DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 89 <-- 89 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630* 425 Šum. list CXIII (1989) 315 ZBOG ČEGA SE ŠTETE OD ZRAČNIH POLUCIJA PRVO POJAVLJUJU NA STARIM A NE NA MLADIM STABLIMA, GRMLJU ILI PRIZEMNOM RAŠCU* Vjekoslav GLAVAČ** SAŽETAK: Dugogodišnje onečišćivanje atmosfere industrijskim polutantima mijenja kemijske odnose okoliša živih bića, a drveće je među prvim organizmima koji su ugroženi neposrednim ili posrednim djelovanjem zračnih polutanata. Dosadašnja istraživanja su dokazala da zbivanja pri nastanku šumskih šteta imaju multifikatorski i polikauzalni karakter. Veliku ulogu nastanka šteta imaju sistemske osebine koje su povezane sa slarošću i visinom stabala. Samo jedno drastično smanjenje emisija zračnih polutanata može zaustaviti umiranje šuma. 1. UVOD Pivo neka bude naglašeno, da sva živa bića reagiraju vrlo senzibilno na promjene vanjskih životnih uvjeta. Ali tek onda, kad djelovanje stanišnih faktora premaši izvjesne granice, događaju se u organizmu teško povratne ili nepovratne promjene, koje se ponajprije očituju u: — sastavu i građi za život značajnih makromolekula, zatim — promjenjenim tokovima biokemijskih reakcija, — strukturnim i funkcionalnim izmjenama subcelularne građe, — nenormalnim životnim pojavama unutar stanice — fiziološkim procesima, u međusobnoj ovisnosti pojedinih organa, i na koncu — vanjskom izgledu. Prema tome su vidljive štete, koje nastaju polucijom zraka, tek konačan izraz jednog cijelog niza promjena koje se prvo zbivaju na jednostavnima a poslije na sve složenijim stupnjevima organizacije. Drugim riječima, utjecaji zagađivanja atmosfere mogli bi se dokazati puno prije pojave vidljivih oštećenja, uz predpostavku da poznamo normalne životne procese i da nam za njihovo praćenje na raspoloženju stoje potrebni instrumentarij. * Referat na simpoziju: »EKOLOŠKI I PRIVREDNI ASPEKTI PROPADANJA ŠUMA«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu. ** Prof. dr. Vjekoslav Glavač, Universitat Kassel. 315 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Dakako da se pri novonastalim štetama nameće pitanje, zašto baš stara stabla, simboli snage i dugog života, bivaju prva na kojima se pojavljuju vidljiva oštećenja? Ako štetni plinovi kao 0:;, SOj, NO, N02, F, H>0>, peroxilacetUnitrat (PAN) i drugi (računa se sa oko 5000 različitih spojeva koje zagađuju atmosferu) neposredno djeluju na asimilacijske organe, onda bi usprkos postojanja vremensko prostornih gradienata unutar sastojine (B a u m- b a c h i K a ji, 1985) morali isto tako prouzrokovati, vidljive štete i na prizemnom šumskom raslinstvu, a ne samo na onim vrstama koje nam služe kao biljni indikatori. Slično bi se moglo ustvrditi za utjecaj aerogenih kemijskih promjena u tlu. Ako zakiseljavanje tla, akumulacija različitih spojeva, te pojava visokih koncentracija monomernih Al-iona neposredno ili posredno djeluju na rast i funkcionalnost korijenovog sistema, onda bi isto tako morale nastajati štete na mlađim stablima, grmlju i prizemnom rašću. Po svemu se čini da to u toj mjeri nikako nije slučaj. Tako je napr. u čistim bukovim šumama pokrajine Hessen, u sastojinama ispod 60 godina oštećeno samo 4´3/o, a u sastojinama preko 60 godina 26;l/t» stabala. Po čemu se onda razlikuju stara stabla od ostalih životnih oblika u biljnom svijetu? Odgovor na to pitanje može glasiti: stara se stabla razlikuju po cijelom nizu sistemskih osebina koja su povezana sa njihovim neobično velikim dimenzijama i dugim životom. Njihova veličina pretpostavlja jedan posebno eficientan transportni sistem, jedno posebno domaćinstvo vode i hranjivih tvari. Njihova sposobnost doživjeti duboku starost, izlaže ih dugotrajnim, kumulativnim utjecajima zračnih polutanata, kao i njihovom postepenom inkorporacijom i intoksikacijom. Na taj način biva promjenjeno domaćinstvo hormona u prilog onih koji uzrokuju procese starenja. Ako su ova razmišljanja ispravna, onda bi trebale upravo ove sistemske osebine biti predmet intenzivnih istraživanja. 