DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 9 <-- 9 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630" 49 (497.13) Sum. list CXIII (1989) 235 PROPADANJE ŠUMA U SR HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI" Branimir PRPIĆ** SAŽETAK: U radu se opisuje slanje šuma u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji na osnovi popisa oštećenja stabala tijekom 1987. Daje se povijesni prikaz, sušenja hrasta lužnjaka u nizinskim šumama Posavlja i obične jele u bukovo-jelovim šumama Gorskog kotara i sadašnje stanje koje ima sve simptome u svijetu poznate pojave propadanja šuma. Daju se upute za obnovu posušenih šuma te sadržaj istraživanja s ciljem utvrđivanja uzroka i posljedica propadanja šuma. Ključne riječi: propadanje šuma, stupnjevi oštećenja stabala, emisije i imisije štetnih industrijskih polutanata, propadanje hrasta lužnjaka, obične jele i drugih vrsta drveća. UVOD U posljednjih četrdeset godina zapažamo u našim jelovim šumama sve veću pojavu tzv. sanitarnih sječa, dakle takvih sječa koja obuhvaćaju osušena ili bolesna stabla jele. Slična pojava zapažena je početkom stoljeća u nizinskim šumama hrasta lužnjaka u Posavini. Ugibanje jelovih stabala pripisali smo insektu — moljcu jelovih iglica (Argyresthia fundela), a sušenje nizinskih šuma insektima (Limantria dyspor i dr.) i poplavama. Posljednjih godina zapaženo je sve intenzivnije sušenje jele i hrasta lužnjaka ali i drugih vrsta drveća (hrast kitnjak, bukva, poljski jasen, hrast crnika, čempres, alepski bor i dr.). Ta sušenja povezali smo s već poznatim propadanjem šuma (Waldsterben) koje zahvaća sjevernu hemisferu, i već se intenzivno proučava u zapadnoj Evropi (SR Njemačka, Švicarska, Austrija) i SAD. Tijekom 1987. godine proveden je u Jugoslaviji popis oštećenja šuma iz kojega se vidi da je različitim stupnjevima oštećeno 32,1% stabala. Listače su prosječno oštećene 27,8" „ dok su četinjače oštećene čak 45,8% što je zabrinulo i najveće optimiste. Kod ustanovljivanja stupnja oštećenja šumskog drveća korištena je metoda Komisije za šume Evropske zajednice koja se odnosi na defolijaciju stabala (0—4). * Referat na simpoziju: »EKOLOŠKI I PRIVREDNI ASPEKTI PROPADANJA ŠUMA«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu. ´* Prof. dr. Branimir Prpić, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska c. 25. 235 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 10 <-- 10 --> PDF |
PROPADANJE ŠUMA U HRVATSKOJ U uvodu smo napomenuli da se propadanje šuma u Hrvatskoj odnosi pretežno na jelu i hrast lužnjak dok je popis šuma u 1987. godini pokazao i značajna oštećenja ostalih vrsta drveća. U prilogu dajemo tablice i histograme rezultata utvrđivanja oštećenja šuma u SR Hrvatskoj i to razlučeno na četinjače i listače te razlučeno po glavnim vrstama šumskog drveća. U grafikonu dajemo istovremeno i postotke oštećenja četinjača i listača za Jugoslaviju (S i s o j e v i ć, 1988). Vidimo da su četinjače u SR Hrvatskoj oštećene 55,5%, a stupnjevi oštećenja 2—4 iznose čak 22,8%. Kod listača je stanje povoljnije gdje stupnjevi oštećenja 2—4 iznose 6%. Iz tablice i grafikona oštećenosti pojedinih vrsta drveća vidimo da je jela jako oštećena. Njeno sveukupno oštećenje iznosi 72,2%. Na stupnjeve oštećenja 2—4 otpada 38,5´Vo, a 3 i 4 čak 11.5*/«. Velika oštećenja ustanovljena su kod hrasta lužnjaka i kitnjaka, pitomog kestena i poljskog jasena, a nisu za potcjeniti oštećenja obične bukve od 19,4" „ koja sudjeluje u šumskom fondu Hrvatske s 40%. Posebno nas zabrinjava značajno oštećenje jelovih i lužnjakovih stabala jer su to glavne ekološke i gospodarske vrste drveća naših šuma. Oštećenja jele značajna su u Dinaridima Hrvatske i to naročito u šumama Gorskog kotara dok je propadanje šuma hrasta lužnjaka vrlo