DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 53 <-- 53 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630* 425 + 630*95 (430.1) šum. list CXIII (1989) 279 INVENTARIZACIJA I OPAŽANJE SADAŠNJIH OŠTEĆENJA ŠUMA U SR NJEMAČKOJ* G. HILDEBRANDT I K. P. GROSS ** SAŽETAK: Sredinom sedamdesetih i osobito početkom osamdesetih godina u SR Njemačkoj i susjednim zemljama došlo je do intenzivnog oštećenja šuma, koje se ne mogu objasniti samo »klasičnim« biotičkim i abiotičkim uzročnicima. U svrhu dobivanjavjerodostojnih podataka o rasprostranjenju tih oštećenja provode se od 1982. god. na području pojedinih Federalnih država nacionalne inventure oštećenja šuma, za koje je za cijelu SR Njemačku od 1984. god. uvedena jedinstvena metodologija. Ta inventura je bazirana samo na terestičkim opažanjima. Na osnovi uspješnoizvedenih pokusnih inventura oštećenja šuma primjenom aerofotosnimki provode se od 1982. god. osim terestičkih i inventure primjenom infracrvenih kolornih aerosnimki. Nakon što su u članku navedene pretpostavke za primjenu daljinskih istraživanjakod inventarizacija oštećenja šuma, te prikazane dosadašnje inventure uz primjenu aerosnimki u razdoblju od 1983—1987. god., iscrpno je prezentiran model inventarizacije oštećenja šuma, na velikim površinama primjenom infracrvenih kolornih aerosnimki. 1. STANJE OŠTEĆENJA ŠUMA 1987. GODINE U SR NJEMAČKOJ Od sredine sedamdesetih, a pojačano i vrlo uočljivo od početka osamdesetih godina pojavljuju se u SR Njemačkoj, kao i u susjednim srednjoevropskim zemljama oštećenja šuma, koja se ne mogu pripisati sam o nekom od »klasičnih« biotičkih i abiotičkih uzroka. Stanje šuma karakterizirano je time da nova oštećenja pokazuju vrlo veliko geografsko rasprostranjenje, iako regionalno s vrlo različitim intenzitetom. Vanjski izgled oštećenja na pojedinačnim stablima manifestira se gubitkom iglica i lišća, kod četinjača (osobito kod smreke) mjestimično dolazi do žućenja iglica, kod listača do promjene u listovima i rastu izbojaka. Većinom prevladavaju slaba ili srednje jaka oštećenja pojedinačnih stabala. Do propadanja pojedinačnih sastojina ili cijelih predjela dolazi samo na pojedinačnim, prostorno ograničenim staništima. Značajna je pak površina srednje jako i jako oštećenih sastojina četinjača na visokim položajima u Alpama, na nekim mjestima sredogorja, osobito u Fichelgebirge, Bayrische Wald, Schwarzwald, Rohn ** Prof. dr. Gord Hildebrandt i K. P. Gross Univerzitet Freiburg i Br. Referat na SIMPOZIJU: »Ekološki i privredni aspekti PROPADANJA ŠUMA «, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 54 <-- 54 --> PDF |
i Harz. U SRNJ nema uništenja šuma na velikim površinama, uslijed utjecaja neposrednih imisija (na pr. radi SOj), kao u Erzgebirge (ČSSR DDR) ili Isergebirge (ČSSR). Inventarizacije oštećenosti šuma na osnovi procjene stanja pojedinačnih stabala u SRNJ klasificiraju stabla na osnovi gubitka iglica i klorozi na pet stupnjeva oštećenja (Tabela 1). Tabela 2 pokazuje za cijelu SRNJ na osnovi terestičkih inventura ustanovljene površine oštećenih šuma po pojedinim stupnjevima oštećenja i razvoj od 1983—1987. godine. Slika 1 prikazuje razvoj oštećenja po glavnim vrstama drveća. Vidljivo je osobito jače pove- Befinicija pojedinih stupnjeva oštećenja za pojedinačna stabla u SR Njemačkoj prema dogovoru u Komisiji Evropske zajednice Tabela 1 Kloroza Osipanje iglica 11—25´% 26—60»/o 61—100" STUPANJ OŠTEĆENJA (0—4) do 10;´/o 11 — 25% 26 — 60»/» > 60;»/e odumrla stabla Oštećenja šuma u SR Njemačkoj od 1983—1987. i godišnje promjene. Rezultati svakogodišnjih terestrlčkih inventura. Definicija oštećenosti po tabeli 1. Tabela 2 Stupn jevi oštećenja Godina slabo srednje jako src dnje+ jako Ukupno 1 2 3 + 4 2—4 1—4 u "Vo šumske površine 1983* 24,7 8,7 1,0 9,7 34,4 1984 32,9 15,8 1,5 17,3 50,2 1985 32,7 17,0 2,2 19,2 51,9 1986 34,8 17,3 1,6 18,9 53,7 1987 35,0 16,2 U 17,3 52,3 godišnje promjene u °/o šumske površine 1983*—84 + 8,2 + 7,1 + 0,5 +7,6 + 15,8 1984—85 —0,2 + 1,2 + 0,7 + 1,9 + 1,7 1985—86 + 2,1 +0,3 -0,6 —0,3 + 1,8 1986—87 + 0,2 —1,1 -0,5 —1,6 —1,4 (Izvor: Izvještaj o oštećenju šuma Saveznog ministarstva za ishranu, poljoprivredu i šume 1987) * Podaci iz 1983. su samo uvjetno usporedivi s podacima kasnijih sredina |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 55 <-- 55 --> PDF |
danje oštećenih površina između 1983. i 1984. godine. Iza toga se dalje pogoršava stanje sastojina listača do 1987. godine, dok je za sastojine četinjača uočena tendencija poboljšavanja, vjerojatno radi relativno povoljnih klimatskih uvjeta u godinama 1984—86. Za podatke u tabeli 2 i slici 1 može se konstatirati da postoji, najmanje do 1986. godine regionalno smanjenje oštećenja od juga prema sjeveru. Jaka oštećenja leže najviše u južnim pokrajinama Bavarska i Baden Wiirttemberg. Manje jaka, do 1986. godine, bila su oštećenja u sjevernim pokrajinama. Upadljiv je u planinama odnos između stupnja oštećenja i nadmorske visine. To je u slici 2 prikazano za područje Schwarzwald-a na osnovi intenzivne intentarizacije pomoću aerosnimki iz 1985. godine. Od sastojinskih značajki osim vrste drveća značajna ovisnost je o starosti sastojina, odnosno stabala. Stabla u starijim sastojinama pokazuju signifikantno veća oštećenja nego u mladim ili srednjedobnim. Kao primjer opet rezultati aerotaksacije Schwarzwald 1985, ovisnost oštećenja u prirodnim dobnim razredima (Slika 3). Terestričke inventure dale su iste rezultate. Toliko o trendu novovrsnih oštećenja šuma u prošlim godinama u SRNJ. Upućuje se na godišnje izvještaje o oštećenju šuma Saveznog ministarstva za ishranu, poljoprivredu i šumarstvo, te pokrajinskih uprava u šumarstvu. Tamo se rezultati inventura detaljnije priopćuju i opća situacija se analizira i diskutira. STUPANJ i 2-4 STUPANJ 1-4 100 J 90 -*. / eo / 70 ^ / ^ eo mm+mm S / V 50 /A ?