2. ULOGA UNUTARNJEG VODNOG REŽIMA STABLA PRI NASTAJANJU ŠTETA OD ZRAČNE POLUCIJE Odlika je svih visoko organiziranih živih bića izvjesna autonomija, izvjesna neovisnost od povremenih promjena životne okoline. Tako koriste vrste drveća za vrijeme sušnih perioda unutarnje rezerve vode za održavanje normalnih životnih procesa. Ako se te rezerve iscrpe i ostanu iz bilo kojih razloga nenadoknađene, onda nastaju poznate štete sušenja koje nastupaju prvo u perifernim dijelovima krošnje, a onda prije ili kasnije obuhvate cijeli organizam. Tako na pr. u jednoj 50 do 60 m visokoj sastojim duglazije u Cascade Mountains u Oregonu dokazuju Warin g i Runnin g (1978) 270 m:! rezervne vode po ha, od toga oko 75l9/o u deblima. Za održavanje transpiracije koriste stabla dnevno do 17 m3/ha. Waring et al. (1979) izmjerili su u jednoj 40-godišnjoj sastojini običnog bora u Škotskoj, da kratkoročno 30 do 60:l/» transpirirane vode potiče iz unutarnjih rezervi. Nakon prvih kiša bivaju te rezerve potpuno ili djelomično nadoknađene. U aridnim područjima ili za vrijeme posebno sušnih godina ona se postepeno smanjuju u toku vegetacijske periode. Tako su na pr. Borghetti i Vendramin (1987) dokazali u jednoj 26-godišnjoj kulturi duglazije u Toskani smanjenje vodne rezerve u |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 91 <-- 91 --> PDF |
bjelici ksilema od 80°/o u proljeće na 38.5% u kasnu jesen (graf. 1). Povremene ljetne kiše mogu te gubitke jedva nadokaditi. Rs(%) 80 - Graf 1: Promjene relativnog sadržaja vode (Rs) u ksilemu bjelike 26-godi.šnje duglazije u Toskani za vrijeme vegetacijske periode; Rs je izražen u "Ve maksi malnog zasićenja vodom (po Borghetti-u i Vendramin-u, 1987) Nadoknada, a to treba posebno naglasiti, traje relativno dugo, budući da je uspon vode u ksilemu bjelike puno polaganiji nego što se je do sada mislilo.Nova istraživanja odv. Wakeren a et al. (1988) pomoću metode toplinskih impulsa (Heath Pulse Velocity method, HPV) pokazuju da uspon transpiracijske vode u trahejama debala bukve iznosi maksimalno 17 cm po satu (graf. 2). Noću nastaje potpuni zastoj. Izuzetak čine samo tople Graf 2: Brzina uspona transpiracijske vode u bjelici debala bukve (cm/h) za vrijeme ljetnih dana. Očite su razlike između dana i noći; za vrijeme kiše dnevni je uspon minimalan. U toplim noćima iznosi oko 2 cm po satu (po v. Wakeren-u i dr., 1988) ljetne noći, kad je brzina uspona samo 2 cm po satu. Slično se događa i preko dana kad pada kiša. Odprilike isti rezultati postignuti su i od drugih autora (S t i c k a n, usmeno. S track i Unger (1986) ocijenjuju brzinu uspona transpiracijske vode u bjelici smreke sa 55 do 133 cm dnevno. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Na osnovu ovih podataka može se računati sa prosječnom brzinom uspona vode u deblu bukve od S do 10 cm po satu. Ako uspon traje 15 sati onda se dnevno prevaljuje put od 1,5 m. Nadalje, ako udaljenost od vrha korijenčića do perifernih dijelova krošnje iznosi na pr. 30 ni, onda je potrebno za transport jedne molekule vode od mjesta ulaska u korijen do mjesta potrošnje ili izlaska iz lista oko 20 dana. Ta računica pokazuje da kratkoročni ili dnevni deficiti, koji nastaju zbog povećane transpiracije u ljetnim danima, mogu biti samo kompenzirani rezervnom vodom. U dijelovima krošnje sa smanjenim sadržajem vode sniženi potencijali uvjetuju njen pritok iz susjednog tkiva. Na taj se način kontinuirano ispostavljaju nove ravnoteže vodenih potencijala, nastaju i nestaju njihovi aksialni i radialni gradienti. Unutarnja ekonomija vode može biti poremećena povećanom transpiracijom uslijed oštećenja kutikule i smanjenja eficientnosti puci pri reguliranju transpiracije. Sa druge strane ona može biti debalansirana smanjenjem korijenovog sistema, oštećenjem mikorize i smanjenom propusnošću rhizođerme te ostalog tkiva u primarnoj građi korijenja. Dugi putevi i dugo trajanje transporta potenciraju deficite i osjetno slabe otpornost visokih stabala prema suši. Mnoga opažanja govore u prilog teze, da zračna polucija prouzrokuje poremećenja unutarnjeg vodnog režima. Stabla sa suhim vrhovima, osušenim granama i grančicama kao i prorijeđenom krošnjom (kod jele kao »subtop-dying«) pridolaze posebno često: — na rubovima sastojina, — na grebenima i glavicama, gdje je protok zračnih masa veći, — nakon dugotrajnih suhih ljeta, — na klimatskim granicama, primjerice u primorskoj bukovoj šumi, kao i — na staništima sa sniženom razinom podzemne vode. U sindromu šteta, koje nastaju zračnim polucijama, može poremećeni vodni režim djelovati kao predisponirajući, uzročni ili prateći stres. Pri tom je, kao i uvijek u svakom sistemskom zbivanju, teško razlučiti uzroke od posljedica. Ipak se može utvrditi, da je uloga unutarnjeg vodnog režima od presudnog značenja pri nastanku šteta na starim, visokim stablima. 3. ULOGA UNUTARNJE EKONOMIJE HRANJIVA I POSLJEDICE POREMEĆENE OPSKRBE Unutarnje domaćinstvo anorganskih i organskih spojeva biva poreme ćeno kroz: — promjenjeni kemijski sastavg i i, sa pregledom literature, 1986), atmosfere (vidi među ostalima G e o r— promjenjeni1989), kemizam tla (Ulric h i M a t z n e r, 1983, U I rich , 318 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 93 <-- 93 --> PDF |
— izmjenjeni sastav mineralnih tvari u živom i neživom staničju podzemnih i nadzemnih dijelova stabala, kroz akumulaciju za život nepotrebnih i toksičnih elemenata (Al, Pb, Cd i dr.), te kroz povišine ili snižene koncentracije hranjiva (vidi u tom kontekstu Bergmann , 1983), — gubitak anorganskih i organskih spojeva u lišću kiselim kišama (»leaching«) i kroz to naslalim deficitima u ishrani (usporedi Tukey, pregledni referat sa literaturom 1978, Glava č 1987, Menge l et al., 1988, Kreutzer 1988), — promjene u domaćinstvu hormona koji uvjetuju unutarnju raspodjelu asimilata (»sink-source-relationship«), rast i prirast, kao i procese starenja (usporedi Les hem et al, 1986, Kossuth, 1987, Crist mann i Frenzel 1987, Kremer et al., 1987). U ovom kratkom prikazu ove vrlo složene problematike biti će riječi samo o unutarnjem domaćinstvu hranjivih tvari, jednom području koje je dosad vrlo malo istraženo. Uzevši u obzir dugotrajni put mineralnih tvari od mjesta absorpcije korijenjem do mjesta potrošnje u listu, može se pretpostaviti da opskrba jedne stare sastojine za vrijeme listanja ili nakon povremeno nastalih deficita uslijed leaching-a , kao i za vrijeme sušnih perioda, posebno jako zavisi o raspoloživim unutarnjim rezervama koje se nalaze u apoplastu ksilema bjelike grana i debala. Mineralne tvari nalaze se tu otopljene u vodi, u tako zvanom slobodnom prostoru