DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 103 <-- 103 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630* 425 (4/9) šum. list CXIII (1989) 329 MEĐUNARODNI ASPEKTI PROBLEMATIKE UMIRANJA ŠUMA* Petcr SCIIUTT** SAŽETAK: Primarni uzroci propadanja šuma su štetne tvari u znaku koje se od mjesta emitiranja prenose na velike daljine. Uz kemijske promjene djeluju na propadanje šuma abiotski i biolski faktori koji se mijenjaju prema mjestu i vremenu te oštećenju već načete šume. Razlikujemo kod toga primarne i sekundarne štete. Aerokemičari govore o 3.000 do 5.000 stranih tvari antropogenog porijekla u zraku koje djeluju na biljke pojedinačno ili u kombinaciji što do danas još nije istraženo. Ako ne želimo da šume propadnu potrebno je odmah radikalno reducirati sve zračne onečišćivače. Ključne riječi: Propadanje šuma, primarni i sekundarni uzroci sušenja šuma, zračni onečišćivači sinergizam, redukcija aeropolucija. Prije otprilike osam godina registrirali su stručnjaci dotada nepoznatu bolest šume, koja — barem u srednjoj Evropi — ljude čini nesigurnim, politiku i industriju dovodi u nedoumicu, a znanost stavlja pred nove probleme: umiranje šume ili, kako se službeno naziva, »nova šumska oštećenja«. Šume svih klimatskih područja nisu dakako nikada bile bez bolesti. Gljive, insekti i bakterije su se brinuli isto kao i oluje i šumski požari, da i u dobro njegovanim gospodarskim šumama dođe do šteta širokih razmjera. Mjehurasta hrđa na petoigličastim vrstama borova Sjeverne Amerike, potkornjak u smrekovim šumama srednje i istočne Evrope, epidemija Phytophthore u šumama Australije, su sve aktuelni primjeri. Dakle postoje naročiti razlozi što ova nova bolest kod laika i stručnjaka izaziva toliko nemira, bespomoćnosti i emocija. U stvarnosti odstupa ovaj sindrom potpuno od konvencionalnih biljnih bolesti: — jer se ne radi o bolesti pojedinih vrsta, već o šumi kao ekološkom sistemu koji je izgubio ravnotežu; — jer je taj sindrom široko rasprostranjen. U kratkom vremenu je zahvatio mnoge bjelogorične i crnogorične vrste. Uz to i ukrasno grmlje, * Referat na simpoziju: »EKOLOŠKI I PRIVREDNI ASPEKTI PROPADANJA ŠUMA«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu. ´´"´ Prof. dr. Petcr Schiitt, Forstwissenschalfliche, Fakultat, Miinchen |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 104 <-- 104 --> PDF |
vrlo vjerojatno i biljke i trave. Jake štete se pojavljuju u gotovo cijeloj Evropi i Sjevernoj Americi; lokalna žarišta se javljaju u Aziji; — za bolest ne postoje ni klimatske ni stanišne granice; — bolest je prisutna kako u ekološki nepovoljnim monokulturama, tako i u idealno izraslim prašumama bez čovjekovog utjecaja; — budući da su sve prokušane metode dijagnosticiranja bolesti zatajile, uzrok umiranju šume se do danas ne može precizno definirati. Dilema se čini velikom: trećina evropske šumske površine (u Danskoj, Velikoj Britaniji, Holandiji, SR Njemačkoj, Demokratskoj republici Njemačkoj, Švicarskoj, Čehoslovačkoj i Poljskoj) čak više od 50% je pogođena od nove bolesti za koju se ne može naći ni uzrok ni način djelovanja, da ne govorimo o pouzdanim mjerama za njeno suzbijanje. Slično vrijedi i za Sjevernu Ameriku, vjerojatno i za široke predjele Azije. Usprkos ove nimalo ohrabrujuće situacije, postoje pretpostavke za objašnjenje i rješenje koje se mogu izvesti iz brojnih mjerenja, analiza, rezultata istraživanja i promatranja, te dosežu prilično visok stupanj vjerojatnosti, a prihvaća ih većina znanstvenika. One su takoreći temelj naših očekivanja u vezi daljnjeg razvoja problema, te pomažu u razumijevanju činjenice da su dosadašnja istraživanja i hipoteze o uzrocima bila neuspješna. Prije svega ukazuju na to, da ni u slijedećem desetljeću ne treba očekivati konačno objašnjenje te problematike. Na otprilike ovaj način bi se moglo skicirati to stanje: 1. Kao primarne uzroke umiranja šume treba uzeti štetne tvari u zraku koje se prenose na velike daljine; 2. Uz to djeluju abiotski i biotski štetni faktori, koji se mijenjaju prema mjestu i vremenu i napadaju već načetu šumu; 3. Stoga treba razlikovati primarne i sekundarne štete; 4. Pored drveća i ostali živi sastojci šumskog ekosistema su napadnuti, a njihove abiotske komponente izmijenjene. To zvuči jasno, vjerojatno je vrlo blizu realnosti i nije od nikakve pomoći za daljnje rješenje. Razlog: teško je dokazivati jasne, tisućustruko isprepletene globalne utjecaje šteta. 