´ X ´A *W, 40 30 // Trah^i 20 pV p^C" f / 10 i 0 " i i i 19 97 U IS S3 19 K 19 87 19S3 19 63 18« iBS5 1966 19 j. 1 — smreka- — — t r * .—bul iras t —— d e La cva + Podaci u /o p0 vrš ine p vrs tom od Slika 1: Razvoj oštećenja šuma u SR Njemačkoj kod glavnih vrsta drveća 1983 — 1987. (Izvor: Izvještaj o oštećenju šuma Saveznog ministarstva za ishranu, poloprivredu i šume 1987) |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 56 <-- 56 --> PDF |
282 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 57 <-- 57 --> PDF |
2. NACIONALNA INVENTARIZACIJA OŠTEĆENJA ŠUMA Od 1975. godine bilo je sve više obavijesti, osobito iz šumarija srednjeg Schwarzwalda, o napadnom osipanju iglica na srednjedobnim i starim jelama, kao i povećanom mortalitetu starih jela. Ova pojava dovela je u pokrajini Baden Wurttcmberg 1978. godine do uspostavljanja 22 jelovih trajnih opažačkih ploha u prirodnom arealu jele. Na dotičnim 0,25 ha velikim plohama od tada se je dva puta godišnje (proljeće i jesen) procjenjivao osip iglica u 5"/ii stupnjevima i kasnije svrstavao u pet stupnjeva oštećenja od 0—4, kako je navedeno u Tabeli 1. U slijedećim godinama postavljeno je još 5 ploha za jelu i 24 plohe za smreku. U ostalim Saveznim pokrajinama osnovali su šumarski instituti slične trajne opažačke plohe. Vremenski nizovi stupnjevanja oštećenja na plohama Baden-Wiirttemberga pokazuju na izraziti način razvoj oštećenja na smreki i jeli (Slika 4 i 5). Rezultati nisu reprezentativni z cijelu pokrajinu, tako da se ne mogu izvoditi kvantitativni zaključci o cjelokupnom obujmu oštećenja. 27 opažačkih ploha za jelu (1506 stabala jele) is is i", n 11 li ti o MIO Fll hl! Hl Uli F 13 h(3 Fll hll Hi H li Hi »II FJ7 HI7 F M Slika 4: Razvoj oštećenja šuma na trajnim opažačkim plohama jele Alarmirano tim rezultatima, a i vijestima o razvoju oštećenja u mnogim dijelovima SRNJ, osobito u južnom dijelu, Savezno ministarstvo za ishranu, poljoprivredu i šume provelo je 1982. anketu za procjenu oštećenosti šuma. U 1983. godini provedene su i od ministarstva koordinirane, terestričke inventure oštećenja šuma u svim federalnim jedinicama. Izvođač te i naknadnih inventura bile su Šumske uprave pojedinih federalnih jedi nica. Ovdje treba napomenuti da je šumska privreda u SRNJ u nadležnosti pojedinih Saveznih pokrajina. Metodika za ustanovljavanje oštećenja šuma primijenjena u pojedinim pokrajinama u 1983. godini nije u potpunosti bila jedinstvena. Međutim dobiveni rezultati su većinom bili međusobno usporedvi i mogli su se sažeti u rezultat za cijelo područje SRNJ. Međutim od 1984. godine metodika je potpuno jedinstvena. Za konačno uobličavanje općenito prihvatljive metodike korišćena su iskustva inventura iz 1983. godine. Obzirom na sve manje promjene u općoj situaciji oštećenosti od 1987. godine moguće je smanjivanje broja primjernih ploha. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 58 <-- 58 --> PDF |
24 opažačkih ploha za smreku (2496 stabal; sr:rel:e) » K9> m V. 1* 71 I? 71 li It 7t M 7? 7 77t tt 7f Kg I IfE ´L; Uli Ft: Hfi .´ đS H!i f»i M** H7 H8> f<8 Stupnjevi ´EZ2 innD 51523 vitaliteta: 0 1 2 3 4 si ab? bez srednje jako ođunirlo simptoma oštećeno oštećeno oštećeno C -ICyi 11 -25# 26 60/i 60% cubital; iglicć Slika 5: Razvoj oštećenja šuma na trajnim opažačkim plohama smreke (Šumarski znanstveno istraživački institut Baden-Wurttcmberg 1988) U nastavku će se dati pojedinosti primijenjene metodologije, te moguć nosti smanjenja broja primjernih površina. Osnovni oblik terestričke inventarizacije šumskih šteta je uzorak u 4x4 km rasteru. Položaj primjernih površina je određen sistematično i definiran je X/Y koordinatom u G a u s-Kr ug e r o vo m koordinatnom sustavu. Na svakoj točki koja pada u šumu iskločen je križ orijentiran prema stranama svijeta, na čijim krajevima je za 6 najbližih stabala ustanovljeno stanje kroš nje i to za stabla koja padaju u 1—3 razred Kr altov e klasifikacije. Po tištena i nadvladana stabla (4 i 5 Kraftov razred) ne uzimaju se u obzir. (Sli ka 6a) U kulturama, branjevinama i sastojinama letvenjaka izbor stabala pri kazan je na slici 6b. Položaj primjerne točke ili orijentacija krakom križa mogao je biti promijenjen samo u jasno definiranim iznimnim slučajevima i po točno određenim pravilima. Kod ustanovljavanja stanja krošnje procjenjivano je osipanjem iglica i lišća u 5°/o stupnjevima i žućenje u 3 klase (Tabela 1). Na osnovu tih po dataka formirani su kasnije stupnjevi oštećenja od 0 do 4 prema Tabeli 1. Osim stupnja oštećenja krošnje izabranih stabala ustanovljavane su i određene značajke sastojina i staništa i to: Sastojinski podaci Stanišni podaci — Vrst posjeda — Predjel — Površinsko