DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 106     <-- 106 -->        PDF

ćeno. N02 očigledno djeluje s SO., sinergistički. Još gore: NOj predisponira
biljke za naknadne štete bez da sam uzrokuje vidljive efekte.


— Već nekih 10 godina umire na obali Tirenskog mora u blizini Piše
šuma sastavljena od pinija i drugih mediteranskih borova te vrsta mediteranskog
hrasta. Odumiranje počinje na obali, zahvaća osim drveća i prizemno
rašće te prodire prema unutrašnjosti. U međuvremenu se doznao razlog:
b području ovoga obalnog pojasa ulijevaju se mnoge rijeke; one su bi


ološki mrtve. Krivica je na onečišćavanju kemikalijama, među ostalim osta


cima sredstava za pranje. Jedan dio tih ostataka su deterdženti. Oni se slije


vaju u more, miješaju se s morskom vodom i kao pjena dospijevaju vje


trom na površinu biljaka.


Uslijed njihovog svojstva topljenja masti povećava se propusnost tkiva
lista i kore. Na taj način prodire morska voda u unutrašnjost tkiva i ubija
žive stanice zbog svog visokog sadržaja kuhinjske soli, jakog staničnog otrova.


I opet jedan sinergizam. A osim toga fatalno zajedničko djelovanje inače
bezopasnih tvari — uslijed nemara čovjeka.


Čini mi se da i ovo nekoliko navedenih primjera su povod za postavljanje
kritičnog pitanja: imamo li zaista mogućnost obuhvatiti sve zamislive
puteve nekog oštećenja s obzirom na tisuće stranih tvari u zraku i s obzirom
na kompliciranost uzajamnog djelovanja tisuća pojedinih komponenata
u nekom ekosistemu kao što je to šuma?


Sasvim sigurno ne, već zbog toga što je situacija još kompliciranija nego
što je ovdje skicirana. Ekosistemi reagiraju na štetne događaje kao na
otrovanja sa znatnim odgađanjem. To je zbog njihove nevjerojatne biološke
i kemijske mnogostrukosti. Zajedničko djelovanje tisuća različitih vrsta mikroorganizama,
životinja i biljaka može pojedine strane tvari neutralizirali
ili blokirati bez vidljivog oštećenja sistema. Tek nakon dugotrajnog, stalnog
djelovanja štetnih tvari koje utječu na mnoge komponente sistema, vidljive
su štete. Drugim riječima: ako je prirodni ekosistem kao suma vidljivooštećen, prošlo je već mnogo godina štetnog djelovanja — mora se računati
s nepopravljivim štetama ako onečišćenje potraje.


A s dugotrajnim trovanjem šume se ne treba šaliti. I bilo bi fatalno s
obzirom na opisane ekstremno kompleksne odnose počeli s protumjeramatek onda kada se uzroci sindroma umiranja šume istraže.


Ako se toga držimo, nužno je djelovati na nacionalnoj i internacionalnoj
razini, znanstveno i djelovanjem svakog pojedinog građana:


— odmah treba početi s djelotvornim protumjerama.


— ove mjere trebaju značiti radikalu redukciju svih zračnih onečišćivača


— s time bi bila povezana osjetna ograničenja svakog člana društva
blagostanja (odricanje od brzih automobila, suvišna potrošna dobra, ograničenje
potrošnje energije i mobilnosti).
— uska međunarodna koordinacija ovih mjera kao i internacionalno
usklađena strategija istraživanja s jasnim ciljevima.