DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 117     <-- 117 -->        PDF

gdje se one prve označava kao krhke lomove a druge kao žilave. Pokazalo
se, da se čvrstoća nije mogla ustanoviti na lomovima kratkih odnosno dugih
vlakana mokre oblovine i rezane građe u njenom suhom stanju i da šumska
oštećenja nisu utjecala na čvrstoću debala. Dakle, i tu su se pokazala strahovanja,
nastala u praksi o eventualnom utjecaju oboljenja na čvrstoću, kao
neosnovana.


SEKUNDARNA OŠTEĆENJA


Pored svojstava čvrstoće, ponašanje oblovine prema sekundarnim oštećenjima
nakon obaranja, za vrijeme neizbježnog skladištenja u šumi, igra
posebnu ulogu. Stoga se u ispitivanjima moralo ustanoviti, da li se promjena
boje i truljenje uzrokovano npr. insektima u oboljelom drveću nakon obaranja
brže razvijaju nego u zdravom. Na tom području postojala su strahovanja,
naročito u pilanskoj industriji. Pokusi skladištenja na deblima zdravog i različito
oboljelog drveća u uobičajenim šumskim uvjetima su donijeli slijedeće
rezultate:


1. U drveću oboljelom do zaključno 3. stupnja oštećenja, dakle do najvišeg
stupnja, neposredno nakon obaranja nije ustanovljeno sekundarno
oštećenje koje bi se moglo objasniti novim šumskim oštećenjima. Promjena
boje, kako u zdravom, tako i u oboljelom drveću mogla se je povezati samo
s poznatim djelovanjem truleži, oštećenja kore, oštećenjima pri izvlačenju,
itd. To vrijedi kako za zdravo tako i za bolesno drveće.
2. Pri uobičajenom skladištenju oblovine od drveća koje se činilo zdravim,
i od drveća oštećenog od 1. do 3. stupnja oštećenja pokazalo se u ispitivanjima
kroz dva vegetacijska razdoblja, na smrekama, borovima i bukvama,
u ukupno 375 odrezaka oblovine, da nema nikakve razlike. Pri dugotrajnom
skladištenju razumljivo je da se na mnogim odrescima oblovine
pojavljuju sekundarna oštećenja. Ona se, međutim, ne pojavljuju jače na deblu
oboljelog drveta nego na onom zdravog (1, 2, 3, 4, 13, 29, 38). Dakle,
može se poći od činjenice, da se drvo iz sastojina oštećenih emisijama u
skladištenju ne ponaša drugačije nego ono od zdravog drveća. Razumljivo
je, da se jednake mjere predostrožnosti trebaju poduzeti, koje se preporučuju
za zdravo drveće. To naročito vrijedi za brz odvoz i preradu drveta
nakon sječe.
ZAKLJUČAK


1.
Teoretska razmišljanja uglavnom govore protiv uske veze između novijih
šumskih oštećenja i kvalitete drveta.
2.
Praktična ispitivanja u međusobno neovisnim institutima su dokazala na
opsežnom materijalu raznih vrsta drveta i s različitih staništa, da je drvo
od oboljelih stabala neograničeno upotrebljivo — kao i ono iz zdravih
stabala.
3.
Nova šumska oštećenja su s pravom potakla veliku zabrinutost. Kvalitet
drveta iz drveća oboljelog u vezi s novijim oštećenjima šuma zaslužuje,
međutim, puno povjerenje potrošača.