za vodu (»water free space«), kojeg sačinjavaju lumeni neživih drvnih stanica, intracelularni prostori i veće pore staničnih zidova. Mnogo veći dio za ishranu bilja potrebnih kationa i aniona nije otopljen u vodi nego se nalazi adsorbiran na ogromnim površinama pretežno negativno nabijenih staničnih zidova i sitnih pora (Donnan free space«). Za vrijeme listanja, kad je potrošnja posebno velika, ili pri nastalim deficitima nakon kiselih kiša, nastaju ne samo novi radialni i aksialni gradienti vodenih potencijala nego i gradienti različitih koncentracija mineralnih tvari. Rezervna voda i ioni bivaju transportirani sa mjesta viših, na mjesta nižih koncentracija. Na taj način svako staničje bjelike, na bilo kojem dijelu debla ili krošnje, djeluju u unutarnjoj ekonomiji drveća ili kao sjedište (»sink«) ili kao izvor (»source«), već prema potrebi, kao mjesto importa ili eksporta. Na grafikonima 3 do 7 prikazane su promjene koncentracija iona kalcija, magnezija, kalija, mangana i cinka u apoplastu ksilema bjelike bukve u toku jedne vegetacijske periode. Rezultati su postignuti pomoću metode dekstran-gela (Glavač , 1987) na 20 bukovih stabala, koji reprezentiraju različite stupnjeve oštećenja zračnom polucijom. Očito je da potrebe jednog stabla u proljeće za vrijeme listanja, mogu biti pokrivene samo iz unutarnjih rezervi, budući da se tek nakon listanja može uspostaviti transport transpiracijskim tokovima. Nadalje, znamo da je taj put od korijenja do lista vrlo dug i da traje nekoliko tjedana. Zbog toga se u deblu sakupljene rezerve vode i mineralnih tvari najviše troše u proljeće a nadoknađuju se uglavnom tek u kasnu jesen. Slično nastupa proljetno osiromašenje glavnih hranjivih elemenata u ksilemskom soku smreke (Kaz da i Weilgony, 1988). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 94 <-- 94 --> PDF |
503r 475 450 425f400 f375 350 |325 \ CO 300 e .275 a U 250 225 200 175 150 125 100 i i i i cn nj n - i.DE J H Graf 3: Promjene koncentracija u vodi rastopljenog i u apoplastu adsorbiranog kalcija (mg/l) u ksilemu bjelice bukve u toku jedne vegetacijske periode. Razlike u stupnjevima oštećenja (0, 1, 2, 3 + ) prikazane su na osnovu 20 stabala jedne stare sastojine u Sjev. Hessenu 160.0 Graf. 4 150. 0 * 1´4 0.0 \ 130.0 // \ 120.0 1 10.0 \ 100.0 l i 30. -8 / cn 80.0 L 70.0 \ A.1/ v´ 60.0 53.0 40.0 ^,—^ 30.0 . \ N^ 20.0 10.0 1 L 1 i i i iiii 1 1 1 l 1 .1 1 1 i i [ : i i0.0-It cn cn m IV 01 n ui rv m OJ w CJ nj m m n m m avanj -,_,. „-ir´lnn-l . 1 -Srpanj svibanj | Lipanj -1 1-0.1. tjedna u godini 1937. Graf 4: Promjene koncentracija u vodi rastopljenog i u apoplastu adsorbiranog magnezija (mg/l) u ksilemu bjelice bukve u toku jedne vegetacijske periode |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 95 <-- 95 --> PDF |
2E30EI T- Graf. 5 1900 1G00 1700 1G00 1500 1400 1300 ,-^ 1S00 1 1 00 \ 1 000 h 900 M 000 700 E00 500 400 300 200 100 0 L Graf 5: Promjene koncentracija u vodi rastopljenog i u apoplastu adsorbiranog kalija (mg/l) u ksilemu bjelice bukve u toku jedne vegetacijske periode Graf 6: Promjene koncentracija u vodi rastopljenog i u apoplastu adsorbiranog mangana (mg/l) u ksilemu bjelice bukve u toku jedne vegetacijske periode |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Graf. 7 Dl C N Graf 7: Promjene koncentracija u vodi rastopljenog i u apoplastu adsorbiranog cinka (mg/l) u ksilemu bjelice bukve u toku jedne vegetacijske periode Druge kritične situacije u ishrani starog i visoko uzraslog šumskog drveća mogu nastati nakon dužeg perioda ispiranja lišća kiselim