učešće vrsta — Geološka podloga — Starost — Nadmorska visina, klimatska zona — Temeljnica — Pad, smjer pada 284 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— Sklop — Oblik terena — Izgradnja sastojine t— Tip i vrsta tla — Oblik smjese — Dubina tla, vodne prilike — Način gospodarenja <— Oblik humusa, stanje hranjiva s Slika 6a: Položaj primjernih površina kod terestričke inventure oštećenja šuma u starijim sastojinama (Schopfer et. al. 1984) Metoda je koncipirana kao metoda stalnih primjernih ploha. Zato su plohe položajno definirane i trajno označene. Sastojine u kojima se nalaze plohe ulaze u normalno gospodarenje. Kod svakog ponavljanja inventure interpretira se isti kolektiv. Ako sva stabla iz prošle godine nisu radi sječe više prisutna, uzorak se popunjuje novim stablima (usporedi na slici 6a južnu i istočnu plohu). |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 60 <-- 60 --> PDF |
U pojedinim Saveznim pokrajinama se u većim vremenskim razmacima pokušava uz terestričku inventarizaciju oštećenja istražiti onečišćenost štetnim tvarima kemijskom analizom uzoraka tla i iglica. Osim toga analizom većeg broja kolutova nastoji se istražiti utjecaj oštećenja na tekući prirast stabala. Takve inventure opterećenja šuma štetnim tvarima, odnosno analize prirasta provedene su u Baden-Wurttenbergu 1983. i 1988. godine kao poduzorak terestričke inventure šuma. Kako se od 1985. godine općenita situacija oštećenja vrlo malo mijenja, stvarne promjene su u području subjektivnih pogrešaka procjene, a prikrivene su također i statističkim pogreškama uzimanja uzoraka. Povećanje broja ploha radi statističkog osiguranja tih malih promjena nije moguće iz ekonomskih razloga. Ako s druge strane želimo samo ustanoviti da li situacija i nadalje godišnje za cijelu Saveznu pokrajinu pokazuje relativno male promjene, možemo se zadovoljiti i s manjim uzorkom! Ova razmišljanja dovela su do saglasnosti Saveznog ministarstva i pokrajinskih uprava šuma da se u buduće mreža uzoraka može razrijediti, ako ne nastupi neka nova drastična situacija. Kao obavezna najmanja gustoća mreže uzoraka od 1987. godine prihvaćen je raster od 8x12 km. Pojedine Savezne pokrajine mogu prema vlastitoj odluci izabrati gušći uzorak. U Baden- Wiirttembergu izabrana je mreža 8x8 km. U pokrajinama Saarland i Schleswig-Holstein, kao i u gradovima — federalnim jedinicama Hamburg i Berlin zadržan je raster 4x4 km, jer se samo tako u tim površinski malim pokrajinama, može dobiti statistički osiguran podatak o razmjeru oštećenja. Granica sastojine / \ A f A A A j{A ´A f/\ A * A V\ A A\ —I— Sredina plohe A Stabla koja su ušla u uzorak Slika 6b: Položaj uzorka za testeričke inventure oštećenja šuma u mlađim sastojinama |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Odluka o primjeni rastera 4x4 km ili prorijeđene mreže, donosi se svake godine na saveznoj osnovi prema rezultatima proljetne inventarizacije na trajnim primjernim plohama. U 1988. godini se je odlučilo, kao već i 1987. godine, da se primijeni samo smanjeni uzorak. Kao dodatak smanjenom uzorku pojedine Savezne pokrajine su za glavna područja oštećenja, odnosno za regije u kojima se oštećenja očigledno povećavaju, zadržale mrežu od 4x4 km ili provode intenzivne regionalne inventure iz zraka. U nekim pokrajinama se rezultati dobiveni na trajnim plohama uključuju u inventuru glavnih područja oštećenja. Kako novovrsna oštećenja šuma pridolaze i u ostalim evropskim zemljama postoji kod međunarodnih organizacija zanimanje za pridobivanjem za sve države usporedivih rezultata periodičkih inventura oštećenja šuma. Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu (UN-ECE) formirala je radnu grupu, koja je izradila preporuke »o metodologiji i kriterijima za jedinstveno uzimanje uzoraka, ustanovljavanje, praćenje i analizu utjecaja onečišćenja zraka na šume«, za međunarodno nadziranje oštećenja šuma provođenjem usporedivih periodičkih inventura. Ove preporuke su 1986. prihvaćene i 1987. je prvi put u Freiburgu prakticiran zajednički trening u procjeni oštećenja pojedinih stabala, tako da je 16 evropskih zemalja, od toga 5 istočnoevropskih provelo inventure oštećenja šuma po tim preporukama. »Međunarodni izvještaj o oštećenju šuma 1987.« koji sažima rezultate tih inventura iz raznih evropskih zemalja je u obradi. Preporučena, a također i primijenjena metoda za ustanovljavanje novovrsnih oštećenja šuma jednaka je gotovo potpuno metodologiji, koja se od 1984. godine primjenjuje u SR Njemačkoj (vidi Schopfe r und H r adetzky 9183; Schopfer, Hradetzky etat. 1994). To je statistička metoda sa sistematičnim uzorkom s najmanje 16 X 16 km rasterom terestričkih primjernih površina, iako većina država ima uže rastere, tako na pr. 8x 8 km ili 4x 4 km. Na izabranoj točki se iskolčava križ s četiri uzorka po 6 stabala na svakom kraju. Procjena oštećenja izvodi se isto kao u SRNJ u stupnjevima po 5% obzirom na gubitak iglica ili lišća i u tri stupnja za klorozu, nakon čega se stabla klasificiraju u 5 stupnjeva oštećenja, kao u Tabeli 1. Osim ove sveevropske suradnje, zemlje Evropske zajednice izrađuju »Izvještaj o oštećenju šuma EZ«. Zato su dobiveni podaci za 16 X 16 km mrežu primjernih površina svih zemalja EZ dostavljaju EZ Komisiji u Bruxellesu. Publiciranje prvog izvještaja Komisije koji sadrži rezultate za razdoblje 1987/88. očekuje se u proljeće 1989. godine. 3. INVENTARIZACIJA NOVOVRSNIH OŠTEĆENJA ŠUMA POMOĆU AEROSNIMAKA Osim terestričkih inventura izvode se od 1982. godine po cijeloj SRNJ inventarizacije s primjenom infracrvenih kolornih (ICK) aerosnimaka krupnog mjerila, na razini regija, a u povećanoj mjeri i na razini poduzeća. I ovdje se u pravilu na sistematično raspoređenim primjernim točkama procjenjuje stupanj oštećenja određenog broja stabala. Veličina uzoraka takvih aeroinventura je znatno veća nego kod terestričkih. Nakon brižljivo izgra |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 62 <-- 62 --> PDF |
