DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U našim nizinskim šumama pored ostalog došlo je do velikih poremećaja prouzročenih hidroregulacijskim zahvatima, ali i uslijed onečišćenja poplavnih voda. U hidromorfnim tlima Posavine sa suviškom vlaženja Vrankovi ć i Baši ć (1979) su utvrdili porast sadržaja reduciranog (Fe-) željeza i niske vrijednosti redoks potencijala (rH). Maksimalni sadržaj dvovaljanog željeza utvrđen je u proljeće nakon poplava. U ljetnom i zimskom periodu kada se voda povuče, sadržaj reduciranog željeza (Fe2) je niži. U pokusnoj retenciji Kupčina Prpi ć (1984) je utvrdio propadanje podmlatka kada je tijekom vegetacijske sezone došlo do barskih uvjeta u Ah-horizontu kao posljedice poplavne vode. Rezultati ovih istraživanja upućuju da se koncentracija do 35 mg 1 COj može smatrati bezopasnom, dok je koncentracija preko 51 mg 1 CO^ u rizosferi toksična za većinu vrsta šumskog drveća nizinskih šuma. 7. UTJECAJ POLUTANATA NA ISHRANU ŠUMSKOG DRVEĆA Nepovoljna ishrana šumskog drveća smatra se dominantnim predispozicijskim stres faktorom s obzirom na štetni utjecaj polutanata i drugih stresova. Poznato je da kiselinske depozicijc zajedno s fotooksidantima i drugim štetnim tvarima izazivaju oštećenja na lišću. Iz nadzemnih biljnih dijelova i tla pojačano se ispiru kalij, magnezij, kalcij i dr. Deficijencija ovih elemenata ishrane najjače je izražena u vrijeme najveće potrebe za njima, tj. kada počinje razvitak pupova (Z 6111, 1985). Stoga zajedno s analizama sumpora provodimo i analize drugih bioelemenata. U dosadašnjim našim istraživanjima utvrdili smo određene poremetnje u ishrani šumskog drveća koje bi se mogle pripisati utjecaju polutanata. Tako smo npr. analizirajući iglice jele različitog oštećenja (distrično smeđe tlo na pješčenjacima) utvrdili da jače oštećena stabla imaju niže koncentracije kalija u iglicama tijekom čitave vegetacijske sezone od stabala manjeg oštećenja. U drugom dijelu vegetacije iglice jače oštećenih stabala također su sadržavale relativno manje kalcija i magnezija. Do sličnih rezultata došli smo i u našim prvim istraživanjima u sastojinama hrasta lužnjaka. U komparativnim analizama iglica u sastojinama smreke na Velebitu i u Gorskom kotaru provedenim nakon 20 godina utvrđene su niže koncentracije magnezija, dok su koncentracije kalija bile čak nešto više. Pri tome se mora računati i s tim da su ponovljene analize provedene samo u jednoj godini, pa su na tu razliku mogle imati i određeni utjecaj vremenske prilike u toj godini. Ever s (1972) je utvrdio da sadržaj kalija ne varira više od 15 (—20) procenata od godine do godine. Moramo naglasiti da su to samo prethodni naši rezultati. Oni, međutim, jasno upućuju na zaključak da ta istraživanja treba nastaviti. |