DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 53     <-- 53 -->        PDF

IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS
UDK 630* 425 + 630*95 (430.1) šum. list CXIII (1989) 279


INVENTARIZACIJA I OPAŽANJE SADAŠNJIH OŠTEĆENJA
ŠUMA U SR NJEMAČKOJ*


G. HILDEBRANDT I K. P. GROSS **
SAŽETAK: Sredinom sedamdesetih i osobito početkom osamdesetih
godina u SR Njemačkoj i susjednim zemljama došlo je do
intenzivnog oštećenja šuma, koje se ne mogu objasniti samo
»klasičnim« biotičkim i abiotičkim uzročnicima. U svrhu dobivanjavjerodostojnih podataka o rasprostranjenju tih oštećenja provode
se od 1982. god. na području pojedinih Federalnih država nacionalne
inventure oštećenja šuma, za koje je za cijelu SR Njemačku
od 1984. god. uvedena jedinstvena metodologija. Ta inventura
je bazirana samo na terestičkim opažanjima. Na osnovi uspješnoizvedenih pokusnih inventura oštećenja šuma primjenom aerofotosnimki
provode se od 1982. god. osim terestičkih i inventure
primjenom infracrvenih kolornih aerosnimki. Nakon što su u
članku navedene pretpostavke za primjenu daljinskih istraživanjakod inventarizacija oštećenja šuma, te prikazane dosadašnje inventure
uz primjenu aerosnimki u razdoblju od 1983—1987. god.,
iscrpno je prezentiran model inventarizacije oštećenja šuma, na
velikim površinama primjenom infracrvenih kolornih aerosnimki.


1. STANJE OŠTEĆENJA ŠUMA 1987. GODINE U SR NJEMAČKOJ
Od sredine sedamdesetih, a pojačano i vrlo uočljivo od početka osamdesetih
godina pojavljuju se u SR Njemačkoj, kao i u susjednim srednjoevropskim
zemljama oštećenja šuma, koja se ne mogu pripisati sam o nekom
od »klasičnih« biotičkih i abiotičkih uzroka. Stanje šuma karakterizirano
je time da nova oštećenja pokazuju vrlo veliko geografsko rasprostranjenje,
iako regionalno s vrlo različitim intenzitetom. Vanjski izgled oštećenja
na pojedinačnim stablima manifestira se gubitkom iglica i lišća, kod
četinjača (osobito kod smreke) mjestimično dolazi do žućenja iglica, kod
listača do promjene u listovima i rastu izbojaka. Većinom prevladavaju
slaba ili srednje jaka oštećenja pojedinačnih stabala. Do propadanja pojedinačnih
sastojina ili cijelih predjela dolazi samo na pojedinačnim, prostorno
ograničenim staništima. Značajna je pak površina srednje jako i jako oštećenih
sastojina četinjača na visokim položajima u Alpama, na nekim mjestima
sredogorja, osobito u Fichelgebirge, Bayrische Wald, Schwarzwald, Rohn


** Prof. dr. Gord Hildebrandt i K. P. Gross Univerzitet Freiburg i Br.
Referat na SIMPOZIJU: »Ekološki i privredni aspekti PROPADANJA ŠUMA
«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 54     <-- 54 -->        PDF

i Harz. U SRNJ nema uništenja šuma na velikim površinama, uslijed utjecaja
neposrednih imisija (na pr. radi SOj), kao u Erzgebirge (ČSSR DDR) ili
Isergebirge (ČSSR).


Inventarizacije oštećenosti šuma na osnovi procjene stanja pojedinačnih
stabala u SRNJ klasificiraju stabla na osnovi gubitka iglica i klorozi na pet
stupnjeva oštećenja (Tabela 1). Tabela 2 pokazuje za cijelu SRNJ na osnovi
terestičkih inventura ustanovljene površine oštećenih šuma po pojedinim
stupnjevima oštećenja i razvoj od 1983—1987. godine. Slika 1 prikazuje
razvoj oštećenja po glavnim vrstama drveća. Vidljivo je osobito jače pove-


Befinicija pojedinih stupnjeva oštećenja za pojedinačna stabla u SR Njemačkoj
prema dogovoru u Komisiji Evropske zajednice


Tabela 1


Kloroza


Osipanje iglica 11—25´% 26—60»/o 61—100"


STUPANJ OŠTEĆENJA (0—4)


do 10;´/o
11 — 25%
26 — 60»/»
> 60;»/e
odumrla stabla


Oštećenja šuma u SR Njemačkoj od 1983—1987. i godišnje promjene. Rezultati
svakogodišnjih terestrlčkih inventura. Definicija oštećenosti po tabeli 1.


Tabela 2


Stupn jevi oštećenja


Godina slabo srednje jako src dnje+ jako Ukupno
1 2 3 + 4 2—4 1—4


u "Vo šumske površine


1983* 24,7 8,7 1,0 9,7 34,4
1984 32,9 15,8 1,5 17,3 50,2
1985 32,7 17,0 2,2 19,2 51,9
1986 34,8 17,3 1,6 18,9 53,7
1987 35,0 16,2 U 17,3 52,3


godišnje promjene u °/o šumske površine
1983*—84 + 8,2 + 7,1 + 0,5 +7,6 + 15,8
1984—85 —0,2 + 1,2 + 0,7 + 1,9 + 1,7
1985—86 + 2,1 +0,3 -0,6 —0,3 + 1,8
1986—87 + 0,2 —1,1 -0,5 —1,6 —1,4


(Izvor: Izvještaj o oštećenju šuma Saveznog ministarstva za ishranu, poljoprivredu
i šume 1987)


* Podaci iz 1983. su samo uvjetno usporedivi s podacima kasnijih sredina


ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 55     <-- 55 -->        PDF

danje oštećenih površina između 1983. i 1984. godine. Iza toga se dalje pogoršava
stanje sastojina listača do 1987. godine, dok je za sastojine četinjača
uočena tendencija poboljšavanja, vjerojatno radi relativno povoljnih klimatskih
uvjeta u godinama 1984—86.