kišama. Zanimljivo je pri tome, da manji listovi koji su karakteristični za stabla oštećena zračnom polucijom, i koji sadrže manje postotke vode, bivaju jače tspirani nego veći listovi relativno zdravih stabala. Tako se može ustvrditi, da bolesna, oštećena stabla gube relativno više hranjivih tvari od zdravih. Oborine sa niskim pH-vrijednostima ispiru posebno velike količine anorijanskih i organskih spojeva iz asimilacijskih organa (v. graf. 8). U toku razvoja bolesti ne smanjuje se samo količina lišća odnosno pokrovna vrijednost lišća (»leaf area index«), nego i prosječne veličine plojki preostalih listova. Na graf. 9 prikazane su prosječne površine listova (n = 1200) od 20 stabala različitih stupnjeva oštećenja u jednoj staroj bukovoj sastojini u okolici Kassela. Postepenu redukciju veličina plojki prati i postepena promjena boje, od tamnozelene do žućkastozelene. Ta je pojava i eksperimentalno dokazana. Kahl e (1988) je izazvao nostepeno smanjivanje površina plojki kod trogodišnjih sadnica bukve povremenim dodavanjem olova i kadmija u hranjive otopine. Očito je, da u tkivu korijenja inkorporirani olovo i kadmij prouzrokuju mnogostruke (u literaturi često opisivane) poremetnje normalnih biokemijskih i fizioloških procesa. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Graf. 8 Graf 8: Veličina plojki bukve (cm2) različitog stupnja oštećenja (0, 1, 2, 3+) na osnovu 1200 listova od 20 stabala jedne stare sastojine Nije isključeno, da prisustvo tih elemenata smanjuje produkciju citokinina, biljnog hormona koji nastaje u korijenu, i koji transportiran u krošnju utječe na pupanje, rast i razvoj lišća. Po svemu se čini, da unutarnja ekonomija starih i visoko uzraslih stabala sa vodom i hranjivim tvarima nije više u skladu sa promjenjenim stanišnim uvjetima, da ona nije više u stanju kompenzirati deficite koji nastaju u tlu, bilo njegovim osiromašenjem, bilo promjenjenom konkurencijom iona na dodirnim površinama korijen/tlo, ili kroz smanjenu absorpcio |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Graf. 9 2O0 ISO M 1 GP pH 4.0 c MO 120 - [SI 1 DB BO U GO ^e 6i st ?8 (2, &e e o ^o. ´cm S]S) fco* I 0 U Graf 9: Količine iz lišća ispranog kalcija («g) sa lisnih površina od 100 cm´2 u 100 ml aqua bidest., čiji je pH namješten sa 2/3 H^SOv, i 1/3 HNO;i. Očito je, da mali listovi sa niskim sadržajem vode izlužuju više. Ispiranje je puno veće pri niskim pH-vrijednostima |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 99 <-- 99 --> PDF |
(tu sposobnost korijenovog sistema. Isto tako ona često nije u stanju potpuno kompenzirati gubitke leaching-a, budući da su un/Uarnje rezerve velikim dijelom već u proljeće iscrpljene, a import iz podzemnih dijelova vrlo dugo traje. Na koncu mijenja se pri tome i vrlo senzibilno domaćinstvo hormona u prilog onih hormona koji prouzrokuju senescenciju (ABA, etilen i dr.). Te hormonalne poremetnje očituju se kod bukve kroz: — svakogodišnji obilni urod sjemena, — redukciju broja listova i njihove veličine, — vrlo rano žućenje listova i njihovo otpadanje u ranu jesen, — smanjenje broja dugih i stvaranje mnoštva kratkih izbojaka, — stagnaciju visinskog prirasta. Unutarnja organizacija jedne vrste drveća, izgrađena kroz milijune godina, ne funkcionira više kako treba. Promjenom kemijskog miljea izmjenjene su poruke informacijskih molekula, poremećeni su tokovi biokemijskih lančanih reakcija, smanjena je funkcionalna sposobnost stanica i organa. Kako se štete nastale imisijom polutanata prvenstveno pojavljuju na visoko uzraslim stablima, na njihovim vrhovima ili rubnim dijelovima krošnje, stiče se dojam da su stara stabla za današnje, novonastale stanišne uvjete predimenzionirana, da su putevi od mjesta opskrbe do mjesta potrošnje predugi. Zbog toga vlada mišljenje, da u područjima sa jakom zračnom polucijom, u budućnosti neće biti stabala starijih od 50 godina. 