DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 23 <-- 23 --> PDF |
3.5 Unutarnji faktori rasta Općenito uzevši biljke najintenzivnije reagiraju na polutante u vrijeme kada je njihova metabolitska aktivnost najveća. Listopadno drveće posebno je osjetljivo u stadiju kotiledona i u proljeće nakon pojave novog lišća. Zimzelene vrste dosta su izložene utjecaju SO- i drugih polutanata i zimi zbog zadržavanja asimilacijskih organa i određene metabolističke aktivnosti koje one imaju i tijekom tog perioda. Kod tih vrsta njihova osjetljivost se u pravilu povećava sa starošću. I unutar jedne vrste postoje značajne genetski uvjetovane razlike u reakciji na polutante. Tako se npr. biljke jednog klona u tom pogledu ponašaju vrlo slično. 4. ISTRAŽIVANJE S-KONCENTRACIJA U ASIMILACIJSKIM ORGANIMA ŠUMSKOG DRVEĆA U SR HRVATSKOJ Unazad dvije godine započeli smo istraživanja S-koncentracija u asimilacijskim organima šumskog drveća u SR Hrvatskoj. Osnovni je razlog tome što SO- koncentracije u pojedinim područjima naše Republike prekoračuju kritične vrijednosti. Tu su utvrđena i posebna velika oštećenja vegetacije. Rezultati mnogih istraživanja pokazali su da SO-— koncentracije u atmosferi utječu na porast sadržaj sumpora u lišću (Grodtinsk a 1984, Pfeiffer 1985, Kalan i Solar 1987 i dr). To se povrdilo i u nizu eksperimenata izvedenih u kontroliranim uvjetima (Jage r i Schultz e 1988). Međutim, relativno visoke S-koncentracije lišća ne moraju uzrokovati vidljive simptome oštećenja ukoliko izvor sumpora nije SO- (Turne r i Lambert 1980). Prve analize provedene su u istočnoj Istri te kontrolno u središnjem dijelu Istre i drugim područjima Hrvatske. U Plominu je podignuta termoelektrana jačine 125 MW, a u gradnji je drugi blok jačine 210 MW koji će godišnje trošiti oko 480 tisuća tona ugljena. U blizini tog područja nalazi se riječka industrijska zona, a značajne količine SO- pridolaze ovamo i iz sjeverne Italije. U istočnoj Istri zapažaju se ozbiljna oštećenja vegetacije a sve više propadaju kulture crnog i alepskog bora. Sušenje kultura posebno je intenzivirano 1985. godine kada su u mjesecu siječnju nastupile ekstermno niske temperature, a nakon tog uslijedilo vrlo suho proljeće i ljeto. Analizama je obuhvaćeno više vrsta drveća (Pinus nigra, Pinus halepensis, Quercus pubescens, Quercus ilex i Fraxinus ornus). Između istraživanih vrsta utvrđene su značajne razlike u koncentracijama sumpora. Tako su npr. u lišću crnog jasena utvrđene najviše, a u iglicama crnog bora najniže koncentracije sumpora. Starije iglice relativno su sadržavale više sumpora. Posebno su indikativni podaci o koncentracijama sumpora u iglicama 40—60 godina starih kultura crnog bora. Utvrđeno je da kulture crnog bora koje se nalaze na udaljenosti od 10 km od SO- izvora imaju značajno više 249 |