Za podatke u tabeli 2 i slici 1 može se konstatirati da postoji, najmanje
do 1986. godine regionalno smanjenje oštećenja od juga prema sjeveru.
Jaka oštećenja leže najviše u južnim pokrajinama Bavarska i Baden Wiirttemberg.
Manje jaka, do 1986. godine, bila su oštećenja u sjevernim pokrajinama.
Upadljiv je u planinama odnos između stupnja oštećenja i nadmorske
visine. To je u slici 2 prikazano za područje Schwarzwald-a na osnovi
intenzivne intentarizacije pomoću aerosnimki iz 1985. godine. Od sastojinskih
značajki osim vrste drveća značajna ovisnost je o starosti sastojina,
odnosno stabala. Stabla u starijim sastojinama pokazuju signifikantno
veća oštećenja nego u mladim ili srednjedobnim. Kao primjer opet rezultati
aerotaksacije Schwarzwald 1985, ovisnost oštećenja u prirodnim dobnim
razredima (Slika 3). Terestričke inventure dale su iste rezultate.


Toliko o trendu novovrsnih oštećenja šuma u prošlim godinama u
SRNJ. Upućuje se na godišnje izvještaje o oštećenju šuma Saveznog ministarstva
za ishranu, poljoprivredu i šumarstvo, te pokrajinskih uprava u šumarstvu.
Tamo se rezultati inventura detaljnije priopćuju i opća situacija
se analizira i diskutira.


STUPANJ i 2-4 STUPANJ 1-4


100 J


90


-*.


/


eo


/


70


^


/ ^


eo


mm+mm S
/


V


50 /A





X ´A *W,


40


30 //


Trah^i 20
pV


p^C" f
/


10


i 0


" i i i


19
97 U IS S3 19 K 19 87


19S3 19


63 18« iBS5 1966 19


j. 1
— smreka- — — t r * .—bul iras t
—— d e La cva
+
Podaci u /o p0 vrš ine p vrs tom
od
Slika 1: Razvoj oštećenja šuma u SR Njemačkoj kod
glavnih vrsta drveća 1983 — 1987.
(Izvor: Izvještaj o oštećenju šuma Saveznog ministarstva
za ishranu, poloprivredu i šume 1987)




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 56     <-- 56 -->        PDF

282




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 57     <-- 57 -->        PDF

2. NACIONALNA INVENTARIZACIJA OŠTEĆENJA ŠUMA
Od 1975. godine bilo je sve više obavijesti, osobito iz šumarija srednjeg
Schwarzwalda, o napadnom osipanju iglica na srednjedobnim i starim
jelama, kao i povećanom mortalitetu starih jela. Ova pojava dovela je u
pokrajini Baden Wurttcmberg 1978. godine do uspostavljanja 22 jelovih trajnih
opažačkih ploha u prirodnom arealu jele. Na dotičnim 0,25 ha velikim
plohama od tada se je dva puta godišnje (proljeće i jesen) procjenjivao osip
iglica u 5"/ii stupnjevima i kasnije svrstavao u pet stupnjeva oštećenja od
0—4, kako je navedeno u Tabeli 1. U slijedećim godinama postavljeno je još
5 ploha za jelu i 24 plohe za smreku. U ostalim Saveznim pokrajinama osnovali
su šumarski instituti slične trajne opažačke plohe. Vremenski nizovi
stupnjevanja oštećenja na plohama Baden-Wiirttemberga pokazuju na izraziti
način razvoj oštećenja na smreki i jeli (Slika 4 i 5). Rezultati nisu reprezentativni
z cijelu pokrajinu, tako da se ne mogu izvoditi kvantitativni
zaključci o cjelokupnom obujmu oštećenja.


27 opažačkih ploha za jelu (1506 stabala jele)


is is i", n 11 li ti o


MIO Fll hl! Hl Uli F 13 h(3 Fll hll Hi H li Hi »II FJ7 HI7 F M


Slika 4: Razvoj oštećenja šuma na trajnim opažačkim plohama jele


Alarmirano tim rezultatima, a i vijestima o razvoju oštećenja u mnogim
dijelovima SRNJ, osobito u južnom dijelu, Savezno ministarstvo za
ishranu, poljoprivredu i šume provelo je 1982. anketu za procjenu oštećenosti
šuma. U 1983. godini provedene su i od ministarstva koordinirane, terestričke
inventure oštećenja šuma u svim federalnim jedinicama. Izvođač
te i naknadnih inventura bile su Šumske uprave pojedinih federalnih jedi


nica. Ovdje treba napomenuti da je šumska privreda u SRNJ u nadležnosti
pojedinih Saveznih pokrajina.


Metodika za ustanovljavanje oštećenja šuma primijenjena u pojedinim
pokrajinama u 1983. godini nije u potpunosti bila jedinstvena. Međutim
dobiveni rezultati su većinom bili međusobno usporedvi i mogli su se sažeti
u rezultat za cijelo područje SRNJ. Međutim od 1984. godine metodika je
potpuno jedinstvena. Za konačno uobličavanje općenito prihvatljive metodike
korišćena su iskustva inventura iz 1983. godine. Obzirom na sve manje
promjene u općoj situaciji oštećenosti od 1987. godine moguće je smanjivanje
broja primjernih ploha.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 58     <-- 58 -->        PDF

24 opažačkih ploha za smreku (2496 stabal; sr:rel:e)


» K9> m V.
1* 71 I? 71 li It 7t M 7? 7
77t
tt 7f


Kg


I


IfE


´L; Uli Ft: Hfi .´ đS H!i f»i M** H7 H8> f<8


Stupnjevi


´EZ2 innD 51523


vitaliteta:


0 1 2 3 4


si ab?


bez srednje jako ođunirlo
simptoma oštećeno oštećeno oštećeno
C -ICyi 11 -25# 26 60/i 60% cubital; iglicć


Slika 5: Razvoj oštećenja šuma na trajnim opažačkim plohama smreke (Šumarski
znanstveno istraživački institut Baden-Wurttcmberg 1988)


U nastavku će se dati pojedinosti primijenjene metodologije, te moguć


nosti smanjenja broja primjernih površina.


Osnovni oblik terestričke inventarizacije šumskih šteta je uzorak u 4x4


km rasteru. Položaj primjernih površina je određen sistematično i definiran


je X/Y koordinatom u G a u s-Kr ug e r o vo m koordinatnom sustavu. Na


svakoj točki koja pada u šumu iskločen je križ orijentiran prema stranama


svijeta, na čijim krajevima je za 6 najbližih stabala ustanovljeno stanje kroš


nje i to za stabla koja padaju u 1—3 razred Kr altov e klasifikacije. Po


tištena i nadvladana stabla (4 i 5 Kraftov razred) ne uzimaju se u obzir. (Sli


ka 6a)


U kulturama, branjevinama i sastojinama letvenjaka izbor stabala pri


kazan je na slici 6b. Položaj primjerne točke ili orijentacija krakom križa


mogao je biti promijenjen samo u jasno definiranim iznimnim slučajevima


i po točno određenim pravilima.