4. ZAKLJUČNA NAPOMENA — Dugogodišnje onečišćenje atmosfere u industrijskim zemljama mijenja kemijski milieu živih bića na ogromnim prostorima. — Drveće je među prvim organizmima, čija je egzistencija ugrožena i to ili kroz neposredno djelovanje zračnih polutanata ili kroz posredne, postepene promjene fizikalno-kemijskih osebina tala. — Dosadašnja istraživanja pokazuju da zbivanja pri nastanku šumskih šteta imaju multifaktorski i polikauzalni karakter (vidi Cowling , 1988). — Značajnu ulogu pri nastanku šteta igraju sistemske osebine koje su povezane sa starošću i visinom stabala. — Samo jedno drastično smanjenje emisija zračnih polutanata može zaustaviti umiranje šuma. LITERATURA Baumbac h G., Ka/J M., 1895: Ermittlung von vertikalen Schađstoffkonzer- trations-Profilen in Waldbestandcn in Baden-Wurttemberg — Mefttechnik und erste Ergebnisse. Staub-Reinhalt. Luft, 45, 274—278. Bergma n W., 1983: Ernahrungsstorungen bei Kulturpflanzen. Entstehung und Diagnose. Stuttgart (G. Fischer) Borghetti M., Vendramin G. G., 1987: Seasonal changes of soil and plant water relations in Douglas-fir forest. Acta Oecoloeica. Oecoloeia Plant., 8, 113—126. Cowlin g E. B., 1988: Ecosystems and their response to airborne chemicals: the current situation in North America and Europe. In: Mathy P. (ed): Air |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Pollution and Ecosystems. Proceedings of an International Symposium held in Grenoble, France, 18—22 May 1987. Dordrecht (Reidei) 18—38. Chris t ma nn A., Frenzel B., 1987: Untersuchungen zum Hormonhaushalt gesunder und kranker Nedelbaume. Allg Forst Zeitschrift, 27 28/29, 746—749. Georgi i H.—W. (Ed), 1986: Atmospheric Pollutants in Forest Areas. Their Deposition and Interception. Dordrecht (Reidei) Glava č V., 1987 a: Calcium-, Magnesium-, Kalium- und Zink Gehalte in Blattern eines immissionsaeschadi«ten Rendzina— Buchenwaldes. Ails. Forst Zeitschrift, 12, 303—305. Glava č V., 1987 b: 1st die Abnahme der Ca-, Mg-, K- und Zn-Gehalte in Blattern immissionsgeschadigter Albuchen die Folge vergo/jerter Blattauswaschung oder vermindeter Mineralstoffversorgung. Verh. Gesellschafit fiir Okologie, 16, 253—266. Glava č V., 1987 c: Die Gewinnung des Xylemwassers von lebenden Baumen und Analyse seiner Mineralstoffgehalte. Angew. Botanik, 61, 453—466. Glava č V., 1988: Blatt-Verkleinerungen in immissionsgeschadigten Buchenwaldern. Allg. Forst Zeitschrift, 29, 813—814. Kahl e H., 1988: Wirkungen von Blei und Cadmium auf Wachstum und Mineralstoffhaushalt von Jungbuchen (Fagus svlvatica L.) in Sandkultur. Diss. Univ. Bielefeld, 220 S. Kazd a M., Weilgon y P., 1988: Seasonal dynamics of major cations in xylem sap and needles of Norway spruce (Picea abies L. Karstj in stands with different soil solution chemistry. Plant and soil, 110, 91—100. Kossut h S. V. (ed.), 1987: Hormonal Control of Tree Growth. Dordrecht (Reidei) Kremer H., Pfanz H., Hartung W., 1987: Die Wirkung saurer Luftschadstoffe auf Verteilung und Transport pflanzlicher Wachstumsreguatoren in Laub- und Nadelblattern. Allg. Forst Zeitschrift, 27,28/29, 741—744. Kreutze r K., 1988: Experimcntelle Untersuchungen zur Stoffauswaschungen aus Baumkronnen durch Saure Beregnung. In: Mathy P. (ed.): Air