DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Možemo jedino konstatirati da je naslov složen iz dijelova pojedinih rečenica, koje je autor izdvojio po vlastitom, slobodnom izboru i sročio u jednu rečenicu , jednu tvrdnju. No, nečemo bili sitničavi i nećemo to zamjeriti autoru, iako je to grub previd i dakako netočna tvrdnja. 3. Nepravednije je prema nama, ako se govoreći o prometu šumom govori da je ona imala marginalan karakter u centralno-planskom sistemu i sistemu dogovorne ekonomije s ciljem da se to koristi kao »dokaz« da se »obore« naši stavovi izvedeni sa sistemom tržišne ekonomije i poduzetništva. Moramo zato autora još jednom podsjetiti na slijedeće: »Da bi poduzeće moglo postati pravnim tržišnim subjektom mora imati svoju imovinu i s njom odgovarati u poslovnim transakcijama koje se obavljaju na tržištu. Bit tržišnog poslovanja je upravo u tome da sredstva teku k najprofitabilnijim aktivnostima, što naravno uključuje i promjenu vlasnika imovine privrednih subjekata.« U tržišnom gospodarstvu šuma je predstavljala i predstavlja interesantnu metu ulaganja kapitala. Pokazalo se naime, da cijene šuma i šumskog zemljišta ne podliježu oštrijim kolebanjima poput drugih investicija (čak i nekretnina). Šuma u slobodnoj privredi predstavlja zato pogodnu vrstu imovine za spekulacije. Odatle je i logičan zaključak, da u tržišnoj nesputanoj privredi šume i šumska zemljišta, upišu li se kao vlastita imovina šumskih gospodarstava, itekako pokazuju tendenciju mijenjanja vlasnika, poštivaju li se osnovna načela tržišnog gospodarenja. Vjerujemo da tu mogućnost, a o njoj isključivo govorimo sada i govorismo u inkriminiranom našem radu i svim radovima prije, moramo uzeti u obzir i dosljedno tome uzesmo je. Očekujemo, dakle, da se sistem tržišne ekonomije i poduzetništva mora ostvariti i prevladati kadtad bez obzira na dogmatski balast s kojim ćemo još beskrajno dugo biti opterećeni. Uzroke »LOŠIJEG POLOŽAJA ŠUMARSTVA U PRIMARNOJ RASPODJELI« koji ing. D. Bedžula iznosi, za ovaj rad su povijesnog značenja jer mi govorimo o šumarstvu kakvo bi trebalo biti, a ne kakvo je bilo. Autor je »previdio« da smo govorili i govorimo o tržišnom gospodarstvu. Tu on na žalost pokazuje da mu neki bitni pojmovi nisu jasni: Primarna raspodjela u tržišnom gospodarstvu definirana je cijenama činitelja proizvodnje, a oni se u tržišnom gospodarstvu formiraju na temelju ponude i tražnje. O tome da li će se drvna industrija vertikalno ili horizontalno povezivati, zavisi o sekundarnoj raspodjeli (poreska i zaštitna politika). U tržišnoj privredi postoje male mogućnosti da se to dogodi isključivo na štetu jedne grane. To se obično događa na štetu plaćatelja poreza. Bili smo uvijek pobornici politike slobodnog tržišta (ne hvatajte nas za riječ, ne mislimo »laissez faire«) i model koji izložismo odnosi se na takvo tržište, ništa drugo. 4. Autor nam spočitava da nismo predvidjeli neke od proizvoda koje šumarstvo realizira. Nipošto, ako ih možda i ne spomenusmo izričito. U koristi od šume uvrstili smo proizvodnu, ekološku i okolišnu funkciju što naravno podrazumijeva i navedene proizvode. (Vrednovanje općekorisnih funkcija šuma — referat u Drveniku) Za problematiku iznešenu u ovom našem radu, specifikaciju svih koristi od šuma nismo smatrali nužnom. Taj manjak specifikacije nadamo se da autor neće iskoristiti da dovede u pitanje ono o čemu govorimo u našim radovima. 490 |