Kod ustanovljavanja stanja krošnje procjenjivano je osipanjem iglica i


lišća u 5°/o stupnjevima i žućenje u 3 klase (Tabela 1). Na osnovu tih po


dataka formirani su kasnije stupnjevi oštećenja od 0 do 4 prema Tabeli 1.


Osim stupnja oštećenja krošnje izabranih stabala ustanovljavane su i


određene značajke sastojina i staništa i to:


Sastojinski podaci Stanišni podaci


— Vrst posjeda — Predjel
— Površinsko učešće vrsta — Geološka podloga
— Starost — Nadmorska visina, klimatska zona
— Temeljnica — Pad, smjer pada
284




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 59     <-- 59 -->        PDF

— Sklop — Oblik terena
— Izgradnja sastojine t— Tip i vrsta tla
— Oblik smjese — Dubina tla, vodne prilike
— Način gospodarenja <— Oblik humusa, stanje hranjiva


s


Slika 6a: Položaj primjernih površina kod terestričke inventure oštećenja šuma
u starijim sastojinama (Schopfer et. al. 1984)


Metoda je koncipirana kao metoda stalnih primjernih ploha. Zato su
plohe položajno definirane i trajno označene. Sastojine u kojima se nalaze
plohe ulaze u normalno gospodarenje. Kod svakog ponavljanja inventure
interpretira se isti kolektiv. Ako sva stabla iz prošle godine nisu radi sječe
više prisutna, uzorak se popunjuje novim stablima (usporedi na slici 6a južnu
i istočnu plohu).




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 60     <-- 60 -->        PDF

U pojedinim Saveznim pokrajinama se u većim vremenskim razmacima
pokušava uz terestričku inventarizaciju oštećenja istražiti onečišćenost štetnim
tvarima kemijskom analizom uzoraka tla i iglica. Osim toga analizom
većeg broja kolutova nastoji se istražiti utjecaj oštećenja na tekući prirast
stabala. Takve inventure opterećenja šuma štetnim tvarima, odnosno analize
prirasta provedene su u Baden-Wurttenbergu 1983. i 1988. godine kao poduzorak
terestričke inventure šuma.


Kako se od 1985. godine općenita situacija oštećenja vrlo malo mijenja,
stvarne promjene su u području subjektivnih pogrešaka procjene, a prikrivene
su također i statističkim pogreškama uzimanja uzoraka. Povećanje
broja ploha radi statističkog osiguranja tih malih promjena nije moguće
iz ekonomskih razloga. Ako s druge strane želimo samo ustanoviti da li situacija
i nadalje godišnje za cijelu Saveznu pokrajinu pokazuje relativno
male promjene, možemo se zadovoljiti i s manjim uzorkom!


Ova razmišljanja dovela su do saglasnosti Saveznog ministarstva i pokrajinskih
uprava šuma da se u buduće mreža uzoraka može razrijediti, ako
ne nastupi neka nova drastična situacija. Kao obavezna najmanja gustoća
mreže uzoraka od 1987. godine prihvaćen je raster od 8x12 km. Pojedine
Savezne pokrajine mogu prema vlastitoj odluci izabrati gušći uzorak. U Baden-
Wiirttembergu izabrana je mreža 8x8 km. U pokrajinama Saarland i
Schleswig-Holstein, kao i u gradovima — federalnim jedinicama Hamburg
i Berlin zadržan je raster 4x4 km, jer se samo tako u tim površinski malim
pokrajinama, može dobiti statistički osiguran podatak o razmjeru oštećenja.


Granica sastojine / \


A


f A A A j{A


´A f/\ A * A


V\


A A\


—I— Sredina plohe


A Stabla koja su ušla u uzorak


Slika 6b: Položaj uzorka za testeričke inventure oštećenja šuma u mlađim
sastojinama




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Odluka o primjeni rastera 4x4 km ili prorijeđene mreže, donosi se
svake godine na saveznoj osnovi prema rezultatima proljetne inventarizacije
na trajnim primjernim plohama. U 1988. godini se je odlučilo, kao već i 1987.
godine, da se primijeni samo smanjeni uzorak.


Kao dodatak smanjenom uzorku pojedine Savezne pokrajine su za glavna
područja oštećenja, odnosno za regije u kojima se oštećenja očigledno
povećavaju, zadržale mrežu od 4x4 km ili provode intenzivne regionalne
inventure iz zraka. U nekim pokrajinama se rezultati dobiveni na trajnim
plohama uključuju u inventuru glavnih područja oštećenja.


Kako novovrsna oštećenja šuma pridolaze i u ostalim evropskim zemljama
postoji kod međunarodnih organizacija zanimanje za pridobivanjem
za sve države usporedivih rezultata periodičkih inventura oštećenja šuma.
Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu (UN-ECE) formirala
je radnu grupu, koja je izradila preporuke »o metodologiji i kriterijima
za jedinstveno uzimanje uzoraka, ustanovljavanje, praćenje i analizu utjecaja
onečišćenja zraka na šume«, za međunarodno nadziranje oštećenja
šuma provođenjem usporedivih periodičkih inventura.


Ove preporuke su 1986. prihvaćene i 1987. je prvi put u Freiburgu prakticiran
zajednički trening u procjeni oštećenja pojedinih stabala, tako da je
16 evropskih zemalja, od toga 5 istočnoevropskih provelo inventure oštećenja
šuma po tim preporukama. »Međunarodni izvještaj o oštećenju šuma 1987.«
koji sažima rezultate tih inventura iz raznih evropskih zemalja je u obradi.


Preporučena, a također i primijenjena metoda za ustanovljavanje novovrsnih
oštećenja šuma jednaka je gotovo potpuno metodologiji, koja se od
1984. godine primjenjuje u SR Njemačkoj (vidi Schopfe r und H r adetzky
9183; Schopfer, Hradetzky etat. 1994). To je statistička
metoda sa sistematičnim uzorkom s najmanje 16 X 16 km rasterom terestričkih
primjernih površina, iako većina država ima uže rastere, tako
na pr. 8x 8 km ili 4x 4 km. Na izabranoj točki se iskolčava križ s četiri
uzorka po 6 stabala na svakom kraju. Procjena oštećenja izvodi se isto
kao u SRNJ u stupnjevima po 5% obzirom na gubitak iglica ili lišća i u
tri stupnja za klorozu, nakon čega se stabla klasificiraju u 5 stupnjeva oštećenja,
kao u Tabeli 1. Osim ove sveevropske suradnje, zemlje Evropske
zajednice izrađuju »Izvještaj o oštećenju šuma EZ«. Zato su dobiveni podaci
za 16 X 16 km mrežu primjernih površina svih zemalja EZ dostavljaju
EZ Komisiji u Bruxellesu. Publiciranje prvog izvještaja Komisije koji sadrži
rezultate za razdoblje 1987/88. očekuje se u proljeće 1989. godine.


