DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 125     <-- 125 -->        PDF

Upotreba izraza umiranje šuma nije samo jezično pitanje. Ona ima
i šire implikacije, ponajprije u samoj šumarskoj struci. Vidjeli smo da
se umiranje šuma upotrebljava sasvim proizvoljno, čas kao sinonim za
sušenje šuma, a čas kao oznaka za sušenj e zbog onečišćenja
atmosfere ´i kiselih kiša. Može se dogoditi — i događa se — da
se šume ponegdje suše npr. zbog napada insekata, gljiva ili zbog nekih drugih
uzročnika, i da se tada za njih, zbog spomenute sinonimije, kaže da
umiru, što implicite može značiti da se suše zbog polutanata i kiselih kiša.
Na taj se način preko izraza umiranje indirektno širi i kriva
dijagnoza zdravstvenog stanja šuma, a p o 1 u t a n t i i kisele
kiše posrtaju neopravdano glavni, ponekad i jedini
ašumjeno»brpopkserakaudagvslehbi
krivci što se šume suše.


DA LI JE POTREBAN NOV TERMIN?


Povremeno sušenje šuma na većim prostorima pojavljuje se u Evropi
od davnih vremena. 0 tim se pojavama raspravlja još u prvoj polovini 18.
stoljeća (Fleming , 1724). Najnoviji val sušenja, po mišljenju većine istraživača,
u mnogo čemu se razlikuju od prijašnjih. Specifično obilježje
daju mu mjestimice jak utjecaj onečišćenog zraka i kiselih kiša, te naglo
povećanje površina i vrsta drveća zahvaćenih sušenjem. No i u prošlosti
se svaki novi val sušenja u nečemu razlikovao od prethodnog, ali se uvijek
jednako govorilo i pisalo da se šume, ili pojedine vrste drveća, suše,
propadaju i si. Zašto bi onda to najnovije sušenje trebalo nazivati novim
imenom?


Za pogoršanje zdravstvenog stanja šuma mogli smo do sada u našoj
stručnoj literaturi naći ove izraze: sušenje, ugibanje, odumiranje i propadanje.
Svi se oni uglavnom upotrebljavaju u istom značenju, često naizmjenično,
samo radi raznovrsnijeg načina izražavanja. Tako npr. A ndroi
ć (1982) u poglavlju »Ugibanje bukve« upotrebljava osim izraza
ugibanje još i sušenje i propadanje kao istoznačnice.


Ponekad se dva od ta četiri izraza nalaze jedan uz drugi, što bi trebalo
značiti da imaju različito značenje (iako se to obično iz konteksta
ne vidi). Evo nekoliko primjera: »Uzroci epidemijskog ugibanja i sušenja
šuma« (Vajda, 1974), »Uzroci propadanja i sušenja poljskog jasena
{Fraxinus angustifolia Vahl) na teritoriju SFRJ« (S p a i ć, 1986), »Uzroci,
simptomi i značaj sušenja i propadanja šuma« (Marinković , 1987 a),
»Mogući uzroci sadašnjeg talasa sušenja i propadanja četinarskih i listopadnih
šuma u Srbiji« (V a s i ć i T o m i ć, 1987), »eminentni šumarski
stručnjaci za pojavu sušenja i odumiranja šuma« (L o n č a r i ć, 1988).


U vezi s navedenim izrazima valja upozoriti na još jedan, koji se također
pojavljuje u našoj stručnoj literaturi. To je izumiranje. Raspravljajući
o utjecaju zračnih polutanata na šume sjeverozapadne Jugoslavije,
Glavač, Koenies i Prpić (1985) osim umiranja šuma spominju i
izumiranje jele: ». . . mora se naglasiti da je koincidencija aeropolucijom
opterećenih staništa sa onima u kojima izumire jela očigledna«.


351