DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 105 <-- 105 --> PDF |
neposrednu blizinu industrijskih postrojenja. I danas postoje za to primjeri. U Središnjem gorju Egertal (ČSSR) umire šuma na površini većoj od 200.000 ha uslijed neposrednog utjecaja visokih koncentracija SO^. Ove štete nemaju ništa zajedničkog s umiranjem šume u smislu koji je ovdje predstavljen. Umiranje šume, tako se smatra, uzrokovano je mnogobrojnim i sasvim drugim tvarima koje se prenose na velike daljine. Indirektni pokazatelji su uvjerljivi: l. Aerokemičari govore o 3000—5000 stranih tvari antropogenog porijekla u zraku nad srednjom Evropom. Među njima su aerosoli, prašine i plinovi. Pokusi nasumce u područjima oštećene šume u južnoj Njemačkoj pokazali su u uzorcima 400 organskih spojeva. Kako ove tvari djeluju na biljke — pojedinačno ili u kombinacija — praktički je nepoznato. ?. Višegodišnji međunarodni program istraživanja riješio je zagonetku tzv. »arctic haze« (arktička izmaglica). Preko Arktika je utvrđeno zamagljenje vidnog polja koje se protezalo od 1000 do 10.000 m u visinu i kroz 5 mjeseci godišnje, a protezalo se preko ogromnog područja, od Aljaske preko Sjevera američkog kontinenta sve do sjeverne Norveške. Pokazalo se da se radi o oblaku štetnih tvari vrlo sličnom po sastavu kao u industrijskim područjima Evrope i Sibira. 3. Na pacifičkoj obali USA dolazi do masovnih simptoma umiranja šume. Pogođene su vrste kao sitka, duglazija i obalna sekvoja, koje tamo bez. iznimke rastu u svom optimumu i spadaju u najvitalnije vrste sjeverne hemisfere. Lokalne izvore imisija treba zanemariti, tako da štetne tvari vjerojatno dolaze glavnim smjerom vjetrova preko Paciiika. Ako se prihvati na temelju ovih i drugih okolnosti utjecaj dalekosežnog širenja zračnih onečišćivača kao i ostalih brojnih štetnih komponenata u nastanku umiranja šume, tada većina uzročnih hipoteza o kojima se danas diskutira gubi na uvjerljivosti. Tako na primjer: — hipoteza S02. Slabost: nedovoljno poklapanje područja s visokim unosima SO^ i onima s jakim umiranjem šume. — hipoteza 0:!. Slabost: mrlje na listovima kao tipični simptom ozonskog oštećenja su vrlo rijetke. — hipoteza kiselih kiša. Slabost: intenzivne šumske štete i na tlu čistog vapnenca, premda je unesena kiselina u tlu neutralnizirana. Ako stotine stranih tvari djeluju na neki ekološki sistem, tada treba isključiti da jedan jedini dio tih tvari izbaci sistem iz ravnoteže. Dokazano je da sinergizmi, pojačano djelovanje zajedničkim utjecajem više komponenata, često igraju važnu ulogu. I za to ima dva primjera: — Dušični oksidi (NO, NOj) predstavljaju polazne produkte za nastanak ozona i kisele kiše (HNO:;), ali se čine neškodljivim za biljke. Naime, ako se kroz više mjeseci izloži mlado listopadno i crnogorično drveće utjecaju NOj-koncentracijama sličnim onima u praksi, ono ili izgubi na težini ili raste polaganije ili pak pokazuje simptome oštećenja. Međutim, ako se to drveće naknadno prska sa SO:>, u kratkom vremenu će biti trajno ošte331 |