3.
INVENTARIZACIJA NOVOVRSNIH OŠTEĆENJA ŠUMA POMOĆU
AEROSNIMAKA
Osim terestričkih inventura izvode se od 1982. godine po cijeloj SRNJ
inventarizacije s primjenom infracrvenih kolornih (ICK) aerosnimaka krupnog
mjerila, na razini regija, a u povećanoj mjeri i na razini poduzeća. I
ovdje se u pravilu na sistematično raspoređenim primjernim točkama procjenjuje
stupanj oštećenja određenog broja stabala. Veličina uzoraka takvih
aeroinventura je znatno veća nego kod terestričkih. Nakon brižljivo izgra




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 62     <-- 62 -->        PDF

đenog interpretacijskog ključa stabla koja ulaze u uzorak klasificiraju se u
pet stupnjeva oštećenja, slično kao i kod terestričkih inventura.


U svrhu razumijevanja tih aeroinventura navest će se u najkraćem obliku
neki podaci o pretpostavkama za ustanovljavanje oštećenja šuma metodama
daljinskih istraživanja, te upozoriti na tehničke uvjete koji se preporučuju
za izvršenje aerosnimanja u svrhu inventure oštećenja šuma. Na


koncu će se izvjestiti o dosadašnjoj primjeni aerosnimaka kod inventura
oštećenja šuma, te na jednom primjeru pokazati kako se može oblikovati
inventura oštećenosti šuma primjenom aerosnimaka.


3.1.
Pretpostavke za ustanovljavanje oštećenja šuma pomoću
daljinskih istraživanja
Prepoznavanje i klasifikacija pojava oštećenja u šumskim sastojinama
na aerosnimkama pretpostavlja da između oštećenih, odnosno bolesnih i neoštećenih,
zdravih stabala postoje jednoznačne razlike u obliku krošnje, položaju
grana i gustoći krošnje i ili razlike refleksije u jednom ili više spektralnih
područja.


Strukturne promjene krošnje tipične za novovrsna oštećenja šuma mogu
se kod stereoskopskog promatranja aerosnimki mjerila 1:5.000 na osnovi
dvo-ili trodimenzionalnih karakteristika oblika dobro uočiti. Primjenom filma
s ekstremno velikom moći razlučivanja (na pr. ICK film Kodak SO-131)
i uz aerofotokamerc s kompenzacijom pokreta slike, mogu se te značajke
interpretirati i na snimkama sitnijeg mjerila, na pr. 1:10.000.


Novovrsna oštećenja šuma uzrokuju, kod stabala različitih vrsta i različito
jako izraženih simptoma oštećenja, promjene spektralne refleksije, a
time i promjene boje preslikavanja i tipičnog izgleda boje na kolornim i ICK
snimkama. Oštećenjima i bolestima uzrokovane promjene u pigmentaciji
lista utječu na spektralnu refleksiju sunčevog i nebeskog svjetia u vidljivom
području spektra. Morfološke promjene strukture staničja utječu na refleksiju
u bližem, fotografski još primjenjljivom infracrvenom, a promjene u
sadržaju vode u lišću i ostalim dijelovima biljke mijenjaju refleksiju u srednjem
području infracrvenog. Znatan gubitak lišća i iglica pridonosi također
promjenama refleksije: opada količina iglica,lišća od koje se zrake odbijaju,
povećava se udio kod refleksije sudjelujuće površine grančica, grana i debia,
a isto tako i udio zasjenjenih dijelova unutar krošnje, a kod ekstremnog
gubitka asimilacijskih organa također i udio refleksije od tla.


U slici 7 prikazana je tipična krivulja refleksije od zdravog, zelenog,
asimilacijskog aparata, te utjecaj pojedinih faktora na refleksiju. Međusoban
utjecaj stanja krošnje i simptoma oštećenja s jedne strane i refleksije
svjetla s druge strane je naravno mnogostruk, te specifičan obzirom
na stanje 1 mjesto preslikanih stabala. Kako se u određenom konkretnom
slučaju mijenja spektralna refleksija različito jako oštećenih, nasuprot vi


tatlnim krošnjama, prikazano je za jelu na slici 8.
Za inventarizaciju i praćenje novovrsnih oštećenja šuma moramo primijeniti
sustav za snimanje, koji ima dva svojstva: mora imati dovoljno
veliku prostornu moć razlučivanja da se mogu uočiti značajke oblika krošnje,
te mora imati određeni multispektralni kapacitet. To znači da mora
moći registrirati razlike u refleksiji kako u vidljivom, tako i u bližem infracr


288




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Refleksiju pretežno određuju:


Lisni´


70 Pig- Struktura Sadržaj
CD mentistaničja vode
60


-Klorofilna Absorpcija djelovanjem
50 absorpcija vode u lišću


CD H 40


&


0) 30


o


P CD
3 f-t
0.6 0.8 1.0 1.2 1.4 1.6 1.8 2.0 2.2 2.4 2,6
Dužina vala <*"">


Slika 7: Tipična krivulja spektralne refleksije zelenih asimilacijskih organa
(Hildebrandt 1984, prema Hoffer Johannsen 1969)


Krošnje jele
(s 500 m iznad terena)


o.ioo


&


zdravo


0.090


a


r-\


05 bolesno


0.080


U


-p bolešljivo


K$


0.070
CD rt
jako bolesno


PVra


0.060
to d
CD mrtvo
rt >o 0,050


s-^


U


d rt


rt h d


0.040
fH N


H fH
4-: rt 0.030
CO


M*V


O O OJ 0.020
,H -P -E


0) d 3= 0,010


Si /





K L0


2 3 9 Kanal
I j


-i— I -r —i
400 500 700 800


600 900


Dužina vala (nm)


Slika 8: Spektralna refleksija zdravih i različito jako oštećenih krošanja jele
(Kadro 1984)


289




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 64     <-- 64 -->        PDF

venom spektralnom području i time proizvesti boje preslikavanja zdravih
i različito jako oštećenih krošnji na aerosnimci, koji se mogu razlikovati.


