DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— radi li se o a priori prisutnim kroničnim stresnim potencijalima tla, kao
na pr. nedostatne hranjive tvari, koji tek zajedno s ostalim novopridošlim
stresnim faktorima dovode do šumskih šteta, ili

se u tlu razvija a posteriori po život opasan stresni potencijal na temelju
novih atmogenih depozita, kao na primjer pri visokom unosu kiselina?
U prvom dijelu mog predavanja ću razjasniti obje ove pretpostavke.
U drugom dijelu treba predstaviti neke rezultate ispitivanja hipoteze o zakiseljenju
tla.


2.
NEDOSTATNA OPSKRBA HRANJIVIM TVARIMA I VODOM KAO
FAKTOR STRESA
Kronični nedostatak hranjivih tvari ili sušnost uvjetovana tlom mogu
sudjelovati pri »novim« šumskim štetama kao predisponirajući faktori. Pri
tome je odlučujuće, da se tolerancija drveća prema dodatnim faktorima stresa
fiziološki snizuje. Cesto dolaze do izražaja kod takvog zajedničkog djelovanja
s nedostatkom hranjivih tvari simptomi nedostataka u slici šumskih
šteta. Ova vrsta uzročnog povezivanja se u pravilu pokazuje strogo povezanom
sa staništem. Ipak je teško zaključiti da li se šteta treba svrstati
u »novu«, budući da i nagli klimatski stresovi mogu imati slično djelovanje.


Nekoliko primjera je navedeno.


a) Odumiranje smreke na močvarnim tlima


Na mnogim močvarnim tlima bavarskog Alpenvorlanda trpe smreke
(Picea abies L. Karst) od kroničnog nedostatka kalija. Simptomi su oduvjek
bili prepoznatljivi. Prije nekih osam godina su se u nekim regijama ti
simptomi pojačali. Krošnje su se prorijedle i došlo je do djelomičnog odumiranja
sastojina (Rehfues s 1983.). Koji su dodatni faktori i u kojem omjeru
sudjelovali u tom procesu, dosad nije sasvim razjašnjeno. Pored oštećenja
ozonom i ostalim onečišćivačima zraka, raspravlja se prvenstveno o
stresu uvjetovanom vremenskim utjecajima. Ekstremni mraz u travnju 1981.
je vjerojatno nakon vrlo toplog proljeća uzrokovao jake štete. Ako se to
dokaže kao odlučujući razlog, ovdje se ne bi radilo o »novini« šumskim
štetama.


b) Umiranje borova na vapnenastim tlima


Na ekstremno karbonatnim tlima zimi su borovi (P´-nus sylvestris L.)
oduvijek često pokazivali klorotična obojenja na iglicama mladica. Snaga
rasta i vitalnost drveća jedva da su time pogođeni, jer početkom novog vegetacijskog
razdoblja iglice se zazelene. Uzrok ove »zimske kalcikloroze bobova
« je vrlo tijesna opskrba željezom, što dokazuje niz ispitivanja (S t a 1fel
t 1927., Schonha r 1958., I960., Zec h 1968., i dr.). Ona se iskazuje fotooksidacijskim
razaranjem klorofila zimi, naročito pri hladnom vremenu.
Stoga je najizrazitija na najmlađem godištu crnogorice, jer ono sadrži najmanje
željeza. Tek u drugom vegetacijskom razdoblju akumulira se toliko