DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. SUMPOR KAO ELEMENT ISHRANE BTLJAKA Sumpor je za bljke neophodni konstitucioni element. Njegovo prisustvo u biljnom materijalu utvrdio je još u prošlom stoljeću Liebi g (1859). Sumpor biljke usvajaju preko korijena, prvenstveno kao SO-,~ ion. Prije ugradnje u organske spojeve on se, slično kao i dušik, mora najprije reducirati. Dokazano je da biljke iz tla mogu usvajati i manje količine organski vezanog sumpora. Uloga sumpora u metabolizmu biljaka je strukturalna, jer on ulazi u sastav bjelančevina, lipida i drugih važnih spojeva, zatim katalitička pošto je S aktivni centar pojedinih encima i sastavni dio koencima. On učestvuje u održavanju ravnoteže oksido-redukcijskih procesa u stanici, inicijaciji diobe stanica, povezan je s lancem prenosa elektrona i dr. Sumpor sadrže aminokiseline cistin, cistein, metionin, glutalion i dr. Jedna od glavnih uloga sumpora u strukturi proteina je tvorba disulfidnih veza između polipeptidnih lanaca. Ovaj element ulazi u sastav aneurina, biotina, penicilina i drugih važnih tvari. Thoma s et al. (1944) su među prvima ustanovili da biljke mogu usvajat sumpor i u obliku SO^ i da ga ugrađuju u razne spojeve. 0 1 se n (1957) navodi da pamuk može polovinu svojih potreba za ovim elementom ishrane zadovoljit usvajanjem SO^ iz atmosfere. Falle r (1971) je utvrdio da biljkama duhana i kukuruza može SCL služit kao primarni izvor sumpora. Prema ovom autoru kod usvajanja S0_> preko lišća njegovo se pretvaranje u neškodljive oblike provodi u mitohondrijima. 2.1 Suvišak sumpora Nedostatak sumpora kod šumskog drveča vrlo je rijedak (Fiedle r e t al. 1973, Lambert et al. 1976 i dr.). Za razliku od tog njegov suvišak u novije vrijeme sve češće ugrožava biljni svijet. Rjeđe se radi o suvišku sumpora u tlu, već o tome da je udio SO2 u atmosferi mnogih područja prekoračio kritične vrijednosti. Sloga je utvrđeno da biljke u okolišu industrijskih centara sadrže više sumpora nego biljke koje rastu u oblastima bez industrije. Biljke, a posebno šumsko drveće, imaju izuzetno značenje u pročišćavanju zraka od SOj i drugih štetnih tvari, međutim, pri tome dolazi i do njihovog oštećivanja. SO^ se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. U brojnim eksperimentima dokazano je da SO., sam, a posebno u kombinaciji s dušičnim oksidima i 0:i, može značajno utjecat na uspijevanje šumskog drveća. Mora se, međutim, naglasiti da su receptori, kao što su to npr. šumski ekosistemi, podložni velikom broju prirodnih i antropogenih stresova te da je SO;, u atmosferi samo jedan između tih brojnih stres faktora. Do sada se je u Evropi S02 smatrao komponentom zračne polucije s najvećim praktičnim fitotoksičnim potencijalom. Sada se, međutim, »sve veće značenje pridaje ozonu (0.) i dušičnom dioksidu (N02). So2 ima kod nas posebno značenje jer naš ugalj sadrži općenito puno sumpora, a termoelektrane i drugi njegovi potrošači ne raspolažu uređajima za odsumporavanje. |