DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 13 <-- 13 --> PDF |
marskim radom u ovome stoljeću postignuta je povoljnija struktura u novoosnovanim šumskim sastojinama, mlađe sastojine su danas prirodnije strukture SUŠENJE JELE Prvo sušenje jele u Hrvatskoj zabilježeno je 1900. godine u šumi Skamnici pokraj Ogulina. Do 1948. nema sušenja ove vrste većih razmjera. Te godine javlja se sušenje jele u Sloveniji, a već 1951. godine u Gorskom kotaru. Ono se postepeno širi i 1967. godine zahvaćen je skoro čitav Gorski kotar. Istraživanja koja su tada obavljena ukazuju na promjenu klime u smislu njena zatopljenja koje je započelo 1935. i trajalo do šezdesetih godina. Zaključeno je da je djelomično propadanje jele uzrokovano nizom nepovoljnih faktora od kojih je posljednji u nizu jelov moljac (A n d r o i ć, 1975). Ukazano je, međutim na veliku vitalnost jela u optimumu areala u Hrvatskoj (često rađanje sjemena, duboka i prostrana korijenova mreža, fiziološko srašćivanje korijenja susjednih stabala, regeneracija iglica) što je rezultiralo njenim brzim oporavkom (Prp i ć, 1975). U zadnjih desetak godina stanje jelovih šuma se, međutim pogoršalo. Jelove krošnje se prorjeđuju, a brojna stabla ugibaju. Istraživanja obavljena 1985. (Glava č i dr.) ukazuju da su bukovo-jelove šume Gorskog kotara značajno opterećene unosom kiselina i teških metala. Reljefno zaštićeni položaji su bili manje opterećeni. Šumske sastojine u kojima je utvrđeno veće opterećenje kiselinama i teškim metalima bile su i više oštećene. Jela u nas iz godine u godinu sve više propada. Njeno najintenzivnije propadanje događa se u Gorskom kotaru. Popisom oštećenja jelovih stabala 1987. dobili smo za područje Delnica i Čabra ovaj rezultat: Stupanj oštećenja 0 1 2 3 i 4 Abies alba 15 33 38 14 U reljefno zaštićenim mjestima te u vlažnijim biotopima jelova stabla bila su manje oštećena. Zanimljiva su naša zapažanja stupnja oštećenja jele u fakultetskoj šumi Zalesini koja smo obavili 1971. i 1987. na istim stablima i metodom koja je identična današnjem dogovoru o stupnjevima oštećenja. Tada je izabrano 200 stabala u različitim šumskim zajednicama jelovo-bukovih šuma. Rezultate utvrđivanja oštećenja dajemo u grafikonu broj 2. Iz grafikona se vidi da je stanje jelovih stabala u zadnjih 20 godina pogoršano kako u šumskoj zajednici Blechno-Abielctum iznad silikatne podloge tako i u šumskoj zajednici Abicti-Fagelum illyricum iznad vapnenaste i dolomitne podloge. U posljednjoj se, međutim, na sjevernoj ekspoziciji za razliku od južne broj neoštećenih stabala čak i povećao u odnosu na južnu ekspoziciju iste šumske zajednice te u odnosu na šumsku zajednicu Blechno- Abietetum u kojoj smo stabla izabrali u različitim ekspozicijama. |