DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 106     <-- 106 -->        PDF

stručnim kriterijima da čine prirodnu geografsku, gospodarsku i društveno raz


vojnu cjelinu, na kojoj se osigurava trajno korištenje, obnova i očuvanje šuma.


Za većinu sadašnjih područja u SRH može se reći da su cjeline istina ne


ujednačene po veličini s već usklađenim šumsko gospodarskim osnovama. Ova


se
područja mogu i na drugi način formirati, a da se pri tom zadovolje rečeni


uvjeti, no te promjene ne bi smjele biti uzrok novih nesporazuma i sporova.


PREDNOST PREDLOŽENE KONCEPCIJE


Pri ovakvoj koncepciji organizacije šumarstva i gospodarenja šumama, šumsko
gospodarsko područje dobiva šumsko gospodarski značaj i prestaje biti
sredstvo kroz koje će se neka društveno politička zajednica domoći na najjednostavniji
način ekonomski značajnog poduzeća, a na račun drugih društveno
političkih zajednica. Upravo ova borba, da se dobije sjedište šumsko gospodarskog
područja, a time i poduzeća, bilo je stalni izvor sukoba, nesporazuma i traženja
izmjena Zakona o šumama.


Ovaj prijedlog je i u duhu amandmana XL na Ustav SRH po kojem se može
propisati Zakonom udruživanje OUR u Zajednicu (ali ne organiziranost i na jednom
šumskogospodarskom području jedno poduzeće).


Ovakva koncepcija Zakona o šumama je na liniji razvoja u DPZ, tržišne
privrede i smjernica reformi koje se provode u našem društvu, osobilo u pogledu
deregulacije i administrativnog uplitanja države u organizaciju poduzeća
uz istovremeno osiguranje društva da se šume kao dobro od općeg interesa
trajno koriste, očuvaju i zaštite.


OSVRT NA DRUGAČIJE KONCEPCIJE


Uvažavajući i drugačija stanovišta usmjera istom cilju, da se izradi Zakon


o šumama koji će na najbolji način postići svrhu, naše primjedbe na ta rješenja
su u slijedećem:
1.
Davanje šuma državnoj upravi ili nekoj drugoj paradržavnoj instituciji da
prodaje sječivi etat putem licitacije i da tim putem ostvarena sredstva idu
u državni budžet iz kojeg bi se financirala biološka reprodukcija i drugi poslovi,
je neprovedivo iz razloga što je takav sličan sistem već postojao 50-tih
godina i bilo bi nerazumno vraćati se na nešto što smo već probali i uvjerili
se da to u našim uvjetima nije bilo dobro i zbog toga napušteno. Od tada
nisu se promjenili uvjeti zbog kojih je napušten sistem prodaje na panju
putem licitacije. Osim toga za takva rješenja neminovno bi se trebao mjenjati
mnogo toga u ekonomsko društvenim odnosima, a prije svega na isti
način bi se moralo regulirati sa svim ostalim prirodnim dobrima (nafta, more,
rijeke, poljoprivredna i građevinska zemljišta i drugo).
2.
Postavlja se pitanje kome dati šume na upravljanje i tko je garancija da će s
njima pravilno gospodariti? To je u našem prijedlogu rješeno tako da poduzeća
preuzimaju izvođenje određenih radova za što imaju potrebne uvjete, zajednice
šumarstva su društveni organi koji su odgovorni da će se šumama ispravno
gospodariti i trošiti namjenski sredstva, a šumarska inspekcija je državni
organ koji kontrolira provođenje zakonskih i drugih propisa.