DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 17     <-- 17 -->        PDF

IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS
UDK 630* 425.1 (497.U) Sum. liši CXI1I (1989) 243


UTJECAJ SO. I NEKIH DRUGIH POLUTANATA NA ŠUMSKO
DRVEĆE S POSEBNIM OSVRTOM NA SR HRVATSKU*


Nikola KOMLENOVIĆ**


SAŽETAK: U radu se iznose podaci iz kojih proizlazi da S02
ima značajan utjecaj na propadanje šuma u Hrvatskoj. Na šumsko
drveće kod nas štetno utječu i drugi polutanti. Izneseni
su i prvi podaci o nepovoljnom utjecaju polucije na ishranu obične
smreke, obične jele i hrasta lužnjaka.


Ključne riječi: polutanti, propadanje šuma, Hrvatska


UVOD


Procjena oštećenosti šuma provedena 1987. godine na području SR Hrvatske
pokazala je da je ta oštećenost značajna (P r p i č, Komlenović,
Seletkovi ć 1988). Ona se približava oštećenosti šuma u srednjoj Evropi,
a posebno u susjednoj Sloveniji.


Iz rezultata anktete proizlazi da je zdravo 74´% stabala, slabo oštećeno
12% stabala, a srednje i jako oštećeno 8% stabala. Četinjače u Hrvatskoj
oštećene su preko 55%, a listače nešto manje od 23%. Najveća oštećenost
utvrđena je na području Zagreba i Gorskog kotara. Najviše je oštećena jela
sa 72%, zatim pitomi kesten 44°/c, hrast lužnjak 38%, poljski jasen 35%, hrast
kitnjak 28"a i bukva sa 19% oštećenih stabala.


Uzroci propadanja šuma kod nas vjerojatno su slični onima u srednjoj
Evropi, ali sigurno postoje i određene specifičnosti, posebno u nizinskim
šumama.


Na kompleksost ovog problema posebno ukazuje Rehfues s (1987) koji
smatra da u srednjoj Evropi nitko nije u stanju postaviti hipotezu koja
bi obuhvatila svu raznolikost ovog fenomena. Međutim, rezultati istraživanja
u mnogim slučajevima mogli su dovesti u vezu poluciju i propadanje šuma
koje se dešava u novije vrijeme. Brojni eksperimenti izvedeni u kontrolitanim
uvjetima potvrđuju rezultate terenskih istraživanja o štetnom utjecaju
polutanata na šumsko drveće. Stoga je i najveći broj mjera koje se
provode u srednjoj Evropi usmjeren u tom pravcu da se polucija stavi pod
kontrolu.


* Referat na simpoziju: »EKOLOŠKI I PRIVREDNI ASPEKTI PROPADANJA
ŠUMA«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu.
** Dr. Nikola Komlenović, Šumarski institut Jastrebarsko




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 18     <-- 18 -->        PDF

2. SUMPOR KAO ELEMENT ISHRANE BTLJAKA
Sumpor je za bljke neophodni konstitucioni element. Njegovo prisustvo
u biljnom materijalu utvrdio je još u prošlom stoljeću Liebi g (1859).
Sumpor biljke usvajaju preko korijena, prvenstveno kao SO-,~ ion. Prije
ugradnje u organske spojeve on se, slično kao i dušik, mora najprije reducirati.


Dokazano je da biljke iz tla mogu usvajati i manje količine organski
vezanog sumpora.


Uloga sumpora u metabolizmu biljaka je strukturalna, jer on ulazi u
sastav bjelančevina, lipida i drugih važnih spojeva, zatim katalitička pošto
je S aktivni centar pojedinih encima i sastavni dio koencima. On učestvuje
u održavanju ravnoteže oksido-redukcijskih procesa u stanici, inicijaciji diobe
stanica, povezan je s lancem prenosa elektrona i dr.


Sumpor sadrže aminokiseline cistin, cistein, metionin, glutalion i dr.
Jedna od glavnih uloga sumpora u strukturi proteina je tvorba disulfidnih
veza između polipeptidnih lanaca. Ovaj element ulazi u sastav aneurina,
biotina, penicilina i drugih važnih tvari.
Thoma s et al. (1944) su među prvima ustanovili da biljke mogu
usvajat sumpor i u obliku SO^ i da ga ugrađuju u razne spojeve.
0 1 se n (1957) navodi da pamuk može polovinu svojih potreba za ovim
elementom ishrane zadovoljit usvajanjem SO^ iz atmosfere.
Falle r (1971) je utvrdio da biljkama duhana i kukuruza može SCL
služit kao primarni izvor sumpora. Prema ovom autoru kod usvajanja S0_>
preko lišća njegovo se pretvaranje u neškodljive oblike provodi u mitohondrijima.


2.1 Suvišak sumpora
Nedostatak sumpora kod šumskog drveča vrlo je rijedak (Fiedle r e t
al. 1973, Lambert et al. 1976 i dr.).