1 sve dok biolozi ne pruže kristalno jasne veze između uzroka i djelovanja, kakove zna eksperimentalna fizika, privreda i politika neće biti voljna poduzeti ozbiljne protumjere. Ponajprije se mora razjasniti, zašto je umiranje šume nastupilo tek 1980., premda se velika količina po biljke štetnih tvari emitira već više od 100 godina. Odgovor je jednostavan: danas se ispušta više i drugih tvari nego prije 100 godina. Ustvari se zna za štete na biljkama uslijed zračnih onečišćivača već jako dugo, i one su podrobno opisane i istražene s obzirom na način djelovanja. Naše znanje se svakako odnosi na takozvane klasične štetne tvari, SO^ i HF, koje s obzirom na izvor uzrokuju akutne ili kronične štete i na šumskom drveću. »Štete od dima« (Rauchschaden«) bio je terminus technicus za tu vrstu široko rasprostranjene slike šteta, koje su se ograničavale na 330 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 105 <-- 105 --> PDF |
neposrednu blizinu industrijskih postrojenja. I danas postoje za to primjeri. U Središnjem gorju Egertal (ČSSR) umire šuma na površini većoj od 200.000 ha uslijed neposrednog utjecaja visokih koncentracija SO^. Ove štete nemaju ništa zajedničkog s umiranjem šume u smislu koji je ovdje predstavljen. Umiranje šume, tako se smatra, uzrokovano je mnogobrojnim i sasvim drugim tvarima koje se prenose na velike daljine. Indirektni pokazatelji su uvjerljivi: l. Aerokemičari govore o 3000—5000 stranih tvari antropogenog porijekla u zraku nad srednjom Evropom. Među njima su aerosoli, prašine i plinovi. Pokusi nasumce u područjima oštećene šume u južnoj Njemačkoj pokazali su u uzorcima 400 organskih spojeva. Kako ove tvari djeluju na biljke — pojedinačno ili u kombinacija — praktički je nepoznato. ?. Višegodišnji međunarodni program istraživanja riješio je zagonetku tzv. »arctic haze« (arktička izmaglica). Preko Arktika je utvrđeno zamagljenje vidnog polja koje se protezalo od 1000 do 10.000 m u visinu i kroz 5 mjeseci godišnje, a protezalo se preko ogromnog područja, od Aljaske preko Sjevera američkog kontinenta sve do sjeverne Norveške. Pokazalo se da se radi o oblaku štetnih tvari vrlo sličnom po sastavu kao u industrijskim područjima Evrope i Sibira. 3. Na pacifičkoj obali USA dolazi do masovnih simptoma umiranja šume. Pogođene su vrste kao sitka, duglazija i obalna sekvoja, koje tamo bez. iznimke rastu u svom optimumu i spadaju u najvitalnije vrste sjeverne hemisfere. Lokalne izvore imisija treba zanemariti, tako da štetne tvari vjerojatno dolaze glavnim smjerom vjetrova preko Paciiika. Ako se prihvati na temelju ovih i drugih okolnosti utjecaj dalekosežnog širenja zračnih onečišćivača kao i ostalih brojnih štetnih komponenata u nastanku umiranja šume, tada većina uzročnih hipoteza o kojima se danas diskutira gubi na uvjerljivosti. Tako na primjer: — hipoteza S02. Slabost: nedovoljno poklapanje područja s visokim unosima SO^ i onima s jakim umiranjem šume. — hipoteza 0:!. Slabost: mrlje na listovima kao tipični simptom ozonskog oštećenja su vrlo rijetke. — hipoteza kiselih kiša. Slabost: intenzivne šumske štete i na tlu čistog vapnenca, premda je unesena kiselina u tlu neutralnizirana. Ako stotine stranih tvari djeluju na neki ekološki sistem, tada treba isključiti da jedan jedini dio tih tvari izbaci sistem iz ravnoteže. Dokazano je da sinergizmi, pojačano djelovanje zajedničkim utjecajem više komponenata, često igraju važnu ulogu. I za to ima dva primjera: — Dušični oksidi (NO, NOj) predstavljaju polazne produkte za nastanak ozona i kisele kiše (HNO:;), ali se čine neškodljivim za biljke. Naime, ako se kroz više mjeseci izloži mlado listopadno i crnogorično drveće utjecaju NOj-koncentracijama sličnim onima u praksi, ono ili izgubi na težini ili raste polaganije ili pak pokazuje simptome oštećenja. Međutim, ako se to drveće naknadno prska sa SO:>, u kratkom vremenu će biti trajno ošte331 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 106 <-- 106 --> PDF |