Pod tim uvjetima na raspoloženju je ICK film, čije su mogućnosti primjene
za ustanovljavanje šteta na vegetaciji, a osobito na šumama, detaljno
istraživane od sredine šezdesetih godina (na pr. Hildebrand t i K enneweg
1968, Kenneweg 1972, 1980, Murtha 1972). U mnogim praktičnim
inventurama, ta je vrsta filma od tada uvijek pokazala svoju vrijednost.


3.2. Parametri snimanja
Parametre snimanja za inventarizaciju novovrsnih oštećenja šuma treba
naravno, obzirom na cilj inventarizacije i dane uvjete, utvrditi za svaki
pojedinačni slučaj. To vrijedi na pr. za mjerilo snimanja. Ako se zahtjeva
stablimična procjena oštećenosti i klasifikacija u više stupnjeva oštećenja
moramo snimati Kodak-Acrochrome Infrared 2443 filmom u krupnom mjerilu
oko 1:5.000. Ako se treba provesti površinska klasifikacija sastojina obzirom
na pridolazak srednjih i jakih oštećenja ili ako treba ustanoviti mortalitet
u oštećenim sastojinama, tada je moguća primjena aerosnimki srednjeg
i sitnog mjerila, u rasponu od 1:10.000 — 1:20.000.


Treba upotrijebiti aerofotokameru 30/23 (30 cm žarišnc udaljenosti, 23
cm stranica formata). Ako umjesto s Kodak-Aerochrome Infrared — Film
2443, snimamo s filmom Kodak SO 131 visoke rezolucije, moramo primijeniti
kameru s kompenzacijom pokreta slike.


Za inventure na razini poduzeća ili manjih regija treba planirati snimanje
cijele površine. Ako su potrebne snimke krupnog mjerila kod inventura
na velikim površinama ne može se primijeniti snimanje cijele površine iz
ekonomskih razloga. U tom slučaju je svrsishodnije snimanje u uzorcima u
obliku pruga ili slučajno izabranih blokova.


Kod snimanja treba u prugama predvidjeti uzdužno preklapanje od
60Vo, a kod prekrivanja cijele površine poprečni preklop između pruga od
20—30i:lA>. Smjer pruga neka bude sjever/jug odnosno jug sjever, ako oblik i
topografija područja ili raspored šumskih površina ne primoravaju planiranje
nekog drugog smjera leta.


Vrijeme snimanja treba birati prema fenološkim prilikama. Za srednjoevropske
prilike na raspoloženju je vrijeme od sredine srpnja do kraja kolovoza.
Za šume četinjača se vrijeme snimanja može produžiti do rujna.


Meteorološko vrijeme mora biti bez oblaka. Može se dopustiti 1/8 ob-
lačnosti iznad visine leta. Snimanje treba izvršiti u vrijeme najvišeg položaja
sunca, znači oko podneva, visina sunca ne bi smjela biti ispod 50°. To
naročito vrijedi za planinska područja.


3.3. Inventura
oštećenja šuma pomoću aerosnimka u SR Njemačkojod 1983 — 1987. godine
Na osnovi uspješnih pokusa fotointerpretacije oštećenja vegetacije, odnosno
šuma, provedenih od sredine šezdesetih godina u SR Njemačkoj i dru


290




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 65     <-- 65 -->        PDF

gim državama, počela su se ondje od 1981. godine, te u većem opsegu od
1983. godine, provoditi inventarizacije uz pomoć aerosnimki za kvantificiranje
i lokaliziranje novovrsnih oštećenja šuma. Samo u 1983. izvršena su u
četiri savezne pokrajine (Baden-Wiirttemberg, Niedersachsen, Saarland, Hamburg)
inventarizacije oštećenja šuma na cijeloj površini. U pokrajinama
Bavarska, Schleswig-Holstein, Nordrhein-Westfalen su iste godine za velike
regije, te u pokrajinama Hessen i Rheinland-Pfalz na više manjih šumskih
područja provedena aerosnimanja i odgovarajuća fotointerpretacija.


U narednim godinama takav razvitak se nastavio i za površinski velike
savezne pokrajine u SR Njemačkoj. Može se u grubim crtama, odustajući
od pojedinosti, navesti slijedeće:


U Bavarskoj je nastavljeno sistematično snimanje regiona i pojedinačnih
jako oštećenih terena, godina za godinom. Pregled u Tabeli 3.


Pregled aerosnimanja u svrhu ustanovljavanja oštećenja šuina, koja je financirao
Šumarski znanstveno istraživački institut Bavarske


Tabela 3


Snimanje u primjernim prugama
Snimanje


Godina Mjerilo (površina) Dužina Razmak Efektivna
ha površina
km km ha


3 4 5 6


1981 1: 5 000 2 500 — — —
1982 1: 5 000 3 920 — — —
1983 1: 3 000 — 465 8 32 080
1: 5 000
1:36 000

6 700
2 080

1,5 — 4

236 000

1984 1: 3 000 17410 — — —
1: 5 000 9 450 — — —
1: 3 000 — 120 2 8 280
1: 5 000
1: 3 000

17 300
640

1,5 — 4

73 600

1986
1: 5 000
1: 5 000
(1:6 000)


230
1718
1,5
3/4
(8)
26 450
200 700


U Baden-Wiirttembergu izvršena je 1985. godine inventarizacija Schwarzwalda
i to u okviru priprema za inventuru oštećenja šuma u Evropskoj zajednici.
Uz to su bile površinski snimljene mnoge komunalne i privatne
šumarije (na pr. Freiburg, Baden-Baden, Salem), te šume velikog dijela južnog
Schwarzwald-a i 1986. godine Odenwald-a, za potrebe šumarskog instituta,
te obrađene intenzivnim statističkim metodama.


U Hessen-u je pokrajinska uprava šuma u 1984. godini intenzivirala aerosnimanja
za ustanovljavanje šteta na šumama, a 1986. godine izvršena je inventarizacija
cijelog teritorija. I ovdje su gradske uprave šuma izvršile površinska
aerosnimanja u svrhu inventarizacije oštećenja šuma, kao na pr. Frankfurt,
Wiesbaden.


U pokrajini Niedersachsen je pokrajinska uprava šuma, nakon inventure
cjelokupne površine izvršene 1983., regionalizirala iza 1984. aerosnimanja,
tako da se svake godine jedan dio teritorija snimi i interpretira. Za




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 66     <-- 66 -->        PDF

težišta oštećenja kao Harz, Soling i dijelovi obalnog područja izvršena su
višestruka snimanja za praćenje oštećenja.


