DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 38 <-- 38 --> PDF |
d) Daljnji primjeri Na ravnim rendzinama visinskih položaja vapnenastih Alpa boluju često sastojine smreke od nedostataka kalija i sušnosti. Danas se ove štete pojačano javljaju bez nekog jasnog objašnjenja. Jednako nejasno je i pojačano javljanje nedostatka kalija na tlima iesnog vapnenca i morena južne Njemačke. 3. ŠTETE ZBOG TALOŽENJA U PODRUČJU KORIJENJA 3.1 Hipoteza o zakiseljenju tla uzrokovanom taloženjem Ova hipoteza ne stoji samo u središtu objašnjenja uloge tla u današnjim šumskim štetama, ona je i polazna točka za proširena ekosistemska istraživanja šuma (U 1 r i c h i M e y e r 1987., Matzner 1988.). Ta hipoteza polazi od toga, da se taloženje kiselih tvari, i onih koje proizvode kiselinu, kao SOj, NOx i NIT, od početka industrijalizacije znatno povećalo, prvenstveno u šumama, te je u mnogim šumskim tlima došlo do opterećenja kiselinama, što znatno danas utječe na vitalnost drveća. 3.2 Stopa kiselog taloženja Prema Ulrich u u šumama Savezne Republike Njemačke varira godišnja stopa ukupnog taloženja kiselina između 1 i 7 kmol-a H ha. Mokro taloženje s oborinama je uglavnom relativno malo i leži ispod 1 kmol ha. Mnogo veće značenje ima plinovito i partikularno intercepcijsko taloženje u području krošnje. Ono se bitno određuje vrstom drveta, gustoćom sastojine i izloženošću sastojine. Vrlo važan je i visinski položaj, naročito što se tiče pročešljavanja kiselih oblaka i kapljica magle kroz krošnje drveća. 3.3 Mehanizmi zakiseljenja u tlu Protonsko opterećenje tala dešava se pritom na različite načine. U fokusu je naravno direktni unos protona sa sastojinskom oborinom (sumporna kiselina, sumporasta kiselina, salitrena kiselina). Važnu ulogu k tonu: igra unos amonijaka uzrokovan intercepcijom amonijaka, što može dovesti biološkim procesima — dijelom preko biološke cirkulacije — do prinosa salitrene dušične kiseline. Međutim, treba promatrati i druge mehanizme antropogenog zakiseljenja tla. Na primjer, izgleda da dolazi do pojačanog zakiseljenja tla u neposrednoj blizini korijena (zakiseljenje rizosfere), ako se u krošnji ispiru bazni kationi, kao kalcij i magnezij, iz iglica i lišća. To, naime, rezultira time, da odgovarajuće količine Ca Mg iona u rizosferi budu opet preuzete nakon izlučivanja protona. Daljnji izvor zakiseljenja tla je i prostorno i vremensko raspadanje ionskih tokova kada se u višeslojnoj sastojini i površinskom humusu akumuliraju bazični kationi na neko vrijeme, tako da prvenstveno u donjem dijelu korijenskog područja zaostane višak kiseline. |