đenog interpretacijskog ključa stabla koja ulaze u uzorak klasificiraju se u pet stupnjeva oštećenja, slično kao i kod terestričkih inventura. U svrhu razumijevanja tih aeroinventura navest će se u najkraćem obliku neki podaci o pretpostavkama za ustanovljavanje oštećenja šuma metodama daljinskih istraživanja, te upozoriti na tehničke uvjete koji se preporučuju za izvršenje aerosnimanja u svrhu inventure oštećenja šuma. Na koncu će se izvjestiti o dosadašnjoj primjeni aerosnimaka kod inventura oštećenja šuma, te na jednom primjeru pokazati kako se može oblikovati inventura oštećenosti šuma primjenom aerosnimaka. 3.1. Pretpostavke za ustanovljavanje oštećenja šuma pomoću daljinskih istraživanja Prepoznavanje i klasifikacija pojava oštećenja u šumskim sastojinama na aerosnimkama pretpostavlja da između oštećenih, odnosno bolesnih i neoštećenih, zdravih stabala postoje jednoznačne razlike u obliku krošnje, položaju grana i gustoći krošnje i ili razlike refleksije u jednom ili više spektralnih područja. Strukturne promjene krošnje tipične za novovrsna oštećenja šuma mogu se kod stereoskopskog promatranja aerosnimki mjerila 1:5.000 na osnovi dvo-ili trodimenzionalnih karakteristika oblika dobro uočiti. Primjenom filma s ekstremno velikom moći razlučivanja (na pr. ICK film Kodak SO-131) i uz aerofotokamerc s kompenzacijom pokreta slike, mogu se te značajke interpretirati i na snimkama sitnijeg mjerila, na pr. 1:10.000. Novovrsna oštećenja šuma uzrokuju, kod stabala različitih vrsta i različito jako izraženih simptoma oštećenja, promjene spektralne refleksije, a time i promjene boje preslikavanja i tipičnog izgleda boje na kolornim i ICK snimkama. Oštećenjima i bolestima uzrokovane promjene u pigmentaciji lista utječu na spektralnu refleksiju sunčevog i nebeskog svjetia u vidljivom području spektra. Morfološke promjene strukture staničja utječu na refleksiju u bližem, fotografski još primjenjljivom infracrvenom, a promjene u sadržaju vode u lišću i ostalim dijelovima biljke mijenjaju refleksiju u srednjem području infracrvenog. Znatan gubitak lišća i iglica pridonosi također promjenama refleksije: opada količina iglica,lišća od koje se zrake odbijaju, povećava se udio kod refleksije sudjelujuće površine grančica, grana i debia, a isto tako i udio zasjenjenih dijelova unutar krošnje, a kod ekstremnog gubitka asimilacijskih organa također i udio refleksije od tla. U slici 7 prikazana je tipična krivulja refleksije od zdravog, zelenog, asimilacijskog aparata, te utjecaj pojedinih faktora na refleksiju. Međusoban utjecaj stanja krošnje i simptoma oštećenja s jedne strane i refleksije svjetla s druge strane je naravno mnogostruk, te specifičan obzirom na stanje 1 mjesto preslikanih stabala. Kako se u određenom konkretnom slučaju mijenja spektralna refleksija različito jako oštećenih, nasuprot vi tatlnim krošnjama, prikazano je za jelu na slici 8. Za inventarizaciju i praćenje novovrsnih oštećenja šuma moramo primijeniti sustav za snimanje, koji ima dva svojstva: mora imati dovoljno veliku prostornu moć razlučivanja da se mogu uočiti značajke oblika krošnje, te mora imati određeni multispektralni kapacitet. To znači da mora moći registrirati razlike u refleksiji kako u vidljivom, tako i u bližem infracr 288 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Refleksiju pretežno određuju: Lisni´ 70 Pig- Struktura Sadržaj CD mentistaničja vode 60 -Klorofilna Absorpcija djelovanjem 50 absorpcija vode u lišću CD H 40 & 0) 30 o P CD 3 f-t 0.6 0.8 1.0 1.2 1.4 1.6 1.8 2.0 2.2 2.4 2,6 Dužina vala <*""> Slika 7: Tipična krivulja spektralne refleksije zelenih asimilacijskih organa (Hildebrandt 1984, prema Hoffer Johannsen 1969) Krošnje jele (s 500 m iznad terena) o.ioo & zdravo 0.090 a r-\ 05 bolesno 0.080 U -p bolešljivo K$ 0.070 CD rt jako bolesno PVra 0.060 to d CD mrtvo rt >o 0,050 s-^ U d rt rt h d 0.040 fH N H fH 4-: rt 0.030 CO M*V O O OJ 0.020 ,H -P -E Si / K L0 2 3 9 Kanal I j -i— I -r —i 400 500 700 800 600 900 Dužina vala (nm) Slika 8: Spektralna refleksija zdravih i različito jako oštećenih krošanja jele (Kadro 1984) 289 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 64 <-- 64 --> PDF |