Za razliku od tog njegov suvišak u novije vrijeme sve češće ugrožava
biljni svijet. Rjeđe se radi o suvišku sumpora u tlu, već o tome da je udio
SO2 u atmosferi mnogih područja prekoračio kritične vrijednosti. Sloga je
utvrđeno da biljke u okolišu industrijskih centara sadrže više sumpora
nego biljke koje rastu u oblastima bez industrije. Biljke, a posebno šumsko
drveće, imaju izuzetno značenje u pročišćavanju zraka od SOj i drugih štetnih
tvari, međutim, pri tome dolazi i do njihovog oštećivanja.


SO^ se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. U brojnim eksperimentima
dokazano je da SO., sam, a posebno u kombinaciji s dušičnim
oksidima i 0:i, može značajno utjecat na uspijevanje šumskog drveća. Mora
se, međutim, naglasiti da su receptori, kao što su to npr. šumski ekosistemi,
podložni velikom broju prirodnih i antropogenih stresova te da je
SO;, u atmosferi samo jedan između tih brojnih stres faktora.


Do sada se je u Evropi S02 smatrao komponentom zračne polucije s najvećim
praktičnim fitotoksičnim potencijalom. Sada se, međutim, »sve veće
značenje pridaje ozonu (0.) i dušičnom dioksidu (N02). So2 ima kod nas posebno
značenje jer naš ugalj sadrži općenito puno sumpora, a termoelektrane
i drugi njegovi potrošači ne raspolažu uređajima za odsumporavanje.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Tako se npr. u ugljenu iz istarskog bazena sadržaj sumpora kreće oko 9%.
Dosta sumpora, sadrži i nafta, a poseban problem predstavlja pridolazak
SO., iz drugih zemalja (SI. 1).


SI. 1
OPTEREĆENOST PROSTORA SFR JUGOSLAVIJE SA SO, U 1980. GODINI




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Interakcije unutar šumskih ekosistema
opterećenih polutantima


Polutanti:mokre i suhe Klima:
depožici je S02,NOx,03, teški sušni period
metali


Oštećenje kutikule


i drugih organa lišća


Ispiranje hraniva Povećanje
(Ca.Mg.K.Mn) transpiracije


Nedostatak Smanjenje Sušni
hraniva asimilacije stres


Akumulacija N,S, Usporeni


teški metali rast


Ispiranje baza tla Inhibicija Smanjenje


I Zakiseljavanje tla faune translokacije
Porast Al-koncen-tla asimilata u
tracija korijen


T


Usporavanje razgradnje
listinca


Smanjenje rezervi Usporeni rast korijena
pristupačnih hraOštećenje
korijena
niva (Ca,Mg,K) Interferenca s mikorizom


E— X


Redukcija usvajanja Redukcija usvajanja


hraniva vode




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 21     <-- 21 -->        PDF

3. ŠTETNI UTJECAJ SO, NA BILJKE
SO, utječe na vegetaciju direktno u obliku plina ili posredno na taj
način što produkti njegove konverzije sudjeluju u zakiseljavanju oborina.
Složenost ovog djelovanja vidljivo je iz sheme na str. 246.


3.1 Djelovanje SOL> na neke fiziološke procese
S02 u nižim koncentracijama pospješuje otvaranje, a u visokim zatvaranje
puci (De vid e 1986). On ulazi u unutrašnjost lista, pretežno kroz puci,
u mezofil i preko njegovih intercelularnih prostora dalje u biljku. Otvaranje
puci dovodi do prekomjernog gubitka vode, a njihovim zatvaranjem
priječi se ulaz za fotosintezu neophodnog C02. S02 koči fotosintetsku fosfosforilaciju,
tj. o svijetlosti ovisnu sintezu adenozin-trifosfata. Time se remeti
normalno odvijanje Calvinovog ciklusa i sinteza ugljikohidrata.


Zbog strukturalne sličnosti S02 i C02 molekula S02 kompetitivno ometa
vezivanje C02 na ribulozu 1,5 difosfat. Na taj se način koči ova reakcija.
Sumporni dioksid u stanicama lista inhibira nitrit reduktazu neophodnu za
pretvorbu nitritnih u amonijeve ione. Time se koči sinteza aminokiselina.
Kako SO2 s vlagom mezofila tvori kiselinu (Silviu s et al. 1975) on može
uzrokovat oštećenja membrana kloroplasta i stanica te dovesti do razaranja
čitavih tkiva (Welburn et al. 1972. Jager i Schultze 1988 i dr.).
Sve navedeno ima za posljedicu redukciju u rastu. Nevidljiva oštećenja
mogu se razvit u vidljive simptome. Oni se prvenstveno očituju u promjeni
boje lišća, kao što je to blijeđenje, žućenje i smeđenje. To može biti popraćeno
pojavom nepravilnih nekrotičnih mrlja na vrhovima i rubovima listova
kod listača, dok se kod četinjača nekroze najprije pojavljuju na vrhovima
iglica.