Kao u Hessen-u, tako je i pokrajinska uprava šuma u Nordrhein-Westfalen
od 1984. intenzivirala acrosnimanja i interpretaciju za ustanovljavanje
oštećenja šuma. Godišnje se snime veliki dijelovi pokrajine, a Pokrajinski
zavod za ekologiju, uređenje krajolika i šumarsko planiranje je za primjenu
aerosnimaka formirao vlastitu ustanovu. Komunalni Savez za područje
Ruhr-a (1985) i mnogi veliki gradovi pokrajine (Wuppertal, Essen, Aachen,
Koln i drugi) proveli su inventarizaciju svojih šuma pomoću aerosnimki.


Nešto drugačiji put izabrala je Uprava šuma u Rheinland-Pfalz. Do 1985.
ograničilo se je ovdje na aerosnimanje manjih pojedinačnih objekata, kao
što su trajne opažačke plohe, pokazne plohe za uređivanje šuma, prirodne
šumske jezgre i manje površine težišta oštećenja. Tek 1986. prešlo se je na
veće inventure pomoću aerosnimaka. Uz inventuru oštećenja šuma Pfalzer
Wald, izvršena je pomoću aerosnimki zanimljiva inventura šuma, šikara i
živica u šumom siromašnijim područjima.


Detaljniji podaci o metodama koje su primijenjene, o stečenim iskustvima
i postignutim rezultatima mogu se dobiti kod Šumarskh instituta u pojedinim
pokrajinama. Upozorava se na dva diplomska rada izrađena u Freiburgu
(T e p a s s e 1984, Miille r 1988) u kojima su inventure pomoću aerosnimki
izvršene u SRNJ od 1983. dokumentirane i usporedno analizirane.


Uspješna primjena ICK aerosnimki u SR Njemačkoj pridonijela je da
su se one i u Švicarskoj i u Austriji primijenile za regionalne inventure, a u
1988. je počela nacionalna inventura Austrije, koja je uključila i neke nove
metodološke elemente.


Na osnovi inventarizacije u Badcn-Wurttcnbergu 1983. počelo se u direkciji
»Šumska privreda« Evropske zajednice razmišljati o inventarizaciji
oštećenja šuma pomoću aerosnimki za cijelu zajednicu. Već 1984. stupila je
ta direkcija u kontakt s Odjelom za šumarsku fotogrametriju i daljinska
istraživanja Sveučilišta Freiburg i stavila mu je u zadatak da, u suradnji s
Sveučilištem Louvain la Neuve Belgija i francuskim »Nacionalnim institutom
za agronomska istraživanja« (INHRA) razvije i ispita metodu za permanentnu
inventarizaciju oštećenja šuma za sve države EZ, koje bi se zasnivale
na primjeni aerosnimki.


Odgovarajući prijedlozi, odnosno završni izvještaji o pilot-inventurama
u Schwarzwaldu, Ardenima i Vogesima publicirani su 1986. godine (H i 1 d ebrandt
et al. 1986, Marechal et al. 1985, Riom et al. 1987).


Sada je u toku program upoznavanja s tim metodama i izobrazba fotointerpretatora
za danske, talijanske, indijske i irske šumare.


3.4. Model
inventure na velikim površinama novovrsnih oštećenja šuma
primjenom aerosnimki
Spomenute metode inventarizacije imaju zajednički osnovni oblik, a to
je da se zasnivaju na statističkoj metodi uzoraka, oštećenja se ustanovljavaju
procjenom stanja pojedinačnih stabala na primjernim točkama, te im
zato kao podloga služe ICK aerosnimke krupnog mjerila. Uvelike je jednoobrazna
i klasifikacija oštećenih stabala u pet stupnjeva oštećenja, te u no




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 67     <-- 67 -->        PDF

vije vrijeme i primjena istih ili vrlo sličnih ključeva za interpretaciju (uspoiccl
i A r b e i ts g r u p p e F o r s 11. Luftbildinte r p reten 1988. ili
Tepass e 1988.). Međutim planovi snimanja, broj uzoraka i način izbora
primjernih stabala na primjernoj točki su u pojedinim Saveznim pokrajina


ma u Švicarskoj, Austriji ili Belgiji različiti i prilagođeni danim uvjetima.
Nema metode, koja bi svuda u svim pojedinostima bila ista. Žele se
zapravo primijeniti takve metode, koje daju usporedive rezultate.


U nastavku prikazan model inventarizacije oštećenja šuma pomoću aerosnimki
na velikim površinama treba shvatiti kao primjer, kojim se možemo
poslužiti, ali za koji se ne smatra da je jedini mogući ili svuda najbolji.


Ciljevi inventarizacije


Postavljena su tri međusobno usklađena cilja i to:


a) Inventura stanja šuma velikog područja i njegovih dijelova u gotovo
jedan te isti dan, kod čega će se odrediti učestalost značajki K, koje karakteriziraju
za određene vrste drveća stupanj oštećenja pojedinih stabala.
Kod toga treba formirati 5 stupnjeva oštećenja.


b) Istraživanje prostorne (geografske) razdiobe pridolaska oštećenja, kao
i (moguće) ovisnosti između pojave značajki K; i određenih značajki sastojina
i staništa.


c) Opažanje razvitka stanja šuma velikog područja u razdoblju od ngodina,
što znači ustanovljavanje promjena učestalosti značajki Kj (eventualno
i nekih drugih ekoloških i pedoloških značajki).


Područje inventarizacije (država, pokrajina, regija) obuhvaća na pr.


20.000 ha, a ima, kod više ili manje jednoličnog rasporeda šuma, postotak
šumovitosti od 30VPridobivanje podataka


Ustanovljavanje oštećenja šuma i opažanje razvitka oštećenja provest
će se statistički, metodom uzoraka. Kod toga će se postaviti velika količina
privremenih primjernih ploha na aerosnimcima i ograničen broj stalnih,
kombiniranih terenskih i ploha na aerosnimkama. Kod potonjih treba iste
kolektive stabala interpretirati i na terenu i na snimkama.


Za postizanje ciljeva pod a) i b) postavit će se Klaster uzorak privremenih
primjernih površina u više stupnjeva:


1. stupanj
Aerosnimanje u prugama
2.
stupanj Skupine od »m« primjernih točaka uzduž pruga na pr.
m = 9)
3.
stupanj Interpretacija od »n« stabala na svakoj primjernoj točki
(na pr n = 20).
Dodatno uz primjerne točke trećeg stupnja postavljaju se i stalne kombinirane
primjerne površine, u terenu i na snimku, sistematično raspoređene
na pr. u rasteru 8x12 km, koje se smatraju integralnim dijelom uzorka
(Slika 9).




