DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 124     <-- 124 -->        PDF

1986) te u tekstu »Rezultati citogenetskih analiz so nedvoumno dokazali
da so poškodbe dedne snovi prvi indikator propadanja in umiranja gozdov
« (Rus kovič, 1987).


Već spomenuta »Anketa . . .« naziva se u članku »Propadanje šuma u
SR Hrvatskoj« (Prpić-, Komlenović i Seletković, 1988) jedanput
»Anketa o umiranju šuma«, drugi put »Anketa o ´umiranju šuma´«
(umiranje šuma među navodnicima), a treći put »Anketa o propadanju
šuma«.


Na sličan se način izraz umiranje povezuje s izrazom sušenje, npr. u
tekstu »Defolijacija može biti inicijalni, primarni, sekundarni, a najčešće
terminalni faktor u složenom procesu sušenja i umiranja šuma« (Hara li
i n, 1988) i u tekstu ». . . problem sušenja i umiranja šuma prelazi mogućnosti
grane šumarstva . . .« (L o n čar i ć, 1988).


Umiranje se rponekad shvaća i kao jedna od laza sušenja: ». . .prisustvo
bolesti . . . dovodi do raznih stupnjeva sušenja, odnosno i do umiranja
stabala.« (Lončarić, 1988).


Na koji se način svi li izrazi (umiranje, propadanje i sušenje) upotrebljavaju
kao sinonimi vidljivo je iz ovog teksta: »Radi smanjenja dimenzija
tehničkog drva kao posljedice pojave umiranja šuma, u preradi
drva je potrebno obaviti lehnološke preinake. Danas je teško predvidjeti
intenzitete propadanja šuma u budućnosti. Potrebno je . . . intenzivno praćenje
i proučavanje uzroka sušenja.« (Prpić , 1988). Međutim u jednom
drugom tekstu istog autora ti izrazi nemaju posve isto značenje: »Sušenja
hrasta lužnjaka u nekoliko posljednjih godina poprimaju značajke
propadanja šumskog drveća, poznatog u svijetu kao ´umiranje šuma´
(Prpić, 1988 a).


Sličnih citata iz naše stručne literature moglo bi se navesti još mnogo,
ali i ovi dovoljno jasno pokazuju da se izraz umiranje šuma u nas
veoma različito shvaća i proizvoljno upotrebljava. Može se jedino zaključiti
da se u većini slučajeva umiranje šuma na razne način nejasno povezuje
s imisijama i kiselim kišama.


Objašnjavajući razliku između umiranja i propadanja šuma, Solar
(1987) dobro primjećuje: »V Sloveniji smo gozdarji nekaj časa uporab-
Ijali širši izraz propadanje gozdov, še danes pa se oba izraza upotrabljata
terminološki zelo različno in nedefinirano.« No da li drukčije i može biti?
Da li je uopće moguće razlikovali šumu koja umire od one koja propada,
suši se ili ugiba? Ili možda razlikovali fazu umiranja od faze sušenja iste
šume? Naravno da nije, ali je još važnije to da takvo terminološko razlikovanje
nije ni potrebno.


O umiranju šuma Šola r (1987) kaže: »Glede izraza (termina) gozdarji
menimo, naj izraz pove, za kaj gre, naj bo praktičen, že vpeljan, razumeti
pa ga mora ludi većina ljudi zunaj stroke.« Istina je doduše da je
laj izraz već prilično uhodan, ali niti govori o čemu se radi, niti je praktičan,
niti ga razumije većina ljudi izvan struke, pa ni u samoj struci. Ili,
točnije, svatko ga razumije na svoj način, šio je još gore od nerazumijevanja.


350