ćeno. N02 očigledno djeluje s SO., sinergistički. Još gore: NOj predisponira biljke za naknadne štete bez da sam uzrokuje vidljive efekte. — Već nekih 10 godina umire na obali Tirenskog mora u blizini Piše šuma sastavljena od pinija i drugih mediteranskih borova te vrsta mediteranskog hrasta. Odumiranje počinje na obali, zahvaća osim drveća i prizemno rašće te prodire prema unutrašnjosti. U međuvremenu se doznao razlog: b području ovoga obalnog pojasa ulijevaju se mnoge rijeke; one su bi ološki mrtve. Krivica je na onečišćavanju kemikalijama, među ostalim osta cima sredstava za pranje. Jedan dio tih ostataka su deterdženti. Oni se slije vaju u more, miješaju se s morskom vodom i kao pjena dospijevaju vje trom na površinu biljaka. Uslijed njihovog svojstva topljenja masti povećava se propusnost tkiva lista i kore. Na taj način prodire morska voda u unutrašnjost tkiva i ubija žive stanice zbog svog visokog sadržaja kuhinjske soli, jakog staničnog otrova. I opet jedan sinergizam. A osim toga fatalno zajedničko djelovanje inače bezopasnih tvari — uslijed nemara čovjeka. Čini mi se da i ovo nekoliko navedenih primjera su povod za postavljanje kritičnog pitanja: imamo li zaista mogućnost obuhvatiti sve zamislive puteve nekog oštećenja s obzirom na tisuće stranih tvari u zraku i s obzirom na kompliciranost uzajamnog djelovanja tisuća pojedinih komponenata u nekom ekosistemu kao što je to šuma? Sasvim sigurno ne, već zbog toga što je situacija još kompliciranija nego što je ovdje skicirana. Ekosistemi reagiraju na štetne događaje kao na otrovanja sa znatnim odgađanjem. To je zbog njihove nevjerojatne biološke i kemijske mnogostrukosti. Zajedničko djelovanje tisuća različitih vrsta mikroorganizama, životinja i biljaka može pojedine strane tvari neutralizirali ili blokirati bez vidljivog oštećenja sistema. Tek nakon dugotrajnog, stalnog djelovanja štetnih tvari koje utječu na mnoge komponente sistema, vidljive su štete. Drugim riječima: ako je prirodni ekosistem kao suma vidljivooštećen, prošlo je već mnogo godina štetnog djelovanja — mora se računati s nepopravljivim štetama ako onečišćenje potraje. A s dugotrajnim trovanjem šume se ne treba šaliti. I bilo bi fatalno s obzirom na opisane ekstremno kompleksne odnose počeli s protumjeramatek onda kada se uzroci sindroma umiranja šume istraže. Ako se toga držimo, nužno je djelovati na nacionalnoj i internacionalnoj razini, znanstveno i djelovanjem svakog pojedinog građana: — odmah treba početi s djelotvornim protumjerama. — ove mjere trebaju značiti radikalu redukciju svih zračnih onečišćivača — s time bi bila povezana osjetna ograničenja svakog člana društva blagostanja (odricanje od brzih automobila, suvišna potrošna dobra, ograničenje potrošnje energije i mobilnosti). — uska međunarodna koordinacija ovih mjera kao i internacionalno usklađena strategija istraživanja s jasnim ciljevima. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Sam Bog zna da nije popularan ovaj propis hitnih mjera. I stoga je politici, privredi i stanovništvu i ubuduće ugodnije ignorirati ovaj problem, odgoditi privredno-političke nužnosti ili očekivati prvi korak od susjeda. Neka tako onda i bude! Mnogi smatraju prirodu očigledno neograničeno iskoristivom. Žalosno je što odgovorni u većini industrijskih zemalja pripadaju takvima. Kurt Tucholsk i se je drugačije izrazio: »Velika je zabluda vjerovati da ce se ljudski problemi riješiti. Njih zanemaruje čovječanstvo koje se dosađuje.« Internationale Aspekte iiber Problematik des Waldsterben Zusammenfassung Primare Ursachen des Waldsterbens sind Schadstoffe in der Lult, die vuni Emissionsort aus aut weite Entfernungen iibertragen werden. Meben chemischen Veranderungen vvirken auf das Waldsterben abiotische und biotisehe Faktoren ein, die sich je nach Ort und Zeit, sowic nach Schaden des schon betroffenen Waldes, verandern. \Vir unterseheiden dabei primare und sekundare Schaden. Aerochemikcr reden von 3.000 bis 5.000 Fremdkdrpern anthropogener Absitammung in der Luft, welche einzeln oder kombiniert, was bis heute noch nicht untersucht vvurde, aut die Pflanzen einwirken. Wenn wir das Waldsterben aulhalten wollen, miissen wir die Luftverschmutzungg radikal reduzieren. Schliisselworte Waldsterben, primare und sekundare Ursachen des Waldsterbens, Luftverunreiniger, Synergismus, Reduzieren der Lufterverunreigung. |