Lišće prerano otpada što vodi do djelomične ili potpune defolijacije.


3.2 Osjetljivost šumskog drveća
U brojnim eksperimentima utvrđena je različita osjetljivost pojedinih
biljnih vrsta s obzirom na S02.


Na osnovu dosadašnjih eksperimentalnih rezultata o dugoročnom utjecaju
S02 na pojedine biljne vrste Jager i Schultze (1988) su izradili
tabelu S02 — osjetljivosti. Odavde smo izdvojili samo podatke koji se odnose
na šumsko drveće (Tab. 1.).


S02 osjetljivost šumskog drveća Tablica 1


Raspon <30 SO, koncentracije (u.g/m3)


100—140


31—50 51—100


Pinus strobus Abie alba Pinus nigra Acer pseudo plat anus
Picea abies Populus canadensis Picea sithensis Alnus glutinosaPinus sylvestris Fagus sylvatica Populus sp. Betula pendulaPinus contort a Populus interameri-
Pinus banksiana cana var. Donk
Acer platanoidesCarpinus betulus
Quercus robur
Tilia cordata
Populus tremula




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Na osnovu ovih i drugih rezultata može se zaključiti da većina poljoprivredih
biljaka ne pokazuje negativne efekte kod koncentracije ispod
30 y,g´m;i SO:!- Međutim, na osjetljive vrste drveća, lišajeve, mahovine, te neke
vrste grmlja i trava SCK može štetno utjecati već kod koncentracije od oko
20 p.g m:i.


Stoga ECE predlaže da se koncentracija SO^ od 20 u.g m:l ( = 0.007 ppm)
kao godišnja srednja vrijednost postavi za kritični nivo. Prema ECE definiciji
kritična vrijednost (nivo) znači koncentraciju polutanata u atmosferi
iznad koje se direktni nepovoljni efekat na receptore, kao što su to biljke,
ekosistemi i materijali, mogu pojaviti prema dosadašnjim saznanjima.


Pod utjecajem SOj u šumskim zajednicama šire se manje osjetljive
vrste pa to dovodi do promjena u strukturi ekosistema. Općenito uzevši
kompleksni šumski ekosistemi posjeduju veći puferni kapacitet, tj. veću otpornost
s obzirom na SOj — djelovanje.


3.3 Doze i kombinirano djelovanje SOj s drugim polutantima
Doza koju prima biljka rezultat je SO^ — koncentracije i trajanja izloženosti.


Van Haut (1961) i G u deri an (1966) su utvrdili da na oštećenje
lišća i redukciju u rastu relativno više utječe porast koncentracije nego trajanje
izloženosti biljaka SO^. Sumporni dioksid u praksi najčešće djeluje
zajedno s drugim polutantima kao što su to npr. dušični oksidi ozon, PAN,
teški metali i dr.


SOi, O3 i NO2 u kombinaciji uglavnom djeluju aditivno i sinergistički.
Kada SO^ djeluju zajedno sa ozonom oštećenja lišća su jasnija i ona nastupaju
ranije (Brenna n i Lewi s 1978). Više istraživača utvrdilo je
da se kod kombiniranog djelovanja SO^ i NOJ snižava granična vrijednost
njihovog pojedinačnog štetnog utjecaja (T i n g e y et al., 1971, Whit e et
al., 1974, Ashenden i Mansfield 1978 i dr.). Nadalje je dokazano da
ako su biljke najprije izložene NO^, a zatim SO2 štetni efekat je manje izražen
nego u obrnutom slučaju, jer SO2 koči aktivnost nitrit reduktaze (W e 1bur
n et al. 1981). Od posebnog praktičnog značenja je i kombinirano djelovanje
plinovitog sumpornog dioksida i kiselih oborina.


3.4 Klimatski čimbenici i svojstva tla
Na usvajanje i djelovanje polutanata utječe temperatura, vlažnost, svijetlo
i kretanje zraka. Vlaga, svijetlo i temperatura reguliraju otvaranje
puci pa na taj način utječu i na usvajanje SO^. Općenito uzevši sa porastom
temperature povećava se osjetljivost biljaka s obzirom na polutante (G uderian,
1977, Rist i Davis 1979).


Visoka relativna vlaga zraka pospješuje izmjenu plinova i ubrzava usvajanje
plinovitih polutanata unutar širokog raspona temperature.


Nedostatak vode koči otvaranje puci i usporava izmjenu plinova. Kemijska
svojstva tla imaju posebno značenje s obzirom na djelovanje polutanata
na biljke.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 23     <-- 23 -->        PDF

3.5 Unutarnji faktori rasta
Općenito uzevši biljke najintenzivnije reagiraju na polutante u vrijeme
kada je njihova metabolitska aktivnost najveća. Listopadno drveće posebno
je osjetljivo u stadiju kotiledona i u proljeće nakon pojave novog lišća. Zimzelene
vrste dosta su izložene utjecaju SO- i drugih polutanata i zimi zbog
zadržavanja asimilacijskih organa i određene metabolističke aktivnosti koje
one imaju i tijekom tog perioda.


