DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Jones iHendershot (1988) kao »dessechement generalise«, t j. opće sušenje, što znači da se govori i o sušenju, ali je ono ovdje uži pojam od propadanja. Na engleskom govornom području za drveće i šume ne kaže se da umiru (die) nego odumiru (die back). Često se susreće i izraz forest decline (Schutt, Cowling, 1985; Carrier, 1986; Henrichsen, 1986). Pod naslovom »Forest decline in Central Europe« održan je npr. simpozij o propadanju šuma u Helsinkiju 1985. godine. Riječ decline znači, između ostalog, pogoršavali se, gubiti snagu, približavati se kraju i si., a općenitim izrazom decline disease (disease engl. bolest) označuje se u fitopatologiji bilo koja opasna biljna bolest s progresivnim pogoršanjem. I konačno, u njemačkom jeziku glagol umrijeti (sterben) upotrebljava se slično kao u romanskim jezicima, jednako za ljude, životinje i biljke, s tom razlikom što se glagolska imenica das Sterben može pojaviti uz naziv za drveće (npr. Eichensterben) ili šumu (Waldsterben), dok to nije moguće u romanskim jezicima, gdje su za iste pojmove u upotrebi naprijed navedeni izrazi, koji sa umiranjem čak nemaju nikakve veze (deperissenitnl, deperimento, perecimiento. . .). Ne postoji, dakle, ni u jednom od navedenih evropskih jezika, osim u njemačkom, termin koji bi se na naš jezik mogao prevesti kao umiranje šuma. To je još jedan dokaz da je umiranje šuma prijevod, i to loš, njemačke riječi Waldsterben. Paradoksalno je da je on nastao upravo u Sloveniji, republici koja je u nas do sada najviše postigla ne samo u istraživanjima zdravstvenog stanja svojih šuma (bar u pogledu utjecaja onečišćenog zraka na šume) već i na stvaranju domaće šumarske terminologije. KADA ŠUME IPAK MOGU »UMIRATI« Za razliku od znanosti, u lijepoj je književnosti sloboda izražavanja daleko veća, gotovo neograničena, a vrijednost književnog djela mjeri se posve drugim mjerilima nego znanstvena publikacija. Španjolski pisac Alejandro C a s o n a napisao je dramu pod naslovom »Drveće umire uspravno«, a australska spisateljica Colleen Me Culloug h roman pod naslovom »Ptice umiru pjevajući«. (Imali smo prilike gledati TV enkranizaciju tog romana.) U ovim bi primjerima, dakako, bio neumjestan prigovor da drveće i ptice ne umiru nego ugibaju. Upravo riječ umiru daje tim naslovima posebnu literarnu vrijednost. Slično je npr. i s poznatim romanom »I vječno pjevaju šume« norveškog pisca T. Gulbrans s e n a. Profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Ugrenović , osim velikog broja znanstvenih radova, napisao je i knjigu pod naslovom »Šuma i čovjek«, u kojoj, kako sam kaže, ne iznosi ništa novo, nego mu je želja da staro i poznato kaže novim načinom. A to novo je drukčiji način izražavanja, različit od onoga u stručnim i znanstvenim radovima. To je jezik lijepe književnosti, s mnogo metafora i drugih pjesničkih ukrasa. Pisac kaže da »hrast priča«, govori o »jadima bukve«, »razgovoru između mora i šume«, o tome kako »i mrtva šuma zanosi pjesmom«; pita se »što to 356 |