naglašeno u šumama Odranskog polja pokraj Zagreba te u Sunjskom polju pokraj Siska. PRETPOSTAVKE UZROKA PROPADANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Prije kojih 200 godina započelo se kod nas s organiziranim korištenjem šuma. U 17. stoljeću pokrivena je Hrvatska prirodnim šumama prašumske strukture koje su vrlo stabilne. Tadašnje šume korištene su vrlo malo, većinom uz ljudska naselja za lov i pašu. Dalje od naselja prostor je pokriven prašumama koje se razvijaju bez čovjekova utjecaja i predstavljaju ekološko uporište toga prostora. U području krša u prostoru nekadašnjih civilizacija (Grčka, Rim) dio šuma je tisuću i više godina degradiran pod utjecajem ekstenzivne poljoprivrede i to posebno stočarstva (kozarstvo). Najviše degradiranih šuma je u mediteranskom i submediteranskom pojasu uz Jadransko more te u visoravnima kontinentalnog krša (Lika, Kordun). Poslije organizirane sječe šuma u 18. stoljeću slijedi njihova obnova i promjena u sastavu vrsta drveća u odnosu na nekadašnje prašume. Šumarstvo je težilo osnivanju čistih jelovih i smrekovih sastojina u pojasu šume bukve i jele u Dinaridima (Abieti-Fagetum illyricum) te osnivanju čistih sastojina hrasta lužnjaka u nizinskim šumama Posavine i Podravine. Razlog ovome postupku je težnja za povećanjem vrijednosti šumskih sastojina davanjem prednosti vrednijim vrstama drveća. Ovakav zapadnoevropski šumarski trend ubrzo je napušten u Hrvatskoj (P e t r a č i ć, Ani ć i dr.) što, dakako, nije moglo izmijeniti nepovoljnu strukturu dijela naših šuma. Šu |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 11 <-- 11 --> PDF |
237 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 12 <-- 12 --> PDF |
238 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 13 <-- 13 --> PDF |
marskim radom u ovome stoljeću postignuta je povoljnija struktura u novoosnovanim šumskim sastojinama, mlađe sastojine su danas prirodnije strukture SUŠENJE JELE Prvo sušenje jele u Hrvatskoj zabilježeno je 1900. godine u šumi Skamnici pokraj Ogulina. Do 1948. nema sušenja ove vrste većih razmjera. Te godine javlja se sušenje jele u Sloveniji, a već 1951. godine u Gorskom kotaru. Ono se postepeno širi i 1967. godine zahvaćen je skoro čitav Gorski kotar. Istraživanja koja su tada obavljena ukazuju na promjenu klime u smislu njena zatopljenja koje je započelo 1935. i trajalo do šezdesetih godina. Zaključeno je da je djelomično propadanje jele uzrokovano nizom nepovoljnih faktora od kojih je posljednji u nizu jelov moljac (A n d r o i ć, 1975). Ukazano je, međutim na veliku vitalnost jela u optimumu areala u Hrvatskoj (često rađanje sjemena, duboka i prostrana korijenova mreža, fiziološko srašćivanje korijenja susjednih stabala, regeneracija iglica) što je rezultiralo njenim brzim oporavkom (Prp i ć, 1975). U zadnjih desetak godina stanje jelovih šuma se, međutim pogoršalo. Jelove krošnje se prorjeđuju, a brojna stabla ugibaju. Istraživanja obavljena 1985. (Glava č i dr.) ukazuju da su bukovo-jelove šume Gorskog kotara značajno opterećene unosom kiselina i teških metala. Reljefno zaštićeni položaji su bili manje opterećeni. Šumske sastojine u kojima je utvrđeno veće opterećenje kiselinama i teškim metalima bile su i više oštećene. Jela u nas iz godine u godinu sve više propada. Njeno najintenzivnije propadanje događa se u Gorskom kotaru. Popisom oštećenja jelovih stabala 1987. dobili smo za područje Delnica i Čabra ovaj rezultat: Stupanj oštećenja 0 1 2 3 i 4 Abies alba 15 33 38 14 U reljefno zaštićenim mjestima te u vlažnijim biotopima jelova stabla bila su manje oštećena. Zanimljiva su naša zapažanja stupnja oštećenja jele u fakultetskoj šumi Zalesini koja smo obavili 1971. i 1987. na istim stablima i metodom koja je identična današnjem dogovoru o stupnjevima