DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Dakako da se pri novonastalim štetama nameće pitanje, zašto baš stara stabla, simboli snage i dugog života, bivaju prva na kojima se pojavljuju vidljiva oštećenja? Ako štetni plinovi kao 0:;, SOj, NO, N02, F, H>0>, peroxilacetUnitrat (PAN) i drugi (računa se sa oko 5000 različitih spojeva koje zagađuju atmosferu) neposredno djeluju na asimilacijske organe, onda bi usprkos postojanja vremensko prostornih gradienata unutar sastojine (B a u m- b a c h i K a ji, 1985) morali isto tako prouzrokovati, vidljive štete i na prizemnom šumskom raslinstvu, a ne samo na onim vrstama koje nam služe kao biljni indikatori. Slično bi se moglo ustvrditi za utjecaj aerogenih kemijskih promjena u tlu. Ako zakiseljavanje tla, akumulacija različitih spojeva, te pojava visokih koncentracija monomernih Al-iona neposredno ili posredno djeluju na rast i funkcionalnost korijenovog sistema, onda bi isto tako morale nastajati štete na mlađim stablima, grmlju i prizemnom rašću. Po svemu se čini da to u toj mjeri nikako nije slučaj. Tako je napr. u čistim bukovim šumama pokrajine Hessen, u sastojinama ispod 60 godina oštećeno samo 4´3/o, a u sastojinama preko 60 godina 26;l/t» stabala. Po čemu se onda razlikuju stara stabla od ostalih životnih oblika u biljnom svijetu? Odgovor na to pitanje može glasiti: stara se stabla razlikuju po cijelom nizu sistemskih osebina koja su povezana sa njihovim neobično velikim dimenzijama i dugim životom. Njihova veličina pretpostavlja jedan posebno eficientan transportni sistem, jedno posebno domaćinstvo vode i hranjivih tvari. Njihova sposobnost doživjeti duboku starost, izlaže ih dugotrajnim, kumulativnim utjecajima zračnih polutanata, kao i njihovom postepenom inkorporacijom i intoksikacijom. Na taj način biva promjenjeno domaćinstvo hormona u prilog onih koji uzrokuju procese starenja. Ako su ova razmišljanja ispravna, onda bi trebale upravo ove sistemske osebine biti predmet intenzivnih istraživanja. 2. ULOGA UNUTARNJEG VODNOG REŽIMA STABLA PRI NASTAJANJU ŠTETA OD ZRAČNE POLUCIJE Odlika je svih visoko organiziranih živih bića izvjesna autonomija, izvjesna neovisnost od povremenih promjena životne okoline. Tako koriste vrste drveća za vrijeme sušnih perioda unutarnje rezerve vode za održavanje normalnih životnih procesa. Ako se te rezerve iscrpe i ostanu iz bilo kojih razloga nenadoknađene, onda nastaju poznate štete sušenja koje nastupaju prvo u perifernim dijelovima krošnje, a onda prije ili kasnije obuhvate cijeli organizam. Tako na pr. u jednoj 50 do 60 m visokoj sastojim duglazije u Cascade Mountains u Oregonu dokazuju Warin g i Runnin g (1978) 270 m:! rezervne vode po ha, od toga oko 75l9/o u deblima. Za održavanje transpiracije koriste stabla dnevno do 17 m3/ha. Waring et al. (1979) izmjerili su u jednoj 40-godišnjoj sastojini običnog bora u Škotskoj, da kratkoročno 30 do 60:l/» transpirirane vode potiče iz unutarnjih rezervi. Nakon prvih kiša bivaju te rezerve potpuno ili djelomično nadoknađene. U aridnim područjima ili za vrijeme posebno sušnih godina ona se postepeno smanjuju u toku vegetacijske periode. Tako su na pr. Borghetti i Vendramin (1987) dokazali u jednoj 26-godišnjoj kulturi duglazije u Toskani smanjenje vodne rezerve u |