Kod tih vrsta njihova osjetljivost se u pravilu povećava sa starošću.
I unutar jedne vrste postoje značajne genetski uvjetovane razlike u
reakciji na polutante. Tako se npr. biljke jednog klona u tom pogledu ponašaju
vrlo slično.


4.
ISTRAŽIVANJE S-KONCENTRACIJA U ASIMILACIJSKIM ORGANIMA
ŠUMSKOG DRVEĆA U SR HRVATSKOJ
Unazad dvije godine započeli smo istraživanja S-koncentracija u asimilacijskim
organima šumskog drveća u SR Hrvatskoj. Osnovni je razlog tome
što SO- koncentracije u pojedinim područjima naše Republike prekoračuju
kritične vrijednosti. Tu su utvrđena i posebna velika oštećenja vegetacije.
Rezultati mnogih istraživanja pokazali su da SO-— koncentracije u atmosferi
utječu na porast sadržaj sumpora u lišću (Grodtinsk a 1984,
Pfeiffer 1985, Kalan i Solar 1987 i dr). To se povrdilo i u nizu
eksperimenata izvedenih u kontroliranim uvjetima (Jage r i Schultz e
1988).


Međutim, relativno visoke S-koncentracije lišća ne moraju uzrokovati
vidljive simptome oštećenja ukoliko izvor sumpora nije SO- (Turne r i
Lambert 1980).


Prve analize provedene su u istočnoj Istri te kontrolno u središnjem
dijelu Istre i drugim područjima Hrvatske. U Plominu je podignuta termoelektrana
jačine 125 MW, a u gradnji je drugi blok jačine 210 MW koji će
godišnje trošiti oko 480 tisuća tona ugljena. U blizini tog područja nalazi
se riječka industrijska zona, a značajne količine SO- pridolaze ovamo i iz
sjeverne Italije.


U istočnoj Istri zapažaju se ozbiljna oštećenja vegetacije a sve više propadaju
kulture crnog i alepskog bora.


Sušenje kultura posebno je intenzivirano 1985. godine kada su u mjesecu
siječnju nastupile ekstermno niske temperature, a nakon tog uslijedilo
vrlo suho proljeće i ljeto.


Analizama je obuhvaćeno više vrsta drveća (Pinus nigra, Pinus halepensis,
Quercus pubescens, Quercus ilex i Fraxinus ornus). Između istraživanih
vrsta utvrđene su značajne razlike u koncentracijama sumpora. Tako su
npr. u lišću crnog jasena utvrđene najviše, a u iglicama crnog bora najniže
koncentracije sumpora. Starije iglice relativno su sadržavale više sumpora.


Posebno su indikativni podaci o koncentracijama sumpora u iglicama
40—60 godina starih kultura crnog bora. Utvrđeno je da kulture crnog bora
koje se nalaze na udaljenosti od 10 km od SO- izvora imaju značajno više


249




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 24     <-- 24 -->        PDF

koncentracije sumpora u iglicama od kultura u središnjoj Istri i nekih drugih
područja (Tab. 2.). Normalno da pri tome veliko značenje imaju reljefni
i pedološki uvjeti te smjer i jačina vjetrova. Konverzija S02 u druge spojeve
vjerojatno također utječe na te vrijednosti.


Prošle smo godine uzeli i analizirali iglice crnog bora obuhvativši pri
tome čitavu Istru.


Koncentracije sumpora u jednogodišnjim iglicama crnog bora


Tablica 2


Udaljenost od
Kultura S02 izvora %>S
So^ — km


Ripenda 3 0,127
Vozilići 3 0,137
Kršan 5 0,108


M. Golji 10 0,151
Šušnjevica 13 0,099
Kras 22 0,061
Trviž 27 0,082
Rakovica 120 0,070
LSD 5´»/o = 0,0204
LSD F/o = 0,0276


Svi rezultati nisu još do sada obrađeni. Međutim, podaci o koncentracijama
sumpora u iglicama te podaci o emisijama S02 (SI. 2 i 3) imaju sličnu
sliku.


Rezultati prošlogodišnje ankete o oštećenosti naših šuma također jasno
pokazuju da je crni bor u istočnoj više oštećen nego u zapadnoj Istri
(Tab. 3).


Oštećenost crnog bora u Istri


Tablica 3


Stupanj oštećenosti
Područje 0 12 3 4


Istočna Istra 32 53 14 1 —
Zapadna Istra 69 25 5 1 —


Daljnje opterećenje Istre i riječke regije dodatnim S02 imisijama imalo
bi negativne posljedice za šumsku vegetaciju. To posebno vrijedi za TE
»Plomin 2« koja je u gradnji.


Ukoliko nebi bili izgrađeni uređaji za odsumporavanje to bi sigurno
jako ugrozilo vegetaciju, zdravlje ljudi i turizam ne samo na ovom području,
već i znatno šire.


