DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Zračna zagađenja koja su predmet ove diskusije su gotovo bez iznimke
emitirana izvan šumskih područja, naime u industrijskim zonama, područjima
naselja i prometnih linija, ali i na poljoprivrednim površinama. Ona se
nakon emitiranja prenose preko manjih ili većih razdaljina, te se u mokrom
ili suhom talogu opet vraćaju. Pokazalo se, da stopa taloženja ovisi u velikoj
mjeri o obliku na zemlju, tj. vegetacijskom pokrovu. SI. 1 govori


o jednom primjeru.
Smreka


Bukva


glatka povr


šina bez ve


getacije


21 « 85


KS SOjj-S po hektaru i godini


SI. 1: Srednja godišnja stopa taloženja sumpora na šumskim i na područjima bez
vegetacije u Sollingu (Weserbergland) 1969—1983 (prema MATZNER-u et el. 1984)


Uzrok razlici u stopama taloženja leži u činjenici, da vegetacijski pokrov
djeluje na fizikalne odnose u atmosferskom graničnom sloju i time naročito
utječe na stopu suhog taloženja (Mayer & Ulrich 1974, Mayer
1985). Posljedica toga je, da su šumska tla u pravilu jače opterećena atmosferskim
stranim tvarima nego što su to površine s drugim oblicima vegetacije
i ona bez ikakve.


U Tabeli 1 su prikazane grupe tvari i najvažnije potencijalne štetne
tvari koje igraju ulogu u zračnom zagađenju što utječe na tlo. Vrlo malo
se zna o atmosferskom unošenju perzistentnih organskih spojeva. Vrlo malo
ima istraživanja o stopama taloženja u odnosu na površinu. Slično vrijedi i za
radioaktivn e tvari, pri čemu se pokazuje više zanimanja za mogući ulazak
tih tvari u lanac ljudske prehrane nego za oštećenja šume.