svima
takvim školama određena nastava s četiri godine.


U svom govoru dalje inž. Piškorić je naglasio, kako je uz teoretsku nastavu
bio značajan i praktički rad. Praktički rad u rasadniku, stakleniku, razmnožavanju
parkovnih vrsta i pošumljavanja, ali i jednogodišnja praksa za buduća
radna mjesta. Naime, učenici četvrtog razreda nisu radili samo krampom i motikom
ili škarama, nego su bili rukovoditelji, desetari, grupa učenika nižih razreda.
Takva organizacija povoljno je djelovala i na radni elan učenika prvih
triju razreda, jer su vidjeli, da će u četvrtom stvarno raditi ono, što ih u budućem
radu očekuje odnosno za što se školuju.


Splitsku školu završilo je nešto preko 600 učenika, kako i sami znadete iz
cijele Jugoslavije, od Triglava do skoro Đevđelija. Prvih godina dolazili su po
službenom rasporedu tako, da neki nisu ni vidjeli svjedodžbe VIII. razreda osnovne
škole, a poslije i po svojoj volji, pa je pojedinih godina za upis u I. razred
bilo i po 300 kandidata, i to pretežno izvan SR Hrvatske. Takav interes bio je
vjerojatno i zbog visokog ugleda Škole. Naime, kako mi rekoše učenici, kada
su npr. tražili ferijalnu praksu čim su rekli iz koje škole dolaze odmah je bio
primljen. Ili primjer Ljubomira Đukića od Kraljeva, kojemu je Šumska Sekcija
Bogutovac 1960. godine poslala nagradu od 20 000 (ondašnjih) dinara za uspješno
izvedeno pošumljavanje s dodatkom, da će od sada raditi po njegovom primjeru
(s mulčiranjem posađenih biljaka). ltd.


Ovaj dio proslave završen je recitalima za koje se pobrinula prof. An ka
Glavina-Kovačić , koja je u Šumarskoj školi od početka do njezine likvidacije
predavala hrvatski jezik a potom nastavila u Osnovnoj školi »Bratstvo i jedinstvo«
u Splitu. Za ovu prigodu recitatori su bili učenici ove Škole Ksenij a Gudić ,
Ivana Matjašić, Brankica Miodrag i Ante Tomasović s pjesmom
Drage Ivaniševića »Moj did« i recitalom Đurđice Ivanisevic »Ljubav i rusolice
«. Treba li naglasiti, da su recitali s odobravanjem primljeni od prisutnih, kada




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 118     <-- 118 -->        PDF

recitatori koje uvježbava prof. A. Glavina-Kovačić i na republičkim natjecanjima
postižu prva mjesta i nagrade?


Treba li reći, da je za sve učesnike proslave to bio svečan i radostan dan.
Svečan i radostan, jer se mnogi istih ili približnih godišta nisu vidjeli od dana,
kada su u Šumarskoj školi primili svjedodžbu — diplomu o uspješno završenom
školovanju za šumarskog tehničara jedinstvenog tipa u Jugoslaviji; kada se sreli,
koji se zaposlili kao tehničari u struci i oni, koji su nastavili školovanje svojm
radom postali sveučilišni profesori ili u svojim radnim organizacijama na dužnosti
direktora. Dakako da su se radovali i njihovi profesori, a posebno prof.
Anka Glavina-Kovačić i inž. Oskar Piškorić, susretu s bivšim svojim učenicima
to više, što su njih dvoje jedini od šestdesetak profesora i nastavnika tijekom
rada splitske Škole, koji su sve učenike »propustili kroz svoje ruke«.


Oskar Piškorić