Istraživanja koncentracija sumpora u iglicama smreke i drugih vrsta
su u toku.
Prvi rezultati pokazuju da su one povišene između Sniježnika i Risnjaka
(Lazac), tj. u zaleđu Rijeke, zatim u okolišu Karlovca i Zagreba.
U tim područjima utvrđena je i velika oštećenost šumskog drveća,


250




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 25     <-- 25 -->        PDF

251




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 26     <-- 26 -->        PDF

51. 3- Koutnlmij! sumpora li iglicama
crnog ton
252




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 27     <-- 27 -->        PDF

5.
ISTRAŽIVANJA IMISIONE ACIDIFIKACLTE I OPTEREĆENOSTI
ŠUMSKIH TALA TEŠKIM METALIMA
Poticaj istraživanjima imisione acidifikacije i opterećenju naših šuma
teškim metalima dao je rad Glavača, Koeniesa i Prpića (1985).
U svojim istraživanjima ovi su autori po prvi put kod nas primijenili metodu
mikrostaništa. Ona se temelji na tome da se na malom prostoru od
velike količine po stablu slivene vode i visokih depozicija stranih tvari na
pridanku starih bukovih stabala formira mikrostanište.


Na osnovu rezultata provedenih istraživanja autori su došli do ovih
zaključaka:


— Bukove i bukovo-jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije
jako su utjecane daljinskom aeropolucijom,
— Onečišćenje je djelomično veće nego u industrijsko-urbanim područjima,
— Imisije apsolutno rastu sa nadmorskim visinama,
— U dubokim dolinama i uvalama postoje još uvijek šumske površine
sa malim unosom stranih tvari,
— Umirajuće jelove sastojine i jako imisiono opterećena staništa pokazuju
topografsku koincidenciju.
Taj je problem uvršten u širi program šumarskih istraživanja u Hrvatskoj.
Proučavanja su nastavljena u Kupčini (Prpić, 1987, Mayer
1987), te središnjem i zapadnom dijelu Hrvatske (Prpić , et. al. 1987,
Komlenović et. al. 1988, Martinović i Vrbek 1988).


U gotovo svim slučajevima utvrđene su signifikantno niže pH vrijednosti
u uzorcima uzetih u pridanku stabala u odnosu na poredbu. Također
je u području pridanka u najvećem broju istraživanih sastojina utvrđen
veći sadržaj olova i drugih teških metala. U vlastitim istraživanjima provedenim
u pet bukovih sastojina pokazalo se da je najvećem unosu teških
metala bila izložena bukova sastojina na Velebitu, tj. na najvećoj nadmorskoj
visini Tab. 4, 5 i 6, SI. 4 i 5).


Povećanje sadržaja olova i drugih teških metala s porastom nadmorskih
visina utvrdili su i drugi istraživači (Gl a v a č et al. 1985, Vette r i
U lkcn 1985 i dr.).


Ovdje su također utvrđene značajno niže pH vrijednosti uzoraka uzetih
u pridanku stabala.
Za razliku od drugih sastojina u kojima nije bilo defolijacije u bukovoj
sastojini na Velebitu utvrđena je vrlo izražena defolijacija.


Lišće je imalo manju veličinu (mikrofilija) i bilo izrazito deformirano.
U godini kada su provedena istraživanja nije bilo šteta od niskih temperatura,
a detaljnim pregledom nije utvrđeno niti prisustvo štetne entomofaune
(Androić i Hara pin 1987).


Istraživanja Martinović a (1988) pokazala su da je i u nekim dijelovima
našeg priobalnog područja došlo do opterećenja tala teškim metalima.
U Komolačkoj kotlini on je utvrdio čvrstu topografsku podudarnost
sadržaja teških metala u tlu i oštećenja vegetacije.


253




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Osnovni podaci o bukovim sastojinama Tab. 4


Broj Šumsko Nadmorska ,-, .. . Biljna


Lokalitet Tip tla


plohe gospodarstvo visina Ekspoz,c.ja zaje( j nic a


1 Bjelovar Vrbovec 120 NW Fagetum croaticum
Bukovac panionicum pseudoglej
2 Sisak Pokupsko 165 NW Fagetum croaticum
Kraljeva panionicum pseudoglejDraga
3 Karlovac Pisarovina 170 O Fagetum croaticum
Lučelnica montanum pseudoglej
4 Karlovac Duga Resa 190 NW Fagetum croaticum
Bosiljevac montanum kalkokambisol
5 Gospić Jandrina 1100 SW Fagetum croaticum
Velebit-poljana sualpinum kalkomelanosol
Visočica


Reakcija tla i sadržaj teških metala u Of-horizontu Tab. 5


pH-H2Q pH-NKCl Zn
Ploha
V Sign. Sign. Sign.