oštećenja. Tada je izabrano 200 stabala u različitim šumskim zajednicama jelovo-bukovih šuma. Rezultate utvrđivanja oštećenja dajemo u grafikonu broj 2. Iz grafikona se vidi da je stanje jelovih stabala u zadnjih 20 godina pogoršano kako u šumskoj zajednici Blechno-Abielctum iznad silikatne podloge tako i u šumskoj zajednici Abicti-Fagelum illyricum iznad vapnenaste i dolomitne podloge. U posljednjoj se, međutim, na sjevernoj ekspoziciji za razliku od južne broj neoštećenih stabala čak i povećao u odnosu na južnu ekspoziciju iste šumske zajednice te u odnosu na šumsku zajednicu Blechno- Abietetum u kojoj smo stabla izabrali u različitim ekspozicijama. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 14 <-- 14 --> PDF |
U Gorskom kotaru su česti vjetrovi južnog smjera koji donosi štetne supstancije naše industrije (Rijeka, Plomin 1, Bakar i dr.) i iz Italije što uvjetuje suhu i mokru depoziciju kiselina i drugih otrova u šumske ekosisteme (G 1 a v a č et al. 1985). SUŠENJE HRASTA LUŽNJAKA Propadanje hrasta lužnjaka zauzima danas velike razmjene u srednjoj Posavini i nešto manje u drugim dijelovima njegova areala u Hrvatskoj. Vidjeli smo iz grafikona i da je hrast lužnjak sveukupno oštećen 38´«, da na oštećenja 3 i 4 otpada 9"/t, što višestruko prelazi vrijednost godišnjeg etata. Osnovni razlog propadanja hrasta lužnjaka je najvjerojatnije u promjeni vodnog režima u hrastovim nizinskim šumama (regulacija rijeka, izgradnja hidrocentrala, hidromelioracije) te zagađenost zraka i poplavne vode što opterećuje krošnju i tlo. Hrast lužnjak je vrlo osjetljiv na sušu, ali i na zabarenu vodu tijekom vegetacijskog razdoblja. Velika sušenja hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, obične jele i drugih vrsta drveća u nas, uvjetovana su kombinacijom djelovanja više nepovoljnih laktora gdje klimatske promjene (suša, zimske studeni), aeropolucija i promjena prirodne strukture šuma imaju presudnu ulogu. PROPADANJE ŠUMA U JUGOSLAVIJI Informaciju o propadanju šuma u Jugoslaviji dajemo prema Sisi ; j e v iću (1988) iz kojega se u osnovnim crtama vidi raspored intenziteta oštećenja u pojedinim dijelovima naše zemlje. Iz pregleda se vidi da je Hrvatska na predzadnjem mjestu što smatramo da daje krivu predodžbu šuma u našoj republici u kojoj su vrlo značajno oštećene glavne gospodarske vrste drveća (jela, hrast lužnjak, hrast kitnjak, poljski jasen). Republika ili pcKrajina U S it LI p a n j1 oštećenj a 2 3 i 4 Slovenija 52 28 14 Vojvodina 55 27 15 Makedonija 62 33 4 Crna Gora 66 22 9 Bosna i Hercegovina 70 20 7 Hrvatska 74 18 6 Srbija 89 6 3 Jugoslavija 68 23 6 Ovaj popis oštećenja odnosi se na 1987, a slijedeći će se obaviti 1990. U SR Hrvatskoj popis se obavlja i 1988. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ZAKLJUČNE NAPOMENE Sva dosadašnja istraživanja u Hrvatskoj ukazuju na vezu između promjene »kemijske klime« i propadanja šuma. Može se nadalje povući zaključak da su šume prirodnog sastava otpornije na pojavu propadanja šuma od monokultura. Utvrđeno je, nadalje, da su šumske sastojine zaštićenih položaja (uvale i slični reljefni oblici) gotovo neoštećeni i da su južne ekspozicije i viši položaji (više od 800 m n v) značajnije oštećeni od nižih položaja i sjevernih ekspozicija. U smislu naših dosadašnjih zapažanja i praćenja pojave propadanja šuma smatramo da je kod budućih postupaka sa šumskim sastojinama potrebno dogovoriti ove ciljeve: 1. Osigurati obnovu osušenih šuma s ciljem stvaranja prirodnih mješovitih sastojina koje, kao i mlada stabla pokazuju veću vitalnost. Izbor vrsta drveća potrebno je obaviti u skladu sa sadašnjim stanjem staništa uz korištenje prirodnog pomlađivanja. 