DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 101 <-- 101 --> PDF |
U drugom dijelu »ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA PREMA PRIJEDLOGU prof, dr. Rudolfa Sabadi«. U prvom pasošu autor konstatira da je teza o izdvajanju šumsko-kulturnih radova na slobodnom tržištu jednostavno apsurdna. Zašto, molim Vas lijepo? Zar zaboravljamo da projekte za navedene radove izrađuju šumarski stručnjaci (VII i VIII stupnja) i njima propisuju uvjete licitantu, te njihovo izvršavanje kontroliraju (kolaudiraju). Zar sumnjamo da ti stručnjaci neče poštovati osnovna načela šumarenja, ili ista možda ne poznaju? Pa mi smo bili sigurni da naše edukativne institucije obučavaju profil kadrova koji poznaje načela šumarenja i poštuje šumarsku etiku. Zato se i piitamo što ima lošeg u predloženoj tezi, pogotovo ako će licitant obaviti posao jeftinije. Ne ostaje li u tom slučaju više sredstava za reprodukciju. A ako se u izvođenju šumsko-kulturnih radova nakon isteka niza godina može staviti »soli na rep«, pitamo se komu sada stavljamo »soli na rep« zbog »vrlo čestih promašaja i neuspjeha«? U slijedećem podnaslovu »Problemi čuvarske službe« autor imputira predpostavku o licitaciji poslova brige o šumama te poslova čuvanja šuma, koja navodno proizlazi iz zadaće Republičke uprave. Moramo ga poučiti da poslovi brige o šumama i čuvarska služba spadaju u upravljanje šumama, i da se ne mogu bilancirati mjerilima privrednog poslovanja, pa se ne mogu ni licitirati. Što se tiče izvršilaca doznake za sada bi samo uputili na čl. 37 ZOŠ-a. 6. Autor nam spočitava da ne poznajemo probleme, pa ne smijemo ni pisati o ekonomskim i organizacijskim aspektima. Nakon što nam je podijelio lekciju o našem neznanju »nudi koncept ponovnog potvrđivanja bivših šumskih gospodarstava koja su osnovana u SR Hrvatskoj 60-tih godina kao osnovni privredni subjekt (privredna poduzeća) koja naziva »osnovna područja«, te njihovo udruživanje u »udruženu organizaciju« (ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA KOJA SE PREDLAŽE.)« Dozvolite nam da s našim skromnim (ne)znanjem podsjetimo da se veličina privrednog poduzeća mora temeljiti na ekonomskim pokazateljima. Na osnovu njih može se i mora precizno utvrditi veličina »osnovnog područja« ili možda šumsko gospodarskog područja, zavisno o uvjetima i ciljevima. Jer, kolega Bedžula, mi govorimo o tržišnoj privredi. 7. Ako hoćemo biti dosljedni i zaista želimo napredak struci i gospodarskoj oporavak zemlje, preostaje nam ipak da upravu šuma organiziramo kao upravu šuma na teritoriju republike ili kao javna poduzeća. Imamo jake razloge zašto smo za prvo´, no prostor nam ne dopušta da to opišemo, da ne bi bili misinterpretirani, što je izgleda hobby naših kritičara. 8. Ono što je autor iznio pobijajući naše stajalište dakako da nisu uopće ozbiljni argumenti. Ono pak što autor hoće, to je da šumarske organizacije postanu vlasnici šuma i šumskog zemljišta koje sada postoji i to je bit našeg spora. Tu se dakako nećemo nikad složiti. Ono što je šumom, ima i ostati šumom i nitko nema pravo time raspolagati. Šumarska poduzeća mogu postati šumovlasnici, samo ako uspješnim poslovanjem zarade toliko da mogu šume kupiti. Ako si pak kao poslovna poduzeća, u tržišnim uvjetima, mogu priuštiti takav luksuz da investiraju u sredstva koja donose toliko malenu stopu povratka uloženog kapitala, a da ih dioničari pri tom ne linčuju, naprijed. Ali postojeće državne šume (i briga nad stanjem privatnih) općenarodno su dobro i 491 |