1 4.84 5.31 + + + + 4.50 5.01 + + + + 106 118 2
5.11 5.53 + + + 4.39 4.81 + + + 116 99 —
3 4.85 5.23 + + 4.57 4.79 — 107 87 + +
4 5.87 6.52 + + + + 5.31 5.88 + + + 119 140 5
4.63 5.26 + + 4.33 5.06 + + 312 257 +
Cu Pb
B V Sign. B V Sign.


31 26 + 120 54 + + +
44 43 + + + 117 55 + + + +
30 21 + + + 131 63 + + +
29 20 -fc 134 88 +
49 29 + + ´+ 468 238 + +


Reakcija tla i sadržaj teških metala u Ah-horizontu Tab. 6


pH-H20 pH-N-KCl Zn
Ploha
Sign. V Sign. Sign.


1 4.08 4.45 + + + 3.29 3.57 + + + + 44 33 +
2 4.20 4.66 + + + 3.48 3.85 + + + 36 33 —
3 4.19 4.66 + + 3.43 3.72 + 42 63 4
4.67 5.71 + + + + 4.02 4.74 + + + + 42 63 4-+
5 5.13 7.17 + + + + 4.47 6.63 + + + + 200 223
Cu Pb
B V Sign. B V Sign.


1 19 10 + + + 133 40 + + +
2 12 2 + + + 84 44 + + +
3 13 9 + 78 52 +
4 43 21 + + + + 172 68 + + + +
5 60 29 + + 430 193 ´+ +


B - pridanak
V - poredba




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Of- terlzoiit


"1 2 3 4 5 Prćmjtffta ploh«
Ak-.fccri:cnt


tH-KjO


1


JL


1 2 3 4 5 Pfimjcrn« ploha 2 3 4 5


Slika 4. Srednje vrijednosti pH -H20 i pH - N-KCI područja pridanka i poredba s
5 primjernih ploha.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 30     <-- 30 -->        PDF

CI h c r i 2 G L t


cut Eikir Citr e a
tOO
so
0
I
p, 8 1
100
150
100
* *11 si ~n~ a
1 0 "P ! 3 1 1
1 2 3 4 5
c
f i mit i r.a 1 2 3 4 5 p.ohz 1 2 3 4 5


t \< - t. c r i i o r. I


Cir.k ;Ur


100 ;oo


ICO


:o -100


10 |


1 R fjJ 5!
1 2 3 4 5 P..n,i«,. 12 3 4 5 12 3 4 5


Slika 5. Srednje razlike sadržaja Zn, Cu i Pb s ppm izinmeđu područja pridanka
i poredbe s 5 primjernih ploha.


6. UTJECAJ DRUGIH POLUTANATA
M e š t r o v ić et. al. (1979) su istraživali utjecaj fluorida na vegetaciju
u okolini tvornice lakih metala »Boris Kidrič« kod Šibenika. Rezultati pokazuju
da atomosferske koncentracije od 0,17 ppm mogu izazvati oštećenja
osjetljivih vrsta (Pinus halepensis i Cupressus sempevirens). Od istraživanih
vrsta kao najotpornija pokazala se Olea europea.


Prpi ć i Seletkovi ć (1988) analizirajući oštećenost šuma uz cestu
Zagreb—Rijeka i autoput Zagreb—Beograd povezuju tu oštećenost s
mogućim utjecajem fotooksidanata, prvenstveno ozona.


256




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 31     <-- 31 -->        PDF

U našim nizinskim šumama pored ostalog došlo je do velikih poremećaja
prouzročenih hidroregulacijskim zahvatima, ali i uslijed onečišćenja
poplavnih voda.


U hidromorfnim tlima Posavine sa suviškom vlaženja Vrankovi ć i
Baši ć (1979) su utvrdili porast sadržaja reduciranog (Fe-) željeza i niske
vrijednosti redoks potencijala (rH). Maksimalni sadržaj dvovaljanog željeza
utvrđen je u proljeće nakon poplava.


U ljetnom i zimskom periodu kada se voda povuče, sadržaj reduciranog
željeza (Fe2) je niži.


U pokusnoj retenciji Kupčina Prpi ć (1984) je utvrdio propadanje
podmlatka kada je tijekom vegetacijske sezone došlo do barskih uvjeta u
Ah-horizontu kao posljedice poplavne vode. Rezultati ovih istraživanja upućuju
da se koncentracija do 35 mg 1 COj može smatrati bezopasnom,
dok je koncentracija preko 51 mg 1 CO^ u rizosferi toksična za većinu vrsta
šumskog drveća nizinskih šuma.


7. UTJECAJ POLUTANATA NA ISHRANU ŠUMSKOG DRVEĆA
Nepovoljna ishrana šumskog drveća smatra se dominantnim predispozicijskim
stres faktorom s obzirom na štetni utjecaj polutanata i drugih
stresova. Poznato je da kiselinske depozicijc zajedno s fotooksidantima i
drugim štetnim tvarima izazivaju oštećenja na lišću. Iz nadzemnih biljnih
dijelova i tla pojačano se ispiru kalij, magnezij, kalcij i dr. Deficijencija
ovih elemenata ishrane najjače je izražena u vrijeme najveće potrebe za
njima, tj. kada počinje razvitak pupova (Z 6111, 1985). Stoga zajedno s
analizama sumpora provodimo i analize drugih bioelemenata.