Pollution and Ecosystems. Proceedings of an International Symposium held in Grenoble, France, 18—22 May 1987. Dordrecht (Reidei), 242—247. Les hem Y. Y., Halevy A. H., Frenkel Ch., 1986: Processes and Control of Plant Senescence. Development in Crop Science, 8, Amsterdam (Elsevier) Mengel K., BreiDinger M. Th., Lutz H. J., 1988: Effects of acid mist on nutrient leaching, carbohydtrate status and damage svmptoms of Picea abies. In: Mathy P. (ed.): Air Pollution and Ecosystems. Proceedings of an International Symposium held in Grenoble, France, 18—22 May 1987. Dor drecht (Reidei) Strac k S., Unge r H., 1986: Wassertransport und Wasserumsatze in kranken und gesunden Fichten. Statusseminar von Luftverunreinigungen auf Waldbaume und Waldboden. Kernforschunssanlage Jiilich. Spezielle Berichte, 369, 182—187. Ulric h B., Matzne r E., 1983: Abiotische Folgewirkungen der weitraumingen Ausbreitung von Luftverunreinigungen. Luftreinhallung, UBA, 221 S. Ulric h B., 1989: Effects of Acid Deposition on Forest Ecosystems in Europe. Adv. Environm. Sci. 4, Berlin (Springer), u štampi Wakere n v. J.H.A., Visse r H., Koop s F.B.J., 1988: Investigating effects of air pollution by measuring the waterllow velocity in trees. In: Mathy P. (ed): Air Pollution and Ecosystems. Proceedings of an International Symposium held in Grenoble, France, 18—22 May 1987. Dordrecht (Reidei), 739—742. Warin g R. H., Runnin g S. W., 1978: Sapwood water storage: its contribution to transpiration and effect upon water conductance through the stems of old- growth Douglas-fir. Plant, Cell and Environment, 1, 131—140. Waring R. H., Whitehead D., Jarvis P. G., 1979: The contribution of stored water to transpiration in Scots pine. Plant, Cell and Environment, 2, 309—317. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 101 <-- 101 --> PDF |
WARUM ALTEN UND NICHT ETWA DIE JUNGEN BAUME, STRAUCHER ODER KRAUTER DIE ERSTEN SIND, DIE VON FREMDSTOFFIMISSIONEN SICHTBAR GESCHADIGT WERDEN Zusammenfassung: Die langjahrigen Verunreinigungen der Atmosphare durch die Industrie verandern grossraumig die Umweltbedingungen der Lebewelt. Die Baume gehoren zu den ersten Organismen, welche direkt oder indirekt von den Luftverunreinigungsstoffen betroffen werden. Alles spricht dafiir, dass bei der Entstehung der Schadsymptome die bauminternen Systemeigenschaften, die mit dem Alter und den hohen Dimensionen der Baume verbunden sind, eine wesentliche Rolle spielen. Der Wassertrasport der hoch gewachsenen Baume wird unzureichend, sei es durch die verminderte Wasseraulnahme im Boden, sei es durch die vergrdsserte Blatttranspiration. Die im Leit und Speichersplint befindlichen VVasserreserven werden im Laufe der Vegetationsperiode verbraucht (Abb. 1), wobei der Wassernachschub sehr langsam geschieht (Abb. 2). Die bauminternen Nahrstoffreserven unterliegen ausscrdem einer jahres zeitlichen Veranderung. Im Friihling, unmittelbar vor dem Blattaustrieb werden die Nahrstoffreserven mobilisiert und weitgehend verbraucht. Eine neue Vorrats bildung geschieht erst im Herbst (Abb. 3—7). Man kann davon ausgehen, dass jede Veranderung des Bodenchemismus sowie die saurebedingte Blattauswas chung (Abb. 9) den bauminteren Mineralstoffhaushalt langfristig beeinflussen und beeintrachtigen kann. Ausserdem wurde auf eine mogliche Einwirkung der Seneszenz—Hormone hingewiesen, die eine alljahrliche Samenbildung, GestaLtung der Blattfliichengro sse (Abb. 8), vorzeitige Blattverfarbung, haufigere Kurztriebbildung und sichtba re Minderung des Hohenwachstums bewirken. Mr |