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Slika 9:
Koncept snimanja
i uzimanja uzorka


Svaka 3. snimka linije
snimanja


Uzorak s 9 privremenih
primjernih točaka


Stalne primjerne točke,
definirane X i ´L koordinatama.
I:a pr. : 4>:8 km,
il i 12x8 km.


i 1 u 1


Slika 9: Koncept snimanja i uzimanja uzorka


Kombinirane plohe imaju više funkcija i služe za:



Kontrolu interpretacije

Izvođenje odnosa između terestričkih i fotointerpretacijski ustanovljenih
značajki.

Diferencijalnu dijagnozu, tj. za ograničenje novovrsnih oštećenja od
onih za koje znamo uzroke

Terestričko ustanovljavanje dodatnih parametara

Kao kolektiv za opažanje i dokaz promjene stanja kod naknadnih
inventara (cilj c)
Za postizanje cilja pod c) primijenit će se u prvom redu kombinirane
plohe. One čine osnovu za opažanja promjena i one su trajnog karaktera.
Dodatno se (sekundarno) kao dokumentacija promjena na velikim područjima
mogu uzeti i razlike inventarizacije na privremenim plohama na početku
i na kraju neke periode. Definicija trajnih primjernih površina i njihovo
pronalaženje na snimkama različitih serija vidi u Hildebrand t 1985).


Aerosnimanje


Tehničke uvjete aerosnimanja postaviti prema preporukama u poglavlju
3.2. Za opisanu metodologiju izabrano je mjerilo 1:5.000, razmak pruga
snimanja 8 km i, ako je moguće, smjer leta N—S.


Fotointerpretacija


Na svakoj trećoj aerosnimci u snimljenoj pruzi uzima se uzorak od 9
primjernih točaka. Pod stetoskopom se na aerosnimku postavi potpuno
prozirna folija na kojoj je ucrtano 9 primjernih položaja, na kvadratnom
razmaku od 4 cm (= 200 m u prirodi za snimke 1:5.000), koji je označen
sitnom točkom. Za brže pronalaženje tih točaka oko njih su nacrtani krugovi
promjera 1 cm. Oni nemaju svrhu da ograniče površinu primjerne plo




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 69     <-- 69 -->        PDF

he, ali će se u pravilu interpretirana stabla nalaziti unutar kruga (Slika 10).
Na svakoj točki klasificira fotointerpretartor 20 točki najbližih stabala. Kod
toga procjejuje vrstu drveća i značajke K;, koje karakteriziraju stupanj
oštećenja. Na osnovi značajki preslikavanja: boje krošnje, tekstura boje,
prostorni oblik krošnje i uočljivi simptomi gubitka asimilacijskog aparata
svako stablo se svrstava u jedan od pet stupnjeva oštećenja. Kod toga se
fotointerpretator služi uputama za ustanovljavanje stanja krošnje na ICK
aerosnimkama ARBEITSGRUPPE (1988), te za upotrebljeni fotomaterijal, pažljivo
izrađenim interpretacijskim ključem zatim na kontrole interpretacije
odnosno usporedne inventure na kombiniranim plohama.


Stablimično se interpretira i u mladim sastojinama. Ovdje se klasificira
15 krošnji najbližih primjernoj točki, koje se na snimci uočavaju kao pojedinačna
stabla. Ako se u branjevinama listača ne mogu identificirati pojedinačne
krošnje, pomažemo si s mrežom od 15 polja i svako polje se prema
svom izgledu klasificira u određeni stupanj oštećenja, slično kao kod procjene
pojedinačnih stabala.


Za svaku primjernu točku interpretator ustanovljava slijedeće sastojinske
i stanišne značajke:


Sastojinski podaci Stanišni podaci


— Dobni razred — Predjel
— Izgradnja sastojine — Oblik terena
— Oblik smjese — Pad, smjer pada
— Sklop — Položaj točke u sastojim
— Omjer smjese — Nadmorska visina
Nadmorsku visinu primjerne točke je najbolje očitati s topografske
karte 1:25.000.


Terenski radovi nako m bin i r anim plohama


Na tim plohama se svako stablo usmjerava pomoću mjerne vrpce i busole.
Položaj snimljenih stabala pohranjuje se u elektroničkom računalu u
obliku karte (Slika 11). Terenska ekipa procjenjuje karakteristike svakog
stabla analogno kako je opisano kod terestričkih inventura. Dodatno se
ustanovljavaju tip opadanja iglica/lišća, biotička oštećenja i bolesti s poznatim
uzročnikom, te značajke koje se na snimku ne mogu ustanoviti, kao
što su vrsta i tip tla, oblik humusa, dubina tla i slično.


Obrada podataka


Svi podaci se naravno moraju prezentirati u obliku, koji omogućuje
dalnju automatsku obradu podataka i zato je potrebno manuale odgovarajuće
projektirati.


U prvom redu tražimo rezultate, koji karakteriziraju situaciju oštećenja
šuma za cijeli teritorij i njegove dijelove, a obzirom na ciljeve inven




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 70     <-- 70 -->        PDF

UZORAK Er. 114
KOORDINATE BW-3452 HW-5358
Slika IO :
TK LIST Br. 7616
Primjer transpa3j
ever
rentne folije u
originalu. Razmak
primjernih
točaka 4 cm.
Slika 11:
Položajni plan
2C stabala izmjerenih
na
stalnoj primjerno;
točki, iscrtan
elektroničkim
računalom.


ture pod a). Preračunavanje stablimičnih rezultata na površinske treba provesti
na odgovarajući način. Daljnja obrada treba omogućiti postizavanje
ciljeva pod b). Pomoću podataka o stupnju oštećenja, sastojinskim i stanišnim
prilikama trebamo doći do jednostrukih i višestrukih odnosa između
nastalih oštećenja i sastojinskih i stanišnih karakteristika.


Ciljeve pod c) možemo postići tek ponovljenim inventurama. One trebaju
uslijediti u ovisnosti o razvitku oštećenja nakon 3—5 godina.


LITERATURA


Anonymu s 1985: Die Klassifizierung und Diagnose der neuarligen Waldschaden.
Sondcrruck der AFZ. Munchen. 1985




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Arbeitsgruppe forstlicher Luftbildinterpretaten 1988; Auswertung
von Color— Infrarot—Luftbildern. Praktische Anleitung zur Kronenzusstandserfassung
durch visuelle Interpretation von Einzelbaumen. Selbstverlag
der Arbeitsgruppe Freiburg. Marz 1988.


