DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 117 <-- 117 --> PDF |
gdje se one prve označava kao krhke lomove a druge kao žilave. Pokazalo se, da se čvrstoća nije mogla ustanoviti na lomovima kratkih odnosno dugih vlakana mokre oblovine i rezane građe u njenom suhom stanju i da šumska oštećenja nisu utjecala na čvrstoću debala. Dakle, i tu su se pokazala strahovanja, nastala u praksi o eventualnom utjecaju oboljenja na čvrstoću, kao neosnovana. SEKUNDARNA OŠTEĆENJA Pored svojstava čvrstoće, ponašanje oblovine prema sekundarnim oštećenjima nakon obaranja, za vrijeme neizbježnog skladištenja u šumi, igra posebnu ulogu. Stoga se u ispitivanjima moralo ustanoviti, da li se promjena boje i truljenje uzrokovano npr. insektima u oboljelom drveću nakon obaranja brže razvijaju nego u zdravom. Na tom području postojala su strahovanja, naročito u pilanskoj industriji. Pokusi skladištenja na deblima zdravog i različito oboljelog drveća u uobičajenim šumskim uvjetima su donijeli slijedeće rezultate: 1. U drveću oboljelom do zaključno 3. stupnja oštećenja, dakle do najvišeg stupnja, neposredno nakon obaranja nije ustanovljeno sekundarno oštećenje koje bi se moglo objasniti novim šumskim oštećenjima. Promjena boje, kako u zdravom, tako i u oboljelom drveću mogla se je povezati samo s poznatim djelovanjem truleži, oštećenja kore, oštećenjima pri izvlačenju, itd. To vrijedi kako za zdravo tako i za bolesno drveće. 2. Pri uobičajenom skladištenju oblovine od drveća koje se činilo zdravim, i od drveća oštećenog od 1. do 3. stupnja oštećenja pokazalo se u ispitivanjima kroz dva vegetacijska razdoblja, na smrekama, borovima i bukvama, u ukupno 375 odrezaka oblovine, da nema nikakve razlike. Pri dugotrajnom skladištenju razumljivo je da se na mnogim odrescima oblovine pojavljuju sekundarna oštećenja. Ona se, međutim, ne pojavljuju jače na deblu oboljelog drveta nego na onom zdravog (1, 2, 3, 4, 13, 29, 38). Dakle, može se poći od činjenice, da se drvo iz sastojina oštećenih emisijama u skladištenju ne ponaša drugačije nego ono od zdravog drveća. Razumljivo je, da se jednake mjere predostrožnosti trebaju poduzeti, koje se preporučuju za zdravo drveće. To naročito vrijedi za brz odvoz i preradu drveta nakon sječe. ZAKLJUČAK 1. Teoretska razmišljanja uglavnom govore protiv uske veze između novijih šumskih oštećenja i kvalitete drveta. 2. Praktična ispitivanja u međusobno neovisnim institutima su dokazala na opsežnom materijalu raznih vrsta drveta i s različitih staništa, da je drvo od oboljelih stabala neograničeno upotrebljivo — kao i ono iz zdravih stabala. 3. Nova šumska oštećenja su s pravom potakla veliku zabrinutost. Kvalitet drveta iz drveća oboljelog u vezi s novijim oštećenjima šuma zaslužuje, međutim, puno povjerenje potrošača. |