DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 37 <-- 37 --> PDF |
željeza u iglicama, da u slijedećoj zimi sadržaj klorofila ostaje relativno stabilan. Ovo samo po sebi nedramatično događanje prolazi u nekim regijama kroz znatna pogoršanja, jer iglice nisu više zazelenile ili su samo djelomično i slabo vratile zelenu boju, tako da je vitalnost drveća krajnje opala i sastojine su unutar nekoliko godina odumrle na velikim površinama. Po prvi puta smo primijetili umiranje borova na vapnenastom tlu u prosincu 1972. u području opterećenom imisijama oko Ingolstadt-a (K r e u tze r 1978.). To se dalje proširilo na vapnenasta područja. Od prije nekoliko godina to je zahvatilo i u Švicarskoj, u Kantonu Schaffhausen auf dem Randen, velike dijelove tamošnjih borovih šuma. Još nije potpuno jasno čime je uzrokovano ovo pogoršanje. Stres uzrokovan vremenom ili patološki stres se bitno izdvaja. Isto vrijedi za zakiscijenje tla jer su tla odlično zaštićena karbonatom, prvenstveno u finom tlu. S velikom vjerojatnošću su odlučujuća zagađenja zraka, moguće uz sudjelovanje fotooksidanata, koji uzrokuju dodatne štete direktno na iglicama. Utoliko se ova šteta svrstava u »nove«. c) Nedostatak magnezija kao »novo« oboljenje smreke (Picea abies L. Karst.) i bukve (Fagus sylvatica L.) Prijelaz na oštećenja tla uzrokovana kiselim taloženjem predstavljaj) vjerojatno »nova« oboljenja zbog nedostatka magnezija. »Novo« je u tome što simptomi nedostatka nastupaju na onim staništima na kojima prije nisu zapaženi. Na to smo po prvi puta naišli početkom 70-tih godina u Oberpfalz skoj šumi i brdima Fichtel, gdje se činilo da postoji povezanost s nekim područjima emisija, pa smo tada savjetovali Bavarskoj državnoj upravi, da se dodavanje vapna u Sj. Bavarskoj u osnovi treba izvoditi s magnezijskim vapnom. Od početka 80-tih godina su ova oboljenja zapažena u Harz-u, Bavarskoj šumi, Schwarzwald-u i u sjevervarskom Keupergebiet-u. Ova »nova« oboljenja zbog nedostatka magnezija se posvuda ograničavaju na kisela tla s vrlo malim zasićenjem lužinom, te se prvenstveno pojavljuju na visinskim položajima srednjih planina. Prema Zottl u (1985.) pojavljuju se onda, kada sadržaji magnezijevih iona zamjenjivih s NHiCl-om leže na dubini 0 — 10 cm ispod 50 mg g—*. Dolaze s vrlo malim vrijednostima Mg u iglicama « 0.6 mg g—i). I opskrba s Ca u iglicama je uvijek relativno tijesna. U svakom slučaju se čini da je loša opskrba tla samo jedan preduvjet među ostalima; jer postoje i staništa na kojima s jednako lošom opskrbom tla nisu primijećeni simptomi nedostataka. Vrlo je vjerojatno da ovdje sudjeluju ostali stresni faktori. Za smanjeno uzimanje Mg i Ca može npr. biti djelomično odgovoran povećani unos atmogenog NH<. Razložna je i pretpostavka, da je kiselo taloženje dovelo do pojačanog ispiranja Ca i Mg. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala (Kaupenjohan n i dr. 1987., Z 6 111 i dr. 1987., Hiitt l 1985.), što se samo po sebi i moglo pretpostaviti, da gnojenja s magnezijem djeluju na nestanak simptoma. Time se naravno taj uznemirujući fenomen nije eliminirao. 263 |