Bade n-w iirttembergische forstliche Versuch- und Forschungsanstal
t 1988: Bonitierungsergebnisse der Dauerbeobachtungsflachen;
Stand Friihjahr 1988. Schriftliche Mitteilung der Abteilung Waldschutz.
Freiburg 1988.


Bayerische forstliche V e r s u c h— und f o r schungsanstal t


o. J.: Ubersicht iiber die Luftbildbefliegungen im Aultrag der FVA Manuskript,
person! Mitteilung o. J.
Bundesministerium f ii r Ernahrung, Landwirtschaft u n d
Fors ten 1987: Waldschiiden in der Bundesrepublik Deutschland; Ergebnisse
der Waldschadenserhebuna. Schriftemcihe des BML, Heft 349, Miinster
Hiltrup 1987.


Hildebrandt , G. 1984: Das Reflexions— und Emissionsverhalten natiirlicher
Oberfliichen.
In: hWfi (Hrsg.): Luftibildmessung und Fernerkundung in der Fortstwirtschaft.
H. Wichmaan Verlag. Karlsruhe 1984.


Hildebrandt , G, 1985: Pilotinventur einer europaischen Waldschadensinventur.
In: Inventorv and Monitoring of Endangered Forests. IUFRO Confernce Zurich
1985. Š. 237—242.


Hildebrandt, G. und Kenneweg, H. 1968: Einige Anwendugsmbglichkeiten
der Falschfarbenphotographie im iorstlichen Luflbilwesen.
In: AFJZ. Frankfurt M. Nr. 139. 1968. S 205—213


Hildebrandt, G.; G r u n d m a n n, O.; Schmidtke, H.; Tepasse, P.
1986: Entwicklung und Durchfuhruiig einer Pilotinventur fiir cine permanente
europiische Waldschadensinventur.
PEF—Bericht Nr. 11. Karlsruhe 1986.


Holler, R. M. und Johannsen, C. J. 1969: Ecological potentials in spectral
signature analysis.
In: Remote Sensing in Ecology. Athens´Georgia (USA). 1969. S. 1—16.


Kadr o A. 1984: Investigation fo spectral signatures of differently damaged
tress and forest stands using multispectral data. Proceed IGARSS Meeting.
ESA Sp — 215. Vol. I. S. 217—221.


Kenneweg , H. 1972: Die Verwendung von Farb— und Infrarot—Farbluftildern
fiir Zwecke der forstlichen Pholointerpretation unter besonderer Beriicksichtigung
der Erkennung und Abgrenzung von Kronenschiiden in Fichtenbestanden.
Diss. Universitat Freiburg. 1972.


Kenneweg , H. 1980: Luitibildinterpretation und die Bestimmung von Belastung
und die Bestimmung von Belastung und Schaden in vitalitatsgeminderten
Wald— und Baumestanden. Schriftenreihe der Forstl. Fakultat. Universitat
Gottingen. H. 62. 1980.


Marechal, P; Felt e n, V.; G i o t-W i r g o t, P.: Evaluation de la teledetection
comme methode d´identification des troubles phylosanitaircs en foret. Rapport
Final, Louvain la Neuve, 1985.


M tiller, H. 1988. Analytische Dokumentation der Farbinfrarot—Luftibildefliegungen
in der Bundesrepublik Deutschland 1984—1987.
Diplomarbeit Univ. Freiburg 1988.


Murtha , P. 1972: A guide to air photo interpretation of fores-t damage in Canada.
Can. For. Serv\ Publ. No. 1292. Ottawa 1972.


Riom, I.; R e t a u, F.; Guy on, D.; Darn audery, I.;Guillem, M. 1987:
Demonstration de l´application de la teledection par methode photographique
pour l´estimation des deaats aux forets.
INRA. Cestas 1987.


Schopfcr , W.; Hradet z k y, J. 1983: Zielsetzungen und Probleme der terrestrischen
Waldschadensinventur Baden-Wurttemberg.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Mitteilungen der Forstlichen Versuchs— und Forschungsanstalt Baden—
Wiirttemberg. Freiburg. Heft. 107. 1983.


S chop fer, W.; Hradetzky, J.; Bosch, B.; Hannak, C 1984: Terrestriche
Waldschadensinventur fiir Baden—Wiirttemberg 1984.
Wiirttemberg. Freiburg. Heft 117. 1984.


Tepasse , P. 1984: Vergleichende Dokumentation der Waldschadenserhebungen
mit FIR-Luftbbildern in der Bundesrepublik Deutschland.
Diplomarbeit Universitat Freiburg 1984.


Tepasse , P. 1988. Qualitative und quantitative Beziehungen zwischen terrestrischen
und aerlialen Daten des Waldzustandes. Im Druck. Freiburg 1988.


INVENTOR UND BEOBACHTUNG DER GEGENWAERTIGEN WALDSCHAEDEN
IN DER BUNDESREPUBLIK DEUTSCHLAND


Z u s a m in e n f a s s u n g


Seit Mitte der 70-er Jahre und besonders seit Anfang der 80-er Jahre treten in
der BR Deutschland, sowie in den benachbarten Landern Waldschaden auf, die
keiner der »klassischen« biotischen oder abiotischen Schadursachen allein zuzuordnen
sind. Um zuverlassige Informationen iiber das Ausmass und die Verbreitung
dieser Waldschaden zu bekommen wurden seit 1982. in den Bundeslandern die
Waldschadeninventuren durchgefiihrt, fiir welche seit 1984 eine einheitliche Methodik
eingefiihrt wurde. Diese Inventuren basieren sich auf reinen teresstrischen
Aufnahmen.


Aufbauend auf den erfolgreichen Versuchsinventuren mittels Luftbildinterpretation
wurden in der BRD seit 1982 in grossem Umfange Luftbildinventuren zur
Quantifizierung und Lokalisierung der neuartigen Waldschaden eingesetzt. Diese
Inventuren basieren sich auf der Interpretation von grossmasstabigen Infrarot-
Farbluftbildern.


Nachdem die Vorasussetzungen fiir Waldschadenerfassung durch Fernerkundung
und die Luftbildinventuren in der BRD von 1983 —1987 kurz erwahnt wurden,
ist ein Modeli fiir eine grossraumige Luftbildinventur der neuartigen Waldschaden
ausfuhrlich dargestellt.