DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 138 <-- 138 --> PDF |
U radu ove Radne grupe sudjelovala su 72 eksperta iz 15 evropskih zemalja, Kanade, SAD i Evropske zajednice. Svi učesnici Sastanka su prihvatili definiciju »kritičnog opterećenja«, koja je dana na sastanku UN-ECE Radne grupe za dušične okside. Sastanak je održan u veljači 1988. godine. Kritično opterećenje je: »Kvantitativna procjena izloženosti jednom ili više polutanata ispod kojeg se ne primjećuju signifikantni štetni efekti na specificiranim senzitivnim elementima okoline prema dosadašnjim saznanjma«. Izloženost (Exposure) znači opterećenje po jedinici površine, npr mol m—-god—^kg ha~´ god—1. Polutanti uključuju sumpor i dušik (NOx i NHX). Signifikantni štetni efekti čine posljedice kraće ili duže izloženosti opterećenju. Nekoliko tipova štetnih efekata su: — kemijske promjene tla i vode koje imaju direktni ili indirektni utjecaj na organizme, — promjene u pojedinim organizmima, populacijama i ekosistemima. Senzitivni elementi mogu biti dijelovi ili cijeli ekosistem ili razvojni procesi ekosistema. Ciljevi sastanka ove Radne grupe bili su: — procijeniti znanstvene informacije u odnosu na kritična opterećenja za šume, tla, vegetaciju (isključivši poljoprivredne usjeve), podzemnu vodu i površinske vodne sisteme, — utvrditi kritična opterećenja za sumpor i dušik uzevši u obzir osjetljivost različitih ekosistema, — raspraviti metode za kartiranje i identifikaciju područja koja su u opasnosti od kritičkih opterećenja, — osigurati znanstvenu podlogu na kojoj će se moći procijeniti kritične vrijednosti i kritična opterećenja, kao i njihovi odnosi i posljedice, — utvrditi praznine u tom području. KRITIČNA OPTEREĆENJA ŠUMSKIH TALA SUMPOROM Depozicija spojeva sumpora i dušika koji stvaraju kiseline značajno doprinosi zakiseljavanju tla i podzemne vode. U šumskim ekosistemima acidifikacija tla je prirodni proces koji je rezultat slabih kiselina, usvajanja kationa od strane vegetacije, tvorbe humusa i nitrifikacije. Ti se procesi neutraliziraju različitim mehanizmima, kao na primjer trošenjem minerala, premještanjem izmjenljivih bazičnih kationa kao što su kalcij i magnezij, imobilizacijom sumpora i dušika. Antropogeni unos spojeva koji tvore kiseline kroz atmosferske depozicije može smanjiti prirodni kapacitet tla za neutralizaciju kiselosti. To dovodi do ispiranja hranjivih kationa, povećanja nakupljanja fosfora te mobilizacije aluminija i metala u tragovima. |