U dosadašnjim našim istraživanjima utvrdili smo određene poremetnje
u ishrani šumskog drveća koje bi se mogle pripisati utjecaju polutanata.


Tako smo npr. analizirajući iglice jele različitog oštećenja (distrično
smeđe tlo na pješčenjacima) utvrdili da jače oštećena stabla imaju niže
koncentracije kalija u iglicama tijekom čitave vegetacijske sezone od stabala
manjeg oštećenja. U drugom dijelu vegetacije iglice jače oštećenih stabala
također su sadržavale relativno manje kalcija i magnezija. Do sličnih rezultata
došli smo i u našim prvim istraživanjima u sastojinama hrasta lužnjaka.


U komparativnim analizama iglica u sastojinama smreke na Velebitu
i u Gorskom kotaru provedenim nakon 20 godina utvrđene su niže koncentracije
magnezija, dok su koncentracije kalija bile čak nešto više. Pri tome
se mora računati i s tim da su ponovljene analize provedene samo u jednoj
godini, pa su na tu razliku mogle imati i određeni utjecaj vremenske prilike
u toj godini.


Ever s (1972) je utvrdio da sadržaj kalija ne varira više od 15 (—20)
procenata od godine do godine.


Moramo naglasiti da su to samo prethodni naši rezultati. Oni, međutim,
jasno upućuju na zaključak da ta istraživanja treba nastaviti.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 32     <-- 32 -->        PDF

258




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 33     <-- 33 -->        PDF

LITERATURA


Ashenden, T. W., Mansfield T. A. (1978): Extreme pollution sensitivity
of grass when SO. and NO-, are present in ithe atmosphere together. Nature
273, 142—143.


Brennan , E. Lewis , E (1978): Ozone and sulfur dioxide mixtures cause a
PAN-type injury to petunia. Phytopathology 68 (7), 1011—1014.
Davide . Z. (1986): Biljnofiziološke osnove ekoloških problema suvremenog
prometa. Zbornik radova. Simpozij EPSP ´86, Zagreb, str. 33—36.
F a 11 e r, N. (1970): Schwefeldioxid aus der Luft als entscheidende Nahrstoffquelle
fiir die Pfanze. Landwirtschaftliche Forschung 25, str. 48—54.
Fiedler, H. J., Nebe, W., Hoffman, F. (1973): Forstliche Pflanzenernahrung
und Diingung, Jena.


G1 a v a č, V., Koenies, H., Prpić, B. (1985): O unosu zračnih polutanata
u bukove i bukovo-jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije
gumarski list 9—10, 1985, str. 53—60.


Grodzinska , K. (1984): Bioindication of Environmental Deterioration. Forest
Ecosystems in Industrial Regions, Ecological Studies 49.
Gude r i an, R. (1967): Air Pullution. Ecological Studies 22, Springer Berlin,
Heidelberg, New York.
J ager , H. J., Schultze , E. (1988): Critical levels for effects of SO,. ECE
Critical Levels Workshop, Bad Harzburg, str. 15—50.
Kalan , J., Šolar , M. (1987): Obremenjenost gozdov z žveplom. Crna knjiga


o porpadanju gozdov v Sloveniji, leta 1987. Institut za gozdno in lesno gospodarstvo,
Ljubljana, str. 28—31.
Kauzlarić , K. (1988): Utjecaj štetnih polutanata na propadanje šuma u Gorskom
kotaru, Šumarski list 5—6, str. 231—245.
Komlenović, N., Pezdirc, N. (1987): Koncentracija sumpora u lišću nekih
vrsta drveća u Istri i Hrvatskom Primorju. Šumarski list 1—2 str. 5—17.
Komlenović, N., Gračan, J., Pezdirc, N., R a s t o v s k i, P. (1988): Utjecaj
polutanata na bukove šume i kulture smreke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Šumarski list 5—6 str. 217—230.


Lambert,
M. J., Turner and D. W. Edwards (1976): Efects of sulphur
deficiency on forests. XVI IUFRO World Congress, Oslo, 6 str.
Liebig , J. (1859): Letters on modern agriculture, London.
Martinović , J. (1988): Novi nalazi o imisijskom optereenju tala Komolačke
kotline. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi broj 75, str. 183—187.
Martinović , J., Vrbek, B. (1988): Istraživanje imisijske acidifikacije tala u
Hrvatskoj. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi broj 75, str. 177—181.
Mayer , B. (1987): Rezultati prvih istraživanja sadržaja olova, kadmija, sumpora
i fluora u tlu nizinskih šuma bazena Kupčina. Šumarski list 1—2, str. 19


27.
M e š t r o v i ć, Š., Filipan, T., Lela S, Z., Eškinja, I. (1979): Prilog poznavanju
utjecaja fluorida (kao industrijskog zagađivača) na vegetaciju. Drugi kongres
ekologa Jugoslavije, Zadar, str. 291—297.
Pfeiffer , K. (1985): Pflanzen als Bioindikatoren. Feststellung und weitergehende
Untersuchungen von Imissionwirkungen unter besonderer Beriicksichttigung
der Waldschaden. »Bioindikation«, Umwaltbundesamat, 179—199.
Prpić , B. (1987): Sušenje šumskog drveća u SR Hrvatskoj s posebnim osvrtom
na opterećenje Gorskog kotara kiselim kišama s teškim metalima. Šumarski
list 1—2, str.
Prpić , B. (1987): Stieleichensterben in Kroatien im Licht okologischer und vegetations-
kundlicher Untersuchungen. Osterreichische Forstzeitung, 3/87, str.


55—57.


Prpić,
B., Martinović, J., Vranković, A., Bašić., F. (1987): Štete u
šumama i zaštita tala u SR Hrvatskoj. Kongres Bodenschutz, Miinchen, 8 str.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Prpić, B., Komlenović, N., Seletković, Z. (1988): Propadanje šuma
u SR Hrvatskoj. Šumarski list 5—6, str. 105—215.


Prpić , B., Seletković , Z. (1988): Procjena utjecaja iotooksidanata na sušenje
šume u Jugoslaviji. Propadanje šumskih ekosistema, SITŠIPDJ, laman,
str. 239—252.


Rehfuess , K. E. (1987): Perceptions on forest diseases in Central Europa. Forestry.
Vol. 60, No. 1, str. 1—11.


Rist , D. L., Davis , D. D. (1979): The influence of exposure temperature and
relative humidity on the response of pinto bean foliage to sulfur dioxide. The
American Phytopathological Society 69 (3), 231—235.


Silvius , J. E., Ingle, M. and Baer, C. H. (1975): Sulphur dioxide inhibition of
photosynthesis in isolated spinach chloroplasts. Plant Physiol. 56, 434—437.


Thomas, M. D., Hendricks, R, Bryner, L., H i e 1, (1944): A study of
the sulphur metabolism of wheat, barely and corn using radioactive sulphur.
Plant Physiology, 19, 227—244.


Tingey, D. T, Reinert, R. A., D u n n i n g, J. A., Heck, W. W (1971): Vegetation
injuru from the interaction of nitrogen dioxide and sulfur dioxide.
Phytopathology 61, 1506—1511.


Turner , J., L a m b c r t, M. J. (1980): Sulphur nutrition of forest. Forest Comm.
of N. S. W, 24 str.
Va n Haut , H. (1961): Die Scwefeldioxidwirkungen auf Pflanzen im Laboratiriumversuch.
Staub-Reinhaltung der Lut´t 21, 52—56.
V e 11 e r, H., U 1 k e n, R. (1985): Bleikumulationen in exponierten Weidelgraskulturen
im Wald. »Bioindikation«, Umwellbundesamt, 202—211.


Vranković , A., Bašić , F. (1979): Jednogodišnja dinamika vlage tla i redoks-
potencijala glejnog, amfiglejnog tla u šumskom stacionaru »Opeke« kod
Lipovljana. II kongres ekologa Jugoslavije, Zadar, str. 9—25.


Welburn, A. R., Majernik, O., and We lib urn, F.A.M. (1972): Effects of
SO-, and NO, — polluted air upon the ultrastructure cloroplasts. Envron.
Pollution 3, 37—49.


Welburn, A. R., H i g g i n s o n, C, Robinson, D., Walmsley, C. (1981):
Biochemical explantations of more than additive inhibitory effects of air
pollutants on crops. Environmental Pollution 47, 231—244.


White, K. L., Hill, C, Bennet, J. H. (1974): Synergistic inhibition of apperent
Photosynthesis rate of alfalfa by combinations of sulfur dioxide and
nitrogen dioxide upon plants, New Phytologist 88, 223—237.


Zottl , H. (1985): Waldchiiden und Nahrelementversorgung. Dusseldorfer Gcobot.
Kolloq., Heft 2.


The Effect of SO, and Some Other Pollutants on
Forest Trees with Special Re/erence to Croatia


Summary


The first part of the paper presents the theoretical basis of the SO, damaging
effect on the forest trees. Research results show that some areas of forest
ecosystems in Croatia are considerably loaded with sulphur. Thus, in eastern
Istria and the Rijeka region, raised SO-, concentrations in the atmosphere remain
in the sulphur content of the assimilating organs of the investigated tree
species. Considerable damage of forest vegetation was determined in this area,
greater than in areas where the sulphur load is lower.


Many investigations carried out in Croatia have determined the presence
of imissional acidification and accumulation of heavy metals in forest soils.
Lead content and other heavy metals increase with the altitude. The first evidence
of the unfavourable influence of pollution and disorders in the nutrition
of Norway Spruce, Silver Fir and Pedunculate Oak have been obtained.