venom spektralnom području i time proizvesti boje preslikavanja zdravih i različito jako oštećenih krošnji na aerosnimci, koji se mogu razlikovati. Pod tim uvjetima na raspoloženju je ICK film, čije su mogućnosti primjene za ustanovljavanje šteta na vegetaciji, a osobito na šumama, detaljno istraživane od sredine šezdesetih godina (na pr. Hildebrand t i K enneweg 1968, Kenneweg 1972, 1980, Murtha 1972). U mnogim praktičnim inventurama, ta je vrsta filma od tada uvijek pokazala svoju vrijednost. 3.2. Parametri snimanja Parametre snimanja za inventarizaciju novovrsnih oštećenja šuma treba naravno, obzirom na cilj inventarizacije i dane uvjete, utvrditi za svaki pojedinačni slučaj. To vrijedi na pr. za mjerilo snimanja. Ako se zahtjeva stablimična procjena oštećenosti i klasifikacija u više stupnjeva oštećenja moramo snimati Kodak-Acrochrome Infrared 2443 filmom u krupnom mjerilu oko 1:5.000. Ako se treba provesti površinska klasifikacija sastojina obzirom na pridolazak srednjih i jakih oštećenja ili ako treba ustanoviti mortalitet u oštećenim sastojinama, tada je moguća primjena aerosnimki srednjeg i sitnog mjerila, u rasponu od 1:10.000 — 1:20.000. Treba upotrijebiti aerofotokameru 30/23 (30 cm žarišnc udaljenosti, 23 cm stranica formata). Ako umjesto s Kodak-Aerochrome Infrared — Film 2443, snimamo s filmom Kodak SO 131 visoke rezolucije, moramo primijeniti kameru s kompenzacijom pokreta slike. Za inventure na razini poduzeća ili manjih regija treba planirati snimanje cijele površine. Ako su potrebne snimke krupnog mjerila kod inventura na velikim površinama ne može se primijeniti snimanje cijele površine iz ekonomskih razloga. U tom slučaju je svrsishodnije snimanje u uzorcima u obliku pruga ili slučajno izabranih blokova. Kod snimanja treba u prugama predvidjeti uzdužno preklapanje od 60Vo, a kod prekrivanja cijele površine poprečni preklop između pruga od 20—30i:lA>. Smjer pruga neka bude sjever/jug odnosno jug sjever, ako oblik i topografija područja ili raspored šumskih površina ne primoravaju planiranje nekog drugog smjera leta. Vrijeme snimanja treba birati prema fenološkim prilikama. Za srednjoevropske prilike na raspoloženju je vrijeme od sredine srpnja do kraja kolovoza. Za šume četinjača se vrijeme snimanja može produžiti do rujna. Meteorološko vrijeme mora biti bez oblaka. Može se dopustiti 1/8 ob- lačnosti iznad visine leta. Snimanje treba izvršiti u vrijeme najvišeg položaja sunca, znači oko podneva, visina sunca ne bi smjela biti ispod 50°. To naročito vrijedi za planinska područja. 3.3. Inventura oštećenja šuma pomoću aerosnimka u SR Njemačkojod 1983 — 1987. godine Na osnovi uspješnih pokusa fotointerpretacije oštećenja vegetacije, odnosno šuma, provedenih od sredine šezdesetih godina u SR Njemačkoj i dru 290 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 65 <-- 65 --> PDF |
gim državama, počela su se ondje od 1981. godine, te u većem opsegu od 1983. godine, provoditi inventarizacije uz pomoć aerosnimki za kvantificiranje i lokaliziranje novovrsnih oštećenja šuma. Samo u 1983. izvršena su u četiri savezne pokrajine (Baden-Wiirttemberg, Niedersachsen, Saarland, Hamburg) inventarizacije oštećenja šuma na cijeloj površini. U pokrajinama Bavarska, Schleswig-Holstein, Nordrhein-Westfalen su iste godine za velike regije, te u pokrajinama Hessen i Rheinland-Pfalz na više manjih šumskih područja provedena aerosnimanja i odgovarajuća fotointerpretacija. U narednim godinama takav razvitak se nastavio i za površinski velike savezne pokrajine u SR Njemačkoj. Može se u grubim crtama, odustajući od pojedinosti, navesti slijedeće: U Bavarskoj je nastavljeno sistematično snimanje regiona i pojedinačnih jako oštećenih terena, godina za godinom. Pregled u Tabeli 3. Pregled aerosnimanja u svrhu ustanovljavanja oštećenja šuina, koja je financirao Šumarski znanstveno istraživački institut Bavarske Tabela 3 Snimanje u primjernim prugama Snimanje Godina Mjerilo (površina) Dužina Razmak Efektivna ha površina km km ha 3 4 5 6 1981 1: 5 000 2 500 — — — 1982 1: 5 000 3 920 — — — 1983 1: 3 000 — 465 8 32 080 1: 5 000 1:36 000 — 6 700 2 080 — 1,5 — 4 — 236 000 — 1984 1: 3 000 17410 — — — 1: 5 000 9 450 — — — 1: 3 000 — 120 2 8 280 1: 5 000 1: 3 000 — 17 300 640 — 1,5 — 4 — 73 600 — 1986 1: 5 000 1: 5 000 (1:6 000) — — 230 1718 1,5 3/4 (8) 26 450 200 700 U Baden-Wiirttembergu izvršena je 1985. godine inventarizacija Schwarzwalda i to u okviru priprema za inventuru oštećenja šuma u Evropskoj zajednici. Uz to su bile površinski snimljene mnoge komunalne i privatne šumarije (na pr. Freiburg, Baden-Baden, Salem), te šume velikog dijela južnog Schwarzwald-a i 1986. godine Odenwald-a, za potrebe šumarskog instituta, te obrađene intenzivnim statističkim metodama. U Hessen-u je pokrajinska uprava šuma u 1984. godini intenzivirala aerosnimanja za ustanovljavanje šteta na šumama, a 1986. godine izvršena je inventarizacija cijelog teritorija. I ovdje su gradske uprave šuma izvršile površinska aerosnimanja u svrhu inventarizacije oštećenja šuma, kao na pr. Frankfurt, Wiesbaden. U pokrajini Niedersachsen je pokrajinska uprava šuma, nakon inventure cjelokupne površine izvršene 1983., regionalizirala iza 1984. aerosnimanja, tako da se svake godine jedan dio teritorija snimi i interpretira. Za |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 66 <-- 66 --> PDF |
težišta oštećenja kao Harz, Soling i dijelovi obalnog područja izvršena su višestruka snimanja za praćenje oštećenja. Kao u Hessen-u, tako je i pokrajinska uprava šuma u Nordrhein-Westfalen od 1984. intenzivirala acrosnimanja i interpretaciju za ustanovljavanje oštećenja šuma. Godišnje se snime veliki dijelovi pokrajine, a Pokrajinski zavod za ekologiju, uređenje krajolika i šumarsko planiranje je za primjenu aerosnimaka formirao vlastitu ustanovu. Komunalni Savez za područje Ruhr-a (1985) i mnogi veliki gradovi pokrajine (Wuppertal, Essen, Aachen, Koln i drugi) proveli su inventarizaciju svojih šuma pomoću aerosnimki. Nešto drugačiji put izabrala je Uprava šuma u Rheinland-Pfalz. Do 1985. ograničilo se je ovdje na aerosnimanje manjih pojedinačnih objekata, kao što su trajne opažačke plohe, pokazne plohe za uređivanje šuma, prirodne šumske jezgre i manje površine težišta oštećenja. Tek 1986. prešlo se je na veće inventure pomoću aerosnimaka. Uz inventuru oštećenja šuma Pfalzer Wald, izvršena je pomoću aerosnimki zanimljiva inventura šuma, šikara i živica u šumom siromašnijim područjima. Detaljniji podaci o metodama koje su primijenjene, o stečenim iskustvima i postignutim rezultatima mogu se dobiti kod Šumarskh instituta u pojedinim pokrajinama. Upozorava se na dva diplomska rada izrađena u Freiburgu (T e p a s s e 1984, Miille r 1988) u kojima su inventure pomoću aerosnimki izvršene u SRNJ od 1983. dokumentirane i usporedno analizirane. Uspješna primjena ICK aerosnimki u SR Njemačkoj pridonijela je da su se one i u Švicarskoj i u Austriji primijenile za regionalne inventure, a u 1988. je počela nacionalna inventura Austrije, koja je uključila i neke nove metodološke elemente. Na osnovi inventarizacije u Badcn-Wurttcnbergu 1983. počelo se u direkciji »Šumska privreda« Evropske zajednice razmišljati o inventarizaciji oštećenja šuma pomoću aerosnimki za cijelu zajednicu. Već 1984. stupila je ta direkcija u kontakt s Odjelom za šumarsku fotogrametriju i daljinska istraživanja Sveučilišta Freiburg i stavila mu je u zadatak da, u suradnji s Sveučilištem Louvain la Neuve Belgija i francuskim »Nacionalnim institutom za agronomska istraživanja« (INHRA) razvije i ispita metodu za permanentnu inventarizaciju oštećenja šuma za sve države EZ, koje bi se zasnivale na primjeni aerosnimki. Odgovarajući prijedlozi, odnosno završni izvještaji o pilot-inventurama u Schwarzwaldu, Ardenima i Vogesima publicirani su 1986. godine (H i 1 d ebrandt et al. 1986, Marechal et al. 1985, Riom et al. 1987). Sada je u toku program upoznavanja s tim metodama i izobrazba fotointerpretatora za danske, talijanske, indijske i irske šumare. 3.4. Model inventure na velikim površinama novovrsnih oštećenja šuma primjenom aerosnimki Spomenute metode inventarizacije imaju zajednički osnovni oblik, a to je da se zasnivaju na statističkoj metodi uzoraka, oštećenja se ustanovljavaju procjenom stanja pojedinačnih stabala na primjernim točkama, te im zato kao podloga služe ICK aerosnimke krupnog mjerila. Uvelike je jednoobrazna i klasifikacija oštećenih stabala u pet stupnjeva oštećenja, te u no |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 67 <-- 67 --> PDF |
vije vrijeme i primjena istih ili vrlo sličnih ključeva za interpretaciju (uspoiccl i A r b e i ts g r u p p e F o r s 11. Luftbildinte r p reten 1988. ili Tepass e 1988.). Međutim planovi snimanja, broj uzoraka i način izbora primjernih stabala na primjernoj točki su u pojedinim Saveznim pokrajina ma u Švicarskoj, Austriji ili Belgiji različiti i prilagođeni danim uvjetima. Nema metode, koja bi svuda u svim pojedinostima bila ista. Žele se zapravo primijeniti takve metode, koje daju usporedive rezultate. U nastavku prikazan model inventarizacije oštećenja šuma pomoću aerosnimki na velikim površinama treba shvatiti kao primjer, kojim se možemo poslužiti, ali za koji se ne smatra da je jedini mogući ili svuda najbolji. Ciljevi inventarizacije Postavljena su tri međusobno usklađena cilja i to: a) Inventura stanja šuma velikog područja i njegovih dijelova u gotovo jedan te isti dan, kod čega će se odrediti učestalost značajki K, koje karakteriziraju za određene vrste drveća stupanj oštećenja pojedinih stabala. Kod toga treba formirati 5 stupnjeva oštećenja. b) Istraživanje prostorne (geografske) razdiobe pridolaska oštećenja, kao i (moguće) ovisnosti između pojave značajki K; i određenih značajki sastojina i staništa. c) Opažanje razvitka stanja šuma velikog područja u razdoblju od ngodina, što znači ustanovljavanje promjena učestalosti značajki Kj (eventualno i nekih drugih ekoloških i pedoloških značajki). Područje inventarizacije (država, pokrajina, regija) obuhvaća na pr. 20.000 ha, a ima, kod više ili manje jednoličnog rasporeda šuma, postotak šumovitosti od 30V Ustanovljavanje oštećenja šuma i opažanje razvitka oštećenja provest će se statistički, metodom uzoraka. Kod toga će se postaviti velika količina privremenih primjernih ploha na aerosnimcima i ograničen broj stalnih, kombiniranih terenskih i ploha na aerosnimkama. Kod potonjih treba iste kolektive stabala interpretirati i na terenu i na snimkama. Za postizanje ciljeva pod a) i b) postavit će se Klaster uzorak privremenih primjernih površina u više stupnjeva: 1. stupanj Aerosnimanje u prugama 2. stupanj Skupine od »m« primjernih točaka uzduž pruga na pr. m = 9) 3. stupanj Interpretacija od »n« stabala na svakoj primjernoj točki (na pr n = 20). Dodatno uz primjerne točke trećeg stupnja postavljaju se i stalne kombinirane primjerne površine, u terenu i na snimku, sistematično raspoređene na pr. u rasteru 8x12 km, koje se smatraju integralnim dijelom uzorka (Slika 9). |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Slika 9: Koncept snimanja i uzimanja uzorka Svaka 3. snimka linije snimanja Uzorak s 9 privremenih primjernih točaka Stalne primjerne točke, definirane X i ´L koordinatama. I:a pr. : 4>:8 km, il i 12x8 km. i 1 u 1 Slika 9: Koncept snimanja i uzimanja uzorka Kombinirane plohe imaju više funkcija i služe za: — Kontrolu interpretacije — Izvođenje odnosa između terestričkih i fotointerpretacijski ustanovljenih značajki. — Diferencijalnu dijagnozu, tj. za ograničenje novovrsnih oštećenja od onih za koje znamo uzroke — Terestričko ustanovljavanje dodatnih parametara — Kao kolektiv za opažanje i dokaz promjene stanja kod naknadnih inventara (cilj c) Za postizanje cilja pod c) primijenit će se u prvom redu kombinirane plohe. One čine osnovu za opažanja promjena i one su trajnog karaktera. Dodatno se (sekundarno) kao dokumentacija promjena na velikim područjima mogu uzeti i razlike inventarizacije na privremenim plohama na početku i na kraju neke periode. Definicija trajnih primjernih površina i njihovo pronalaženje na snimkama različitih serija vidi u Hildebrand t 1985). Aerosnimanje Tehničke uvjete aerosnimanja postaviti prema preporukama u poglavlju 3.2. Za opisanu metodologiju izabrano je mjerilo 1:5.000, razmak pruga snimanja 8 km i, ako je moguće, smjer leta N—S. Fotointerpretacija Na svakoj trećoj aerosnimci u snimljenoj pruzi uzima se uzorak od 9 primjernih točaka. Pod stetoskopom se na aerosnimku postavi potpuno prozirna folija na kojoj je ucrtano 9 primjernih položaja, na kvadratnom razmaku od 4 cm (= 200 m u prirodi za snimke 1:5.000), koji je označen sitnom točkom. Za brže pronalaženje tih točaka oko njih su nacrtani krugovi promjera 1 cm. Oni nemaju svrhu da ograniče površinu primjerne plo |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 69 <-- 69 --> PDF |
he, ali će se u pravilu interpretirana stabla nalaziti unutar kruga (Slika 10). Na svakoj točki klasificira fotointerpretartor 20 točki najbližih stabala. Kod toga procjejuje vrstu drveća i značajke K;, koje karakteriziraju stupanj oštećenja. Na osnovi značajki preslikavanja: boje krošnje, tekstura boje, prostorni oblik krošnje i uočljivi simptomi gubitka asimilacijskog aparata svako stablo se svrstava u jedan od pet stupnjeva oštećenja. Kod toga se fotointerpretator služi uputama za ustanovljavanje stanja krošnje na ICK aerosnimkama ARBEITSGRUPPE (1988), te za upotrebljeni fotomaterijal, pažljivo izrađenim interpretacijskim ključem zatim na kontrole interpretacije odnosno usporedne inventure na kombiniranim plohama. Stablimično se interpretira i u mladim sastojinama. Ovdje se klasificira 15 krošnji najbližih primjernoj točki, koje se na snimci uočavaju kao pojedinačna stabla. Ako se u branjevinama listača ne mogu identificirati pojedinačne krošnje, pomažemo si s mrežom od 15 polja i svako polje se prema svom izgledu klasificira u određeni stupanj oštećenja, slično kao kod procjene pojedinačnih stabala. Za svaku primjernu točku interpretator ustanovljava slijedeće sastojinske i stanišne značajke: Sastojinski podaci Stanišni podaci — Dobni razred — Predjel — Izgradnja sastojine — Oblik terena — Oblik smjese — Pad, smjer pada — Sklop — Položaj točke u sastojim — Omjer smjese — Nadmorska visina Nadmorsku visinu primjerne točke je najbolje očitati s topografske karte 1:25.000. Terenski radovi nako m bin i r anim plohama Na tim plohama se svako stablo usmjerava pomoću mjerne vrpce i busole. Položaj snimljenih stabala pohranjuje se u elektroničkom računalu u obliku karte (Slika 11). Terenska ekipa procjenjuje karakteristike svakog stabla analogno kako je opisano kod terestričkih inventura. Dodatno se ustanovljavaju tip opadanja iglica/lišća, biotička oštećenja i bolesti s poznatim uzročnikom, te značajke koje se na snimku ne mogu ustanoviti, kao što su vrsta i tip tla, oblik humusa, dubina tla i slično. Obrada podataka Svi podaci se naravno moraju prezentirati u obliku, koji omogućuje dalnju automatsku obradu podataka i zato je potrebno manuale odgovarajuće projektirati. U prvom redu tražimo rezultate, koji karakteriziraju situaciju oštećenja šuma za cijeli teritorij i njegove dijelove, a obzirom na ciljeve inven |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 70 <-- 70 --> PDF |
UZORAK Er. 114 KOORDINATE BW-3452 HW-5358 Slika IO : TK LIST Br. 7616 Primjer transpa3j ever rentne folije u originalu. Razmak primjernih točaka 4 cm. Slika 11: Položajni plan 2C stabala izmjerenih na stalnoj primjerno; točki, iscrtan elektroničkim računalom. ture pod a). Preračunavanje stablimičnih rezultata na površinske treba provesti na odgovarajući način. Daljnja obrada treba omogućiti postizavanje ciljeva pod b). Pomoću podataka o stupnju oštećenja, sastojinskim i stanišnim prilikama trebamo doći do jednostrukih i višestrukih odnosa između nastalih oštećenja i sastojinskih i stanišnih karakteristika. Ciljeve pod c) možemo postići tek ponovljenim inventurama. One trebaju uslijediti u ovisnosti o razvitku oštećenja nakon 3—5 godina. LITERATURA Anonymu s 1985: Die Klassifizierung und Diagnose der neuarligen Waldschaden. Sondcrruck der AFZ. Munchen. 1985 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Arbeitsgruppe forstlicher Luftbildinterpretaten 1988; Auswertung von Color— Infrarot—Luftbildern. Praktische Anleitung zur Kronenzusstandserfassung durch visuelle Interpretation von Einzelbaumen. Selbstverlag der Arbeitsgruppe Freiburg. Marz 1988. Bade n-w iirttembergische forstliche Versuch- und Forschungsanstal t 1988: Bonitierungsergebnisse der Dauerbeobachtungsflachen; Stand Friihjahr 1988. Schriftliche Mitteilung der Abteilung Waldschutz. Freiburg 1988. Bayerische forstliche V e r s u c h— und f o r schungsanstal t o. J.: Ubersicht iiber die Luftbildbefliegungen im Aultrag der FVA Manuskript, person! Mitteilung o. J. Bundesministerium f ii r Ernahrung, Landwirtschaft u n d Fors ten 1987: Waldschiiden in der Bundesrepublik Deutschland; Ergebnisse der Waldschadenserhebuna. Schriftemcihe des BML, Heft 349, Miinster Hiltrup 1987. Hildebrandt , G. 1984: Das Reflexions— und Emissionsverhalten natiirlicher Oberfliichen. In: hWfi (Hrsg.): Luftibildmessung und Fernerkundung in der Fortstwirtschaft. H. Wichmaan Verlag. Karlsruhe 1984. Hildebrandt , G, 1985: Pilotinventur einer europaischen Waldschadensinventur. In: Inventorv and Monitoring of Endangered Forests. IUFRO Confernce Zurich 1985. Š. 237—242. Hildebrandt, G. und Kenneweg, H. 1968: Einige Anwendugsmbglichkeiten der Falschfarbenphotographie im iorstlichen Luflbilwesen. In: AFJZ. Frankfurt M. Nr. 139. 1968. S 205—213 Hildebrandt, G.; G r u n d m a n n, O.; Schmidtke, H.; Tepasse, P. 1986: Entwicklung und Durchfuhruiig einer Pilotinventur fiir cine permanente europiische Waldschadensinventur. PEF—Bericht Nr. 11. Karlsruhe 1986. Holler, R. M. und Johannsen, C. J. 1969: Ecological potentials in spectral signature analysis. In: Remote Sensing in Ecology. Athens´Georgia (USA). 1969. S. 1—16. Kadr o A. 1984: Investigation fo spectral signatures of differently damaged tress and forest stands using multispectral data. Proceed IGARSS Meeting. ESA Sp — 215. Vol. I. S. 217—221. Kenneweg , H. 1972: Die Verwendung von Farb— und Infrarot—Farbluftildern fiir Zwecke der forstlichen Pholointerpretation unter besonderer Beriicksichtigung der Erkennung und Abgrenzung von Kronenschiiden in Fichtenbestanden. Diss. Universitat Freiburg. 1972. Kenneweg , H. 1980: Luitibildinterpretation und die Bestimmung von Belastung und die Bestimmung von Belastung und Schaden in vitalitatsgeminderten Wald— und Baumestanden. Schriftenreihe der Forstl. Fakultat. Universitat Gottingen. H. 62. 1980. Marechal, P; Felt e n, V.; G i o t-W i r g o t, P.: Evaluation de la teledetection comme methode d´identification des troubles phylosanitaircs en foret. Rapport Final, Louvain la Neuve, 1985. M tiller, H. 1988. Analytische Dokumentation der Farbinfrarot—Luftibildefliegungen in der Bundesrepublik Deutschland 1984—1987. Diplomarbeit Univ. Freiburg 1988. Murtha , P. 1972: A guide to air photo interpretation of fores-t damage in Canada. Can. For. Serv\ Publ. No. 1292. Ottawa 1972. Riom, I.; R e t a u, F.; Guy on, D.; Darn audery, I.;Guillem, M. 1987: Demonstration de l´application de la teledection par methode photographique pour l´estimation des deaats aux forets. INRA. Cestas 1987. Schopfcr , W.; Hradet z k y, J. 1983: Zielsetzungen und Probleme der terrestrischen Waldschadensinventur Baden-Wurttemberg. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Mitteilungen der Forstlichen Versuchs— und Forschungsanstalt Baden— Wiirttemberg. Freiburg. Heft. 107. 1983. S chop fer, W.; Hradetzky, J.; Bosch, B.; Hannak, C 1984: Terrestriche Waldschadensinventur fiir Baden—Wiirttemberg 1984. Wiirttemberg. Freiburg. Heft 117. 1984. Tepasse , P. 1984: Vergleichende Dokumentation der Waldschadenserhebungen mit FIR-Luftbbildern in der Bundesrepublik Deutschland. Diplomarbeit Universitat Freiburg 1984. Tepasse , P. 1988. Qualitative und quantitative Beziehungen zwischen terrestrischen und aerlialen Daten des Waldzustandes. Im Druck. Freiburg 1988. INVENTOR UND BEOBACHTUNG DER GEGENWAERTIGEN WALDSCHAEDEN IN DER BUNDESREPUBLIK DEUTSCHLAND Z u s a m in e n f a s s u n g Seit Mitte der 70-er Jahre und besonders seit Anfang der 80-er Jahre treten in der BR Deutschland, sowie in den benachbarten Landern Waldschaden auf, die keiner der »klassischen« biotischen oder abiotischen Schadursachen allein zuzuordnen sind. Um zuverlassige Informationen iiber das Ausmass und die Verbreitung dieser Waldschaden zu bekommen wurden seit 1982. in den Bundeslandern die Waldschadeninventuren durchgefiihrt, fiir welche seit 1984 eine einheitliche Methodik eingefiihrt wurde. Diese Inventuren basieren sich auf reinen teresstrischen Aufnahmen. Aufbauend auf den erfolgreichen Versuchsinventuren mittels Luftbildinterpretation wurden in der BRD seit 1982 in grossem Umfange Luftbildinventuren zur Quantifizierung und Lokalisierung der neuartigen Waldschaden eingesetzt. Diese Inventuren basieren sich auf der Interpretation von grossmasstabigen Infrarot- Farbluftbildern. Nachdem die Vorasussetzungen fiir Waldschadenerfassung durch Fernerkundung und die Luftbildinventuren in der BRD von 1983 —1987 kurz erwahnt wurden, ist ein Modeli fiir eine grossraumige Luftbildinventur der neuartigen Waldschaden ausfuhrlich dargestellt. |