2. Nastaviti s istraživanjem uzroka i posljedica propadanja šuma uz korištenje trajnih pokusnih površina, bioindikacijskih točaka i novopoloženih pokusnih ploha čiji izbor indicira popis oštećenja šuma. Intenzivirati multidiscipilinarna istraživanja šumskih ekosistema u svim njegovim komponentama (biotop, fitocenoza, zoocenoza, destruktori) s ciljem utvrđivanja odnosa polutanti — biotop, biocen, stabilnost šumske sastojine, opterećenje drveća i tla. 3. Nastojati spriječiti emisije štetnih supstancija u nas koje nepovoljno utječu na šume, a kad postoji indicija da imisija dolazi iz inozemstva poduzeti na međunarodnom planu mjere da se ona spriječi. 4. Onemogućiti puštanje u pogon svakog novog industrijskog ili energetskog postrojenja koje onečišćuje okoliš, a nije osiguralo uređaje za spriječavanje onečišćenja. 5. Osigurati sredstva za saniranje šteta i obnovu šumskih sastojina pogođenih pojavom propadanja šuma od poznatih i dokazanih onečišćivača okoliša. 6. U području nizinskih šuma koje su općenito vrlo osjetljive na promjene vodnih odnosa, eventualne vodotehničke zahvate provoditi tako da ne dođe do promjena. Tu se misli na regulacije rijeka, izgradnju hidrocentrala, drenaže i dr. LITERATURA Glavač, A., Koenies, H., Prpić, B., 1985: O unosu zračnih polutanata u bukove i bukovo-jelovve šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije, Šumarski list, 9—10, Zagreb. Komlenović, N, Pezdirc, N., 1987: Koncentracije sumpora u lišću nekih vrsta drveća u Istri i Hrvatskom primorju, Šumarski list, 1—2, Zagreb. Komlenović, N., Gračan, J., Pezdirc, N., Rastovski, P, 1988: Utjecaj polutanata na bukove šume i kulture smreke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (u tisku.). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Mayer, B, 1987: Rezultati prvih istraživanja sadržaja olova, kamdija, sumpora i fluora u tlu nizinskih šuma Bazena Kupčine, Šumarski list, 1—2, Zagreb. Mar t i no v i ć, J., 1987: Novi nalazi o emisijskom opterećenju tla Komolačke kotline, Simpozij, Otok Lokrum, Sveučilište u Zagrebu. Prpić , B., Seletković , Z (1987): Tannensterben im Gorski kotar im Lichte des Einflusses der Industriepollution, 1UFRO Tannensymposium, Zvolen (zbornik u tisku). Prpić, B., Seletković, Z. i Prebježić P. (1988): Utjecaj cestovnog prometa na umiranje šuma u sjeverozapadnim Dinaridima Jugoslavije, Raspored i djelotvornost fotooksidacije u alpskom prostoru (Verteilung und Wirkung von Photooxidantien im Alpenraum), Međunarodni simpozium, Garmich- Partenkirchen (u tisku). S i s o j e v i ć, M. (1988): Zdravstveno stanje šuma Jugoslavije, Igman SITŠIPD Jugoslavije. Š o 1 a r, M., 1987: Razsežnost propadanja gozdov v slovenskem prostoru — stanje 1987. Crna knjiga o propadanju gozdov v Sloveniji, Institut za gozdno in lesno gospodarstvo, Ljubljana. "´´ 1987. Forest Damage Survey. Federal Finistry of Food, Agriculture and Forestry, Bonn. ***: Vitality of Danish Forests 1987. The National Forest and Nature Agency, Horsholm, Danmark. Waldsterben in Kroatien und Yugoslavien Zusammenfassung In der Arbeit wird der Zustand der Walder in der SR Kroatien und ganz Jugoslawien, auf Grund der Liste iiber das Baumsterben aus dem Jahre 1987, beschrieben. Wir geben eine historische Aufzeichnung des Stieleichensterbens in den Auenwaldern der Savaebene und des Tannensterbens in Buchen-Tannenwaldern im Gorski kotar, sowie eine Beschreibung des jetzigen Zustands, der alle Symptome aufweist, wie das in der Welt auftretende Waldsterben. Es werden Vorschlage fiir eine Erneuerung der vom Waldsterben betroffenen Walder gegeben, sowie eine Inhaltsangabe der Untersuchungen miit dem Ziel die Ursachen und Folgen des Waldsterbens zu bestimmen. Schliisselworte Waldsterben, Stufen der Waldschaden, Emission und Immission schadlicher Industriepollutanten, Sterben der Stieleiche, der Tanne und anderer Arten. |