DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 39     <-- 39 -->        PDF

3.4 Koje štete treba očekivati pri povišenim protonima
a) Korijenske štete uzrokovane direktnim protonskim stresom


Većina šumskog drveća je doduše prilagođena kiselom llu. Međutim ne
mogu se isključiti čiste štete od kiselina pri vrlo niskim pH vrijednostima.
Rezultati R o s t-S i e b e r i-a (1983.) nakon laboratorijskih istraživanja govore
o tome, da pri pH vrijednostima < 4 u hranjivim otopinama bez Al dolazi
do štete na korijenju(.smanjenje rasta u visinu, skraćen životni vijek)
na mladicama bukve i smreke.


b) Korijenske štete uzrokovane aluminijem i teškim metalima


Aluminij se smatra najvažnijim štetnim faktorom zakiseljenja tla. To je
povezano s time, što aluminijski hidroksidi u kiselim horizontima (pH < 5
(rTO) bez humusa predstavljaju najdjelotvorniju pufersku tvar, te pri odbijanju
protona izlučuju aluminijske ione. Poput aluminijskih iona, i ioni
teških metala mogu se oslobađati trošenjem protona iz oksidnih, hidroksidnih
ili organsko-kompleksnih veza. Prema sadašnjem znanju, može se
računati na štete uzrokovane teškim metalima samo kod jakih zakiseljenja.


Toksično djelovanje aluminija na biljke javlja se prema onome što danas
znamo uglavnom od rastvorenog aluminijskog speciesa AP+ i A1(0H)


+


Polimerni aluminijski ioni, kao Ab(OH)^´ ili A17(OHII´´, su vjerojatno tek slabo
otrovni. Bezopasnim se smalraju aluminijski ioni, koji su organski kompleksirani.
Stoga treba računati na štete od aluminija prvenstveno u horizontima
mineralnog tla u kojima nema humusa, odnosno pokazuju tek
neznatni sadržaj humusa.


Kako izgledaju štete od aluminija na korijenju? Prvi morfološki znaci
aluminijskog trovanja su zakržljali oblici finog korijenja kao posljedica ometanog
rasta. Često dolazi do pojačanog stvaranja postranog korijenja,
koje također pokazuje zakržljale oblike, tako da može nastati habitus u
obliku klupka. Kod jakog trovanja aluminijem, rast potpuno prestaje i
korijenje odumire.


Fiziološki se oštećenje nalazi u meristemu vegetacijske točke na vrhu
korijena, te u zoni protezanja mladog korijenja. Na poljoprivrednim biljkama
se može, na primjer, dokazati, da se aluminij prvenstveno nakuplja
u jezgru stanica meristema korijenili vrhova (Matsumot o e t al. 1976.).
Tamo je vjerojatno vezan uz DNA (M o r i m u r a and Matsumoto 1978).
Njegovo djelovanje doduše nije potpuno razjašnjeno, no izgleda da sprijećava
diobu stanica u meristemskom tkivu vegetacijske točke. Drugo specifično
djelovanje odnosi se na staničnu stijenku. Aluminij naveliko zamijenjuje
kalcij (G o d b o 1 d t al. 1988., Stienen und Bauch 1988). Vjerojatno
time dolazi do smetnji u rastu finog korijenja; jer kalcij je od velike
važnosti za strukturu stanične stijenke i zaštitu plazmamembrane od ostalih
iona.


Višak aluminija može dovesti i do smetnji u prehrani. Poznato je iz
istraživanja poljoprivrednih biljki